Mikitarije
30.08.2020., nedjelja
Frankenstein
 Na današnji je dan 1797. g. rođena Mary Shelley, spisateljica najpoznatija po djelu Frankenstein. Nema tko nije gledao najmanje jednu od mnogih snimljenih inačica i većini se barem jedna scena urezala u pamćenje. U mom je slučaju to uzvik „It's alive!“ Smatram da se taj uzvik odnosi na ideju samu, na nešto novo, dosad neviđeno… da je umjesto one žaruljice koja u stripovima zasvijetli kad junacima nešto padne na um. Svakojake ideje tako mogu oživjeti. Neke prežive, neke ne. Zaživljena ideja donosi i promjenu, a nju je teško prihvatiti (nešto o tome već sam pisala). Opiremo se promjeni, mozak „boli“ od prilagođavanja, a kad ju prihvatimo često i zaboravimo što je to u njoj bilo tako strašno, zašto smo joj se opirali, a sad nam se čini sasvim smislena i normalna. Svi smo mi pomalo Frankensteini – sastojimo se od tih prilagodbi, a one ostavljaju ožiljke. Ako Frankenstein predstavlja nešto novo (da ne kažem novotariju) ljudi ga nisu prihvaćali zbog straha od novoga, zbog straha od promjene, a zbog takvih su se strahova vjerojatno i ratovi vodili. Svaki put kad u život unesemo promjene (pa čak i u najmanjoj mjeri) iznova oživljavamo Frankensteina i zapravo svatko od nas ima svog gospodina F. sastavljenog od različitih dijelova ideja i obilježenog različitim ožiljcima prilagodbe. Možda naš Frankenestein i naš Dorian Gray na nekoj zabavi uspoređuju ožiljke s nekim tuđim Frankensteinima i Dorianima. Pitam se samo tko pobjeđuje u takvim usporedbama – oni s manje ili oni s više ožiljaka? |
