Gradski bazeni su nam doslovno preko ceste i zvuči nevjerojatno da je Fran u nedjelju, 14.03. prvi puta bio tamo. Pogotovo što smo Ivica i ja prije imali običaj jednom tjedno ići na plivanje. Ima to i svoje razloge naravno , zar ste sumnjali?
Kada je Fran bio beba, bojala sam prvo zbog klora, pa onda da ne pokupi nešto nepoželjno, npr. gljivice...Uvijek sam bila puno skonija moru. A onda, kada je Fran taman malo narastao, stigao je Ivor, i priča je krenula od početka.
Ali eto, dočekali smo i taj dan.
Pospremili smo torbu za plažu punu rekvizita, ručnici, ogrtači za malce, "rukavice" i naravno loptu za kupanje. Novi fotoaparat se baš nismo usudili nositi na bazene pa su slike opet kvalitete kakve jesu slikane mobitelom
Pripreme u svlačionici:
Veliki braco pomaže malom u svlačenju:
Tako dječje iskreno Fran je u svlačionici izjavio da se jaaaaako veseli :-)
Brčkanje u najmanjem bazenu:
Fran je prvo vježbao spuštanje niz mali tobogan da bi mogao na veliki vodeni
Ništa ne može proći i bez Ivora, samo što je njemu i ovaj mali tobogan zapravo prevelik, ali kao da on to zna ;-)
Nakon dva, tri spuštanja Fran je bio spreman za pravi tobogan (slika preuzeta sa stranice gradskih bazena)
Ja sam naravno išla s njim, sjedio je ispred mene i jednom rukom sam ga držala tako da kad padnemo u bazen on ne potone. Prvi puta ja još nisam ni izronila, a već čujem njega kako viče: "Idemo opet" plivajući prema rubu bazena.
I još jedna slika za kraj, na odlasku, podne je prošlo, a Ivor jedva gleda.
Bila je i pokoja suza na odlasku naravno uz riječi: "Mi bi još malo" i izvučeno obećanje da to ubrzo moramo ponoviti. :-)
Poslije bazena smo išli kod bake na ručak, Ivor ni tamo nije zaspao, ma i kako bi kad bi se igrao s bakom i stricem.
A nakon ručka i popodnevnog odmora, Fran i ja smo išli u McDonalds na rođendan prijatelju iz vrtića.
Nedjelja prođe super da bolje ne može!