Mikitarije

12.11.2020., četvrtak

Svježa 7

Opet me zavela,
mekom slatkoćom
svilom omotanom.

Rastačem se
gledajući je,
bez snage
za odagnati
slabost tijela
nad bogatstvom
što ga nudi.

Trenutak je
dovoljan
za jakost
slabosti,
za poraz uma
nad tijelom
što slatko voli
i ne odolijeva,

premda zna
da ono što mu
najviše godi
ujedno i najviše
škodi.



Nastala između dva komada štrudle. Slaba sam voljom, baš jesam, ali sad bar imam Svježu 7. :-)





<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.