Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 26.04.2010.
Prirodoslovni muzej
|
Nakon šetnje s dinosaurima, uputili smo se u hotel Dubrava u kojem smo rezrevirali apartman. Po dolasku tamo Fran je ushićeno ustavonio:" pa mi smo ovdje već bili, kad smo bili kod Djeda Mraza i vozili smo onaj zeleni auto, i.. uvlačili smo se ovdje u ormar" Da, sve je to istina, samo da dodam da je to sve bilo u 12 mjesecu 2008. godine, prije dakle skoro godinu i po. Moj miš sve pamti. subota, 17. 04. oko 10.30 fino smo se naspavali, doručkovali, stvari su u autu i spremni smo za polazak, ali eto mama se sjetila gnjaviti da nas uslika i u sobi 
Sljedeća stanica je prirodoslovni muzej. Prvo smo obišli aktualnu izložbu svijet pauka i škorpiona, vidjeli smo 40-tak terarija u kojima su bili živi pauci, škorpije i "divovske" stonoge. Fran pročava jednog od rijetkih pauka koji se micao.
Moram priznati da mi nakon ove izložbe pauci nisu nimalo draži nego prije, a moj sin je izjavio da bi volio imati pauka za kućnog ljubimca.
U stalnom postavu smo prvo obišli fosile. Svatko od nas je ubacio kamenčić u kutiju pored slike fosila koji mu se najviše svidio. Na kraju godine će biti proglašen najljepši fosil. Fran je ispod slike fosila koji je njemu najljepši.
Nadalje smo proučavali mnogobrojne preparirane životinje, čitali smo o njima, prepoznavali kosture....
Dvije bebe:
Bilo je tu i jako puno raznovrsnih ptica
pa jedan veeeeliki morski pas
Zatim su zanimljive bile i hobotnice, a jedna od njih je baš kao iz nekog crtića (zaboravih kojeg, morat ću pitati Frana)
U zadnji dio s ribama smo ih već jedva nagovorili da uđemo jer su obojica bili već jaaako umorni, ali i tamo je bilo zanimljivo.
O nastavku ovog dana i vikenda, u sljedećoj epizodi ;-) |
- 20:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 21.04.2010.
Šetnja s dinosaurima
|
Na žalost, nakon laringitisa nismo dugo bili zdravi, Ivor je pokupio i crijevnu virozu, i miš mali ništa nije htio ni piti ni jesti te je dehidrirao pa je završio u bolnici na infuziji. Više od tjedan dana mu je trebalo da mu se vrati njegov stari apetit. Tako do zadnjeg dana nismo bili sigurni hoćemo li uspjeti otići do Zagreba i pogledati šou Šetnja s dinosaurima za koji smo kupili karte još u siječnju. Na sreću Fran je bio zdrav i uspjeli smo. Petak, 16.04. Ivica je otišao po Frana u vrtić odmah nakon ručka, prije spavanja, koferi čekaju još od sinoć spakirani. Završila sam s nastavom oko 13, ručak i pravac Zagreb, pokret oko 14.30 Vrlo brzo i očekivano Fran je zaspao i spavao do ZG-a.
Dok isto tako očekivano, Ivor nije oka sklopio, iako smo ga probudili iz njegovog popodnevnog spavanja. Ali i on je bio super za vrijeme puta, tek mu je malo pred Zagreb dosadilo, ali su štapići i pjesma spasili situaciju. Već kad smo sišli s autoputa, opet je postalo zanimljivo sve komentirati po Zagrebu.
Prvo stajanje duuugo iščekivani (bar od strane Frana  ) McDonald's. Naravno, hrana je u toj priči na zadnjem mjestu, pa je tako i ovog puta pojeo jedva pola tosta i to nakon što je otvorio i stavio krila na svog i Ivorovog zmaja, kojeg je usput budi rečeno odabrao Fran.I nakon s(p)retnog pronalaženja parkirnog mjesta eto nas ispred Arene.
Tamo nas je dočekao glavom i bradom veliki Lino
Linine prijateljice su djelile djeci štapiće i lino ladu Brzo smo pronašli naša mjesta u 9 redu. Smjestili smo se 30-tak minuta prije početka koji smo nestrpljivo iščekivali, najviše naravno Fran.
I.... svjetla se gase, blicevi se ne smiju koristiti, a priča počinje. Nekada davno prije puno, puno godina, živjeli su .... početak isti kao skoro i svaka bajka, sve je i izgledalo prilično nestvarno, ali uz tužan kraj (ili možda za ljude i ne )Glavni fotograf je ovaj puta bio Ivica, ali prvih nekoliko milijuna godina su fotke premračne i mutne, ušao je u štos dok je na našoj planeti već bila prilično bujna vegetacija.
U vrijeme jure kada se jedini kontinent Pangea polako lomio i tvorio današnje kontinente, živio je i Stegosaurus. Kad je tek izlazio Fran ga je s ogromnim oduševljenjem prepoznao.
Vrlo impresivno je prikazano i kako su požari u to vrijeme harali planetom, nekada goreći i godinama dok ih nisu kiše ugasile.
Ali tada bi uslijedila još bujnija vegetacija na plodnom tlu, a biljojedi su postajali sve veći i veći. Mi smo vidjeli Brahiosaurusa.
Čuli smo i vidjeli kako su se biljojedi borili i branili od mesojeda. Borbe (ne brinite ništa strašno za djecu, ustvari je to više bilo vijanje po pozornici) su bile popraćene nešto glasnijom glazbom uz glasanje dinosaura. Franu je to malo smetalo, ali ga nije bilo strah te bi prekrio uši rukicama. Ivoru nije ništa smetalo, ali je kao i uvijek imitirao Frana
Uslijedila je 15 minutna pauza. Ivor je oduševljeno skakao po stepenicama, a Fran se nije mrdnuo od svog mjesta da slučajno ne bi predstava počela bez njega, iako smo mu objasnili da će nas čiko na razglasu na vrijeme upozoriti kada da se vratimo na mjesta i kada je pauza gotova, ali ne, ne, što je sigurno je sigurno. Za vrijeme pauze je prolejtelo 30-tak milijuna godina, konitenti su sada već postojali, ali i dinosauri koju su mogli doći s jednog na drugi, letači pterosauri. Fenomenalno uz pomoć svjetlosnih i diminih efekata je prikazan njihov prekooceanski let.
Nekako u to vrijeme se pojavilo i prvo cvijeće.
U razdoblju krede biljojedi su imali sve bolje oklope i zaštitu protiv sve većih mesoždera. Vidjeli smo torosaura
i ankylosaura
A za kraj, zadnji koji je izašao na scenu bio je na opće oduševljenje sve djece u publici glavom i bradom veliki t-rex. Moram dodati da je Fran u drugom dijelu bar 10 puta pitao kad će doći t-rex. A što se njegove veličine tiče stvarno je impresivna. Puno puta sam Franu čitala koliko je bio težak , visok.... , ali zapravo si čovjek sve te ogromne silne brojke uopće ne može dočarati. Tek kad sam ga vidjela shvatila sam zašto je toliko popularan.. Ogroman je, snažan, izaziva strahopoštovanje i još veću nevjericu da su tkava bića jednom stvarno hodala našom planetom, i da nisu samo dio bajke.
I komet, veliki bljesak u dvorani popalili sva svjetla da bi dočarali eksploziju, stvarno je bilo veličanstveno.... kraj takav kakav je, ali i mala utjeha da ne odemo pretužni, ptice... Na izlazu ponovo lino, nešto manji, ali ovaj je i pričao i hodao :-)
Što dodati, ulaznice su bile skupe, ali vrijedile su svaku kunu. To je stvarno bio, kako je u reklamama i pisalo, spektakl. Glazba, svjetlost i scena su izvrsno uklopljene u zanimljivu i poučnu priču koju nam je cijelo vrijeme pričao "paleontolog" . Priču koja je bila prepuna činjenica, ali lagano pričana da bi ju djeca mogla pratiti. Nas svo četvero smo oduševljeni! |
- 22:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 07.04.2010.
Priprema i proslava Uskrsa
|
Kako mi je ove godine Uskrs brzo došao tako je još brže i prošao, već opet radimo i sve je po starom... Još prije skoro dva tjedna smo pisali Zeki pismo sa željama. Fran je zaželio Ben ten sat i bakugan lopticu, a Ivor kućicu ( to je rekao samo zato što je par trenutaka prije nego što smo ga priupitali što bi želio da mu zeko donese u gnijezdo, proučavao neku kućicu u knjizi, još mu je to pitanje zapravo prilično bilo nejasno)Ni ove godine se nismo odlučili za pravljanje velikih količina kolača iz jednostavnog razloga jer nas zapravo niti nema kod kuće. Tako sam u petak napravila kuglof, prvi puta i stvarno je super uspio, bio je jako ukusan, zanimljivo je izgledao i najvažnije, svima se svidio, čak toliko da nam je to bio doručak (s mlijekom) u subotu.
U subotu smo bili jako vrijedni, Ivica se već prije doručka vratio s pijace sa svježim sirom i vrhnjem, rotkvicama, mladim lukom i naravno narcisama za mene. Nakon doručka započeli smo s ukrašavanjem jaja. Fran s kistom u ruci, moj umjetnik
Onda je Ivor preuzeo kist, a Fran boje.
Ivor je jasno htio i to, ali smo ga uspjeli odgovoriti (jer tada ne znam koje bi jaje ostalo čitavo )
Nakon jaja (kojima smo još nalijepili preslikače), smo otišli nabrati travu. Usput smo se vani loptali, igrali sa susjedovim zekom, ja bila na frizuri.... Po povratku je odmah bilo na redu pravljenje gnijezda
Zeki smo pripremili i mrkvicu, ako ogladni
Popodne smo još kuhali jaja u ljusci od luka, i napravila sam krempite sa šlaogom i tzv. pijanu verziju, s petit-ber keksom umočenim u rum, a premazan ostatkom kreme za krempite. Nama su i same pripreme bile jednako zanimljive i jedva dočekane skoro kao i Uskrs. I evo kako je Zeko napunio našu košaricu
4.30, vani još mrkli mrak: Ivor plače, ja dotrčavam u sobu da ga smirim, ali preksno, Fran je probuđen (inače ga Ivor još nikada nije probudio, koliko god plakao) i odmah na prvu :" Mama, idemo vidjeti da li nam je Zeko ostavio darove" Prije nego li sam išta stigla izuzstiti, mi smo već kod balkonskog prozora i gledam taj sjaj u okicima i olakšanje, dobro je pokloni su tu. Na sreću odmah je prihvatio prijedlog o otvaranju poklona tek kad svane. Još smo mi svi troje pričali u krevetu, pa se zavukli svi troje u jedan krevet i jedva zaspali, ja tek kad sam se oko 5.30 prebacila u Ivorov krevet jer me je na gornjenjem stalno netko od njih dvojice "udarao". 6.30: "Mama, dođi vidi što sam dobio" Dakle, on se ustao, prešeo preko mene, otišao na balkon po poklon, pronašao pravi, odmotao ga i trk po mene. Ja jedva gledam, ali ajd igrali smo se bar 30 minuta s novim magnetima geomag Vrlo rano smo bili spremni za uskršnji doručak
Jasno da smo započeli s razbijanjem jaja
Prva "stanica" do koje smo se uputili nakon doručka je bilo kod mog brata i ekipe. Tamo smo uživali na dvorištu, Ivor i Mateica isprobavaju novi ksilofon
Zatim smo se uputili kod bake na ručak. Podrazumijeva se da je ipak prvo bilo otvaranje poklona.
Stric Darko i Fran se nešto zezaju za vrijeme ručka
a potom odmah i Ivor radi iste face
Vraćajući se kući na popodnevni odmor (Ivor je zapravo u 14.30 inače već budan i naspavan) Fran je zaključio kako mu Zeko još nije donio ništa od navedenoga u pismu, iako ima još dva odredišta koja trebamo provjeriti, ali nagodinu mu neće niti napisati pismo pa neka sve bude iznenađenje jer mu se ova iznenađenja jako sviđaju. Da dodam za dobar kraj, kod tetke Andrijane je dobio Ben ten sat, a kod strica Darka bakugan lopticu, što mu je još dodatno začinilo već savršen dan. U ponedjeljak smo planirali ići na selo, ali u 7.30 smo već bili u bolnici jer je Ivor nažalost u noći dobio napadaje laringitisa pa smo morali na bocu da prodiše  Čekalo nas je dva dana dnevne bolnice i beskrajno sjedenje u čekaonici punoj bolesne djece i ujutro i navečer. Danas više nismo morali u bolnicu, ali i sad na žalost teško diše jer mu je jako začepljen nosić, samo se nadam da se neće ponovo sve vratiti. Sutra svejedno svakako idemo u bolnicu kod ortopeda zbog njegovih stopala, kod tog specijaliste još nismo bili! Nadam se da će nam preporučiti ortopedske cipellice, jer na Goljak se nismo uspjeli naručiti za 4 mjesec, doktorica je imala samo jedan termin u cijelom 4. mjesecu na koji smo zakasnili  Mogu zvati tek 27.4. za 5. mjesec, a to je stvarno duuugo bez pravih cipelica..... |
