Mikitarije
20.10.2020., utorak
O hrani i još koječemu
|
Radim poslijepodnevnu smjenu. Još jučer ujutro smislila sam što ću kuhati za ručak. Bit će to puretina s povrćem. Pogledala sam u reklamne kataloge da bih vidjela je li negdje puretina na sniženju. Vidim u Plodinama je vindonov pureći file poprilično snižen i pomislim kako je to baš dobro jer mi je gotovo usput kad se vraćam s posla. Bila sam u Plodinama, ulovila meso, a povrće imam kod kuće. Cijena je nekih 37 kn za 750 g, a mislim da je to onako jedan solidan komad mesa, a uz povrće Onaj Moj i ja imamo dobar pa čak i s nutricionističkog gledišta kvalitetan ručak za dva dana. Sve ukupno s povrćem (mrkvica, korabica, luk, kupus, celer, peršin, pastrnak, grašak i nekoliko glavičica kelja pupčara) oko 50 kn. Ako taj iznos podijelim s 4 dobit ću po obroku oko 13 kn. Može se kvalitetan objed napraviti i po poprilično nižoj cijeni, ali nije mi to sad tema ove objave. Tema je to što ponekad kad kupim sastojke za ručak, pomislim kako to i nije baš malo novaca, ali ću, kad me uhvati slatki zub, bez problema otići i kupiti neke keksiće za recimo 10 - 15 kn i njih, dok kažeš keks, smazati uz kavu. Gdje je tu neka logika? O toj računici već popriličan broj godina razmišljam i jedini mi zaključak kako volimo tjerati vodu na svoj mlin. Ne mislim da se treba odreći baš svega, ali kad se neke brojke stave na papir, može se doći do zapanjujućih spoznaja. Onaj Moj je pušio do prije nekih godinu dana (i prije toga je imao faze da puši godinu, dvije pa onda godinu, dvije ne). Sad se više i ne sjećam koliko je kutija cigareta, mislim da je oko 30 kn. Stavio je na papir koliko mu/nam je to novaca iz džepa izbijalo, a doslovno je sve odlazilo u dim. Također je znao reći da je nešto skupo, a isti taj dan doslovno izdimiti recimo ručak. Moja su slabost kojekave slastice, a ne bih smjela ni razmišljati o njima i kod mene je istinita ona da ono što čovjeku najviše godi da mu to najviše škodi. Uzet ću za primjer kupovinu Đurđe 2. Koštala je na akciji 2700 kn s tim da su prijevoz i priključivanje na gradski plin bili besplatni. Prva nam je pomisao bila da je to poprilično novaca (što i je), ali to je doslovno onoliko novaca koliko je ranije odlazilo u dim i slatko u oko dva mjeseca. Sve je to stvar perspektive. naknadni dodatak objavi: Nakon što sam napisala objavu, prošetala sam po dvorištu i u onom njegovom najjužnijem, sunčanom dijelu ugledala leptira. Dok sam otišla po mobitel, odlepršao je. Sjetila sam se jedne stare fotke i malo ju uredila. Ova objava ionako je nekako zbrda zdola napisana pa nek' ju bar krasi fotografija s poukom. Uživajte u onome što vas veseli, a što se odricanja tiče, dobro je dok je stvar izbora, a ne moranja.  foto: Mikitarije |
