Fran i Ivor u akciji
srijeda, 21.04.2010.
Šetnja s dinosaurima
Na žalost, nakon laringitisa nismo dugo bili zdravi, Ivor je pokupio i crijevnu virozu, i miš mali ništa nije htio ni piti ni jesti te je dehidrirao pa je završio u bolnici na infuziji. Više od tjedan dana mu je trebalo da mu se vrati njegov stari apetit. Tako do zadnjeg dana nismo bili sigurni hoćemo li uspjeti otići do Zagreba i pogledati šou Šetnja s dinosaurima za koji smo kupili karte još u siječnju. Na sreću Fran je bio zdrav i uspjeli smo.  Petak, 16.04. Ivica je otišao po Frana u vrtić odmah nakon ručka, prije spavanja, koferi čekaju još od sinoć spakirani. Završila sam s nastavom oko 13, ručak i pravac Zagreb, pokret oko 14.30 Vrlo brzo i očekivano Fran je zaspao i spavao do ZG-a.
Dok isto tako očekivano, Ivor nije oka sklopio, iako smo ga probudili iz njegovog popodnevnog spavanja. Ali i on je bio super za vrijeme puta, tek mu je malo pred Zagreb dosadilo, ali su štapići i pjesma spasili situaciju. Već kad smo sišli s autoputa, opet je postalo zanimljivo sve komentirati po Zagrebu.
Prvo stajanje duuugo iščekivani (bar od strane Frana  ) McDonald's. Naravno, hrana je u toj priči na zadnjem mjestu, pa je tako i ovog puta pojeo jedva pola tosta i to nakon što je otvorio i stavio krila na svog i Ivorovog zmaja, kojeg je usput budi rečeno odabrao Fran.I nakon s(p)retnog pronalaženja parkirnog mjesta eto nas ispred Arene.
Tamo nas je dočekao glavom i bradom veliki Lino
Linine prijateljice su djelile djeci štapiće i lino ladu Brzo smo pronašli naša mjesta u 9 redu. Smjestili smo se 30-tak minuta prije početka koji smo nestrpljivo iščekivali, najviše naravno Fran.
I.... svjetla se gase, blicevi se ne smiju koristiti, a priča počinje. Nekada davno prije puno, puno godina, živjeli su .... početak isti kao skoro i svaka bajka, sve je i izgledalo prilično nestvarno, ali uz tužan kraj (ili možda za ljude i ne )Glavni fotograf je ovaj puta bio Ivica, ali prvih nekoliko milijuna godina su fotke premračne i mutne, ušao je u štos dok je na našoj planeti već bila prilično bujna vegetacija.
U vrijeme jure kada se jedini kontinent Pangea polako lomio i tvorio današnje kontinente, živio je i Stegosaurus. Kad je tek izlazio Fran ga je s ogromnim oduševljenjem prepoznao.
Vrlo impresivno je prikazano i kako su požari u to vrijeme harali planetom, nekada goreći i godinama dok ih nisu kiše ugasile.
Ali tada bi uslijedila još bujnija vegetacija na plodnom tlu, a biljojedi su postajali sve veći i veći. Mi smo vidjeli Brahiosaurusa.
Čuli smo i vidjeli kako su se biljojedi borili i branili od mesojeda. Borbe (ne brinite ništa strašno za djecu, ustvari je to više bilo vijanje po pozornici) su bile popraćene nešto glasnijom glazbom uz glasanje dinosaura. Franu je to malo smetalo, ali ga nije bilo strah te bi prekrio uši rukicama. Ivoru nije ništa smetalo, ali je kao i uvijek imitirao Frana
Uslijedila je 15 minutna pauza. Ivor je oduševljeno skakao po stepenicama, a Fran se nije mrdnuo od svog mjesta da slučajno ne bi predstava počela bez njega, iako smo mu objasnili da će nas čiko na razglasu na vrijeme upozoriti kada da se vratimo na mjesta i kada je pauza gotova, ali ne, ne, što je sigurno je sigurno. Za vrijeme pauze je prolejtelo 30-tak milijuna godina, konitenti su sada već postojali, ali i dinosauri koju su mogli doći s jednog na drugi, letači pterosauri. Fenomenalno uz pomoć svjetlosnih i diminih efekata je prikazan njihov prekooceanski let.
Nekako u to vrijeme se pojavilo i prvo cvijeće.
U razdoblju krede biljojedi su imali sve bolje oklope i zaštitu protiv sve većih mesoždera. Vidjeli smo torosaura
i ankylosaura
A za kraj, zadnji koji je izašao na scenu bio je na opće oduševljenje sve djece u publici glavom i bradom veliki t-rex. Moram dodati da je Fran u drugom dijelu bar 10 puta pitao kad će doći t-rex. A što se njegove veličine tiče stvarno je impresivna. Puno puta sam Franu čitala koliko je bio težak , visok.... , ali zapravo si čovjek sve te ogromne silne brojke uopće ne može dočarati. Tek kad sam ga vidjela shvatila sam zašto je toliko popularan.. Ogroman je, snažan, izaziva strahopoštovanje i još veću nevjericu da su tkava bića jednom stvarno hodala našom planetom, i da nisu samo dio bajke.
I komet, veliki bljesak u dvorani popalili sva svjetla da bi dočarali eksploziju, stvarno je bilo veličanstveno.... kraj takav kakav je, ali i mala utjeha da ne odemo pretužni, ptice... Na izlazu ponovo lino, nešto manji, ali ovaj je i pričao i hodao :-)
Što dodati, ulaznice su bile skupe, ali vrijedile su svaku kunu. To je stvarno bio, kako je u reklamama i pisalo, spektakl. Glazba, svjetlost i scena su izvrsno uklopljene u zanimljivu i poučnu priču koju nam je cijelo vrijeme pričao "paleontolog" . Priču koja je bila prepuna činjenica, ali lagano pričana da bi ju djeca mogla pratiti. Nas svo četvero smo oduševljeni! |
