Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 29.03.2010.
Uskršnja radionica
|
U utorak, 23.03. smo Fran i ja bili u vrtiću na radionici koju su pripremile tete iz Franove grupe s temom ukrašavanje jaja. Pripremili smo se i mi, tata je ispuhao jaja, ponijeli smo crvenu leću, ukrasnu traku (zelenu-prigodnu), graha, i još nekih sjemenki, soli za kupanje u boji... Danima smo pričali o tome, ali kad je došao trenutak da krenemo, Fran se predomislio i njemu se ne ide. Nekako sam ga uz razgovor i obećanje da on ne mora raditi baš ništa što ne želi i naravno da ću cijelo vrijeme biti uz njega, uspjela nagovoriti na pokret. Ali, kad smo stigli tamo, znala sam ja mog miša, nije mu bilo dovoljno jaja koje smo ponijeli. Evo i slikama što smo radili. Kistom smo umočenim u drvofiks, bojali jaje, o onda ga uvaljali u željeni ukras. Fran lijepi ukrasnu traku, na kojoj je jaje poslije visilo
Precizno prstićima posipa kukuruznu krupicu, na mjesta obojana ljepilom, daje jajetu osobnost, oči i osmijeh
Mama, vidi ovako se lijepi traka, a ne tako kao ti:
A sad da se pohvalimo i konačnim uratcima:
Sljedeće jaje je na štapiću, a ima i "kosu", super je smislio da to pero gurne kroz rupicu od upuhivanja i ne mora ništa lijepiti :-)
A evo i što su drugi radili za to vrijeme, neki su bojali jaja vodenim bojama, i prava i papirnata jaja
Za jednim od stolova su jaja omatalni šarenim koncem
pa su jaja ukrašavana i plastelinom
A evo i malih gnijezda s pilićima
i jedna grupna
Bilo je tu još ideja, od zlatnog i srebrnog praha do zamatanja jaja i trave u čarape i kuhanja u ljusci crvenog luka. Tete su sutradan napravile prekrasnu izložbu od pravih malih remek dijela. Hvala im na ideji i realizaciji, super smo se proveli i naravno da se sve ipak Franu jako svidjelo! |
- 00:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.03.2010.
Stiglo nam je proljeće
|
Red je na početku, prije svega, da se malo pohvalimo. Danas, na izlasku iz crkve, moje malo stvorenje je samo sišlo niz stepenice (bar 7-8 njih) bez ikakvog pridržavanja, na moje veliko oduševljenje. A onda se i popeo sam, i to naizmjenično nogu po nogu, pa se opet spustio (to ipak stalno prvo s desnom nogom) i onda tako još 4-5 puta dok nije odjurio dalje za Franom. Ne moram ni reći koliko sam sretna, imat ćemo se čime pohvaliti sljedeći mjesec kad idemo na Goljak na kontrolu.  Ali, nije to sve! Moja mala ribica je danas naučila plivati, istina s rukavicama, ali pliva. Skužio je, nakon što se dobro nagutao bazenske vode pune klora, da usta mora držati zatvorena i vodu ispljunuti van, i poslije toga sav važan pliva sam Ali, ima još, moja velika ribica je plivala samo s jednom rukavicom i to baš dobro, ali pošto se s obje osjeća sigurnije, vrlo brzo ju je ponovo stavio. Poznavajući njega, samo će jedanput pitati da li može skinuti obje i plivat će kao da oduvijek pliva (tako je progovorio, tako se u dva dana rješio pelena, tako je u 2 minute naučio voziti bicikl bez pomoćnih) Kad se već hvalimo da dodam i moj skromni prilog, krenula sam nakon duuuugo vremena ponovo na aerobik. A za kraj ne smijem izostaviti pohvaliti ni mužića, poklonio mi je za imendan album Crvene jabuke 25 godina, sadrži 4 CD sa skoro 80 pjesama. Nakon duuuge, i snjegovite zime konačno možemo više malo van u šetnje. 25.02. Prvi ljepši dan ove godine, Fran je malo isprobao Tomislavov motor (ne brinite nije se vozio, ovo je poziranje samo za sliku)
07.03, nedjelja, Ivičin rođendan, na parkiralištu ispred zgrade, malo se dodajemo frizbijem i loptom
Međutim, ja sam morala kod dežurnog zubara u Dom zdravlja, a moji muški u park preko puta gdje su klinci odmah pronašli i dodatne "igračke"
Moj budući nenogometaš.
Fran je nedavno rekao tati na jednu primjedbu kako će on biti nogometaš, da neće nego će biti istraživač i znanstvenik, zlato mamino. 19.03, petak Radila sam tek od 14, pa smo prekrasno jutro moj miš i ja iskoristili za šetnju
20.03. subota. Moji muški krenuli sami u šetnju i na benzinsku napumpati Franu gume na biciklu, dok sam ja ostala kod kuće završiti neke poslove
Motorizirani dvojac
Iako je konačno lijepo vrijeme, ipak je vjetar dosta jak, pa imaju kapice
Eto to je uvod za današnji dan, prvi dan proljeća, svjetski dan šuma. Danas smo malo pričali o tome s Franom, od toga što su to pluća naše planete. Zašto su nam šume korisne? Staništa su mnogim životinjskim i biljnim vrstama-ovo je on sam prvo naveo, dobro ne baš tom terminologijom, fotosintezom proizvode kisik, spriječavaju eroziju tla, drvo kao sirovina. Pa smo naravno naglasili važnost očuvanja šuma. Naučili smo kako se piše ŠUMA. Objasnili razliku između zimzelenog i listopadnog drveća te ih nabrajali. Na karti svijeta pokazali gdje su najveće šume, sam je pronašao amazonsku prašumu. Spomenuli smo sekvoje kao najveće drvo i bonsai. A najviše ga se dojmilo kad je Ivica donio ogromnu fotografiju (raširi se preko tri ili četiri stranice) iz NG sekvoje i ljudi koji se na nju penju (kod kuće imamo gigantsku šišarku sekvoje koja mi je najbolji suvenir sa svih putovanja), a izgledaju kao male muhice naspram nje..... Eto, veselimo se proljeću i nadamo se da će nam proljeće biti lijepo za što više šetnje. |
- 00:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 16.03.2010.
Prvi puta na bazenima
Gradski bazeni su nam doslovno preko ceste i zvuči nevjerojatno da je Fran u nedjelju, 14.03. prvi puta bio tamo. Pogotovo što smo Ivica i ja prije imali običaj jednom tjedno ići na plivanje. Ima to i svoje razloge naravno  , zar ste sumnjali?Kada je Fran bio beba, bojala sam prvo zbog klora, pa onda da ne pokupi nešto nepoželjno, npr. gljivice...Uvijek sam bila puno skonija moru. A onda, kada je Fran taman malo narastao, stigao je Ivor, i priča je krenula od početka. Ali eto, dočekali smo i taj dan. Pospremili smo torbu za plažu punu rekvizita, ručnici, ogrtači za malce, "rukavice" i naravno loptu za kupanje. Novi fotoaparat se baš nismo usudili nositi na bazene pa su slike opet kvalitete kakve jesu slikane mobitelom  Pripreme u svlačionici:
Veliki braco pomaže malom u svlačenju:
Tako dječje iskreno Fran je u svlačionici izjavio da se jaaaaako veseli :-) Brčkanje u najmanjem bazenu:
Fran je prvo vježbao spuštanje niz mali tobogan da bi mogao na veliki vodeni
Ništa ne može proći i bez Ivora, samo što je njemu i ovaj mali tobogan zapravo prevelik, ali kao da on to zna ;-)
Nakon dva, tri spuštanja Fran je bio spreman za pravi tobogan (slika preuzeta sa stranice gradskih bazena)
Ja sam naravno išla s njim, sjedio je ispred mene i jednom rukom sam ga držala tako da kad padnemo u bazen on ne potone. Prvi puta ja još nisam ni izronila, a već čujem njega kako viče: "Idemo opet" plivajući prema rubu bazena. I još jedna slika za kraj, na odlasku, podne je prošlo, a Ivor jedva gleda.
Bila je i pokoja suza na odlasku naravno uz riječi: "Mi bi još malo" i izvučeno obećanje da to ubrzo moramo ponoviti. :-) Poslije bazena smo išli kod bake na ručak, Ivor ni tamo nije zaspao, ma i kako bi kad bi se igrao s bakom i stricem. A nakon ručka i popodnevnog odmora, Fran i ja smo išli u McDonalds na rođendan prijatelju iz vrtića. Nedjelja prođe super da bolje ne može! |
- 23:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 09.03.2010.
50. post, godina dana i Bajagin koncert
|
Kako je rečeno u naslovu ovo je moj 50. post na blogu. Prošlo je tek nešto malo više od godinu dana od kada sam napisala svoj prvi post. Vrijeme je proletejelo, a ja sam ponosna da i dalje pišem, ne baš koliko bih htjela, ali koliko stignem. Cilj bloga je bio (a i još uvijek je) zabilježiti naše sretne trenutke, zgode i nezgode, uhvatiti dječji osmijeh, zapamtiti zanimljive izjave, opisati kako se igramo, gdje putujemo.... klinci rastu, a blog mi se učinio interesantnim načinom kako sačuvati od zaborava sitnice koje život čine ljepšim. Drago mi je što vas ima i koji nas redovito prate  Svima veliki pozdrav.A posebno sam se razveselila kad sam čula da je Ivorova slika kako se inhalira pomogla malom bolesniku Karlu da bude hrabar i ne plače te što lakše izdrži inhalaciju. Ili kad da su se knedle s čokoladom kako ih mi pravimo našle i na drugim menijima. Post o našem posjetu u muzej je čak bio i na naslovnoj stranici među fotoreportažama. A sada dosta samohvale :-) Mužić i ja smo bili na koncertu Bajage, odražnom 05.03. To nam je bio 4. koncert unazad nekoliko mjeseci. I svaki puta sam nosila fotoaparat, fotkala, i razmišljla kao ću nešto napisati, a ono ništa, vrijeme prođe, nisam stigla, došle nove teme.. Ovaj put nisam ponijela fotić, ali eto ipak pišem :-)) Razlog: koncert me je uistinu oduševio. Na svakom koncertu sam se lijepo provela, ali ovaj je bio nešto posebno. Dvorana je bila puna, parter, tribine, da punija ne može biti (čula sam da su stavili u prodaju 7000 ulaznica), na žalost mnogih na pivo se čekalo skoro sat vremena. Evo ipak nekoliko fotki koje su uslikane mobitelom.
Stari hitovi su redali jedan za drugim, publika je bila na nogama, i na tribinama je rijetko tko sjedio.
Dvorana je orila u jedan glas. Dva sata svirke je proletjelo. Kada je koncert bio gotov, moj brat nije mogao vjerovati da je prošlo toliko vremena, mislio je da je tek jedan sat prošao.
Zapanjilo me što nitko nije odlazio (na prethodnim koncertima, jako puno ljudi bi otišlo prije bisa), svi su skandirali, pjevali, pljeskali... Uslijedio je naravno bis, i to ne jedan nego dva, točnije još pola sata najboljih hitova (ako je moguće uopće tako lako izdvojiti koji su najbolji). I tada nitko ni makac, tek kad su se svjetla upalila, shvatili smo da je ipak kraj iako su još mnogi hitovi ostali neispjevani :-( Evo jedna koja nije bila na koncertu: Sve što je dobro kratko traje. Čak i kad nije kratko, izgleda kao da je. |
- 22:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 03.03.2010.
Kupili smo novi fotoaprat!
|
Već neko vrijeme kukam kako su mi loše fotke na starom sony-ju u zatvorenom, mračnom prostoru, često zrnate i mutne, a i presporo slika... ali kad mu je jedan dan otišao i ekran, konačna odluka je pala. Hm, ali nije to bio nimalo lak posao, izabrati novi fotoaparat, čitajući po netu, slušajući prodavače, prevagu je donio tekst-kritika. I egava (što u prijevodu s Ivorovog jezika znači evo ga), sony DSC-wx1. Na žalost još nisam stigla proučiti upute i isprobati sve mogućnosti, ali evo nekih uradaka novim fotoaparatom. Postoji mogućnost panorame, još nisamo od "divnog"  vremena stigli vani slikati (jednom kad je bilo lijepo za šetnju, baterije su nam se ispraznile, a drugi puta smo zaboravili fotoaparat ), pa evo panorama naše dnevne sobe 
Sljedeca fotka je super, slikana s naše terase predvečer
Moja malenkost u najljepšem zagrljaju
I sad, naravno očekivali ste, slijedi puno islikavanja mojih manekena Sljedeće dvije fotke su iste, a različite, namještala sam neka svojstva, ali normalno nemam pojma više koja, a naučit ću valjda uskoro 
Jedno od prvih umjetničkih djela
A veliki izumitelj je napravio sam sebi Ben ten sat (on je moj mali genijalac, svaki dan nešto novo smišlja i konstruira)!
Pa još jedna pozerska
Ivor uvijek radi sve što i Fran, uočite oni plešu, a slika nema onih šumova koji nastaju uslijed pokreta
Rituali pred spavanje, na ovoj fotki nije korišten blic!!! Slikanje u (polu)mraku je super, odslika 6 fotografija koje spoji u jednu!
I nakon noćne seobe, često se ujutro pačići bude u pogodite čijem krevetu
|
