Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 07.02.2010.
Ivor je bio na operaciji
Na desnom oko Ivor je imao neku kvržicu, ja sam to primijetila kad je bio nekih 3-4 mjeseca i to nakon pregleda kod okuliste radi ropa- Doktorica mu je stavljala neku metalnu napravu u oko i nešto je zeznula jer je morala vaditi i ponovo namještati, a on je urlao više od uobičajnog i eto čuda nakon toga sam ja tek vidjela krvžicu iako mi je pedijatrica tvrdila da ne može biti od pregleda nego je sigurno od rođenja. Samo je valjda slučajnost kako ja nisam prije tog događaja vidjela  Ma no dobro, rekla sam sebi da što je tu je ne isplati mi se zbog toga trošiti živce.Uglavnom, pedijatrica je govorila kako ćemo to svakako jednog dana morati srediti, ali nije hitno jer smo imali puno važnijih stvari-vježbanje da on prohoda.... Uglavnom, okulisata kad ga je vidio početkom 10 mjeseca nije bio oduševljen mjestom gdje mu je ta cista, a niti veličinom. Objasnio mi je da to moramo što prije srediti jer kako raste on, tako raste i cista i da ne bi bilo dobro da dođe do kostiju. Eto, operacija je bila zakazana za 03.02. Neću se sada ni sjećati da sam zvala očni odjel bar 50 puta (bez pretjerivanja) da bi se naručila na kontrolni pregled i zakazati operaciju čim smo dobili rengensku snimku kostiju lica.  Čim smo uspjeli doći do doktora, (na kraju sam zvala direktno njega i s njim dogovorila pregled, a ne preko službe naručivanja) operaciju je dogovorio za sljedeći tjedan. Sve je bilo super organizirano. U bolnicu smo došli u 8 ujutro. Zaprimili su nas i smjestili na odjel, ja sam dobila krevet, a Ivor svoj krevetić, u koji ga zapravo nisam niti stavila  Još smo se malo poigrali, i čitali u krevetu dok po njega nije došla doktorica anesteziolog, on se malo raspričala s njim i poigrala se, a zatim ga odnijela. Poslije mi je ispričala da je bio super i uopće nije plakao, sve je promatrao, svima mahao... Problem je nastao kad ga je trebala poleći da mu da maskicu i uspava ga (totalna anestezija). Ali, moj odlučni miš je ustao i stao na stol, nije čak htio ni sjesti, nije htio ni kod nje u krilo i smrtno se naljutio i počeo urlati kad ga je ona na kraju ipak polegla, ali to nije dugo trajalo jer je brzo zaspao. Nakon operacije doktor me došao obavijestiti kako je sve prošlo- dobro, ta cista, zapravo masno tkivo je ipak bilo jako duboko, došlo je do kosti tako da je sve i trajalo dulje od uobičajenog, ali doktor je sve počistio i kaže da je sada sve ok. Nakon nekih pola sata anesteziologica mi je vratila mog malog miša vrlo snenog i baš jadnog, dirao si je zavoj na okici, smetala mu je braunila na lijevoj rukici, plakao je, baš je bio ošamućen. Ja sam ga mazila i mazila pa se uspio smiriti i zaspati. I tek tada sam ga malo i uslikala:
Odspavao je sat vremena, a onda je bio skoro kao nov
Jako ga je zbunilo to što su drugi dobili ručak, a on nije, bio je gladan, ali mu još nismo smjeli ništa dati, pa smo mi zatvorili vrata da ih ne gledamo kako jedu. Ponovo smo čitali i igrali se u krevetu i jedva smo dočakali papire i tatu oko tri kada smo smjeli ići kući. Tada mu je sestra skinula braunilu, a on nije ni pisnuo, hrabrica moja
Kad je već bio obučen, morali smo mu zamijeniti zavoj na rukici jer mu je sve prokrvarilo i on je bez problema pošao s sestrom za ruku u njenu sobu, bez nas!!! Zlato mamino, ipak kad je tamo vidio što to ona smjera, rekao je "Mami" u prijevodu, a sad je dosta vodi me mami. To isto veče je doslovno trčao po stanu, nitko živ ne bi rekao da je dijete to jutro bilo na operaciji u potpunoj anesteziji! Drugi dan igra je nastavljena uobičajno, braća voze auto:
Danas mu je rana malo krvarila, nadam se da je to normalno. Na kontrolu i vađenje konaca idemo 12.02. |
