Fran i Ivor u akciji
petak, 19.02.2010.
Prošle su maškare i nekoliko općih informacija
Sad sam napisala skoro cijeli post i kliknula na spremi, a on nesato, baš sam  zbog toga, ali ajmo i ovo nanovo.Ivorovo skidanje konaca smo obavili još u petak, 12.02. Sve je prošlo super, malo je plakao jer je bio preplašen, ali ništa strašno. Ožiljak se već sada skoro niti ne vidi. Ali, u subotu je već čudno kašljucao, nakon 3 i po mjeseca, eto ponovo laringitis :-( U ponedjeljak je dobio i bocku da može lakše disati. Čini mi se da mu je jako pomoglo što smo ga inhalirali pulmicort repsulama i time smo si uštedjeli odlazak u dnevnu bolnicu. Još uvijek ga inhaliramo prije spavanja, ali samo fiziološkom. Moram ga pohvaliti, prije par dana je prvi puta sam obukao hlače  Kad smo već kod hvaljenja, Fran je danas bio kod prijatelja iz vrtića na igri (prvi puta je išao kod njega), ali je izrazio želju da ostane sam tj. da ne mora nitko od nas ostati s njim, moj veliki dečko! A sad konačno o maškarama. Ove godine Fran nije baš time bio oduševljen kao i lane. A Ivoru je svaka maska smetala i govorio je "kini, meta" Svejedno smo iskoristili svaku priliku za maškaranje. Na gimnastici je jedan trening bio pod maskama, Fran je imao na licu masku batmana.
U subotu, 13.02. smo otišli maskirani do Turbo limača gdje su svi maškarani klinci dobili igračku
A i kod kuće je trebalo iskoristiti pripremljene maske
|
>- 23:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.02.2010.
Ivor je bio na operaciji
Na desnom oko Ivor je imao neku kvržicu, ja sam to primijetila kad je bio nekih 3-4 mjeseca i to nakon pregleda kod okuliste radi ropa- Doktorica mu je stavljala neku metalnu napravu u oko i nešto je zeznula jer je morala vaditi i ponovo namještati, a on je urlao više od uobičajnog i eto čuda nakon toga sam ja tek vidjela krvžicu iako mi je pedijatrica tvrdila da ne može biti od pregleda nego je sigurno od rođenja. Samo je valjda slučajnost kako ja nisam prije tog događaja vidjela  Ma no dobro, rekla sam sebi da što je tu je ne isplati mi se zbog toga trošiti živce.Uglavnom, pedijatrica je govorila kako ćemo to svakako jednog dana morati srediti, ali nije hitno jer smo imali puno važnijih stvari-vježbanje da on prohoda.... Uglavnom, okulisata kad ga je vidio početkom 10 mjeseca nije bio oduševljen mjestom gdje mu je ta cista, a niti veličinom. Objasnio mi je da to moramo što prije srediti jer kako raste on, tako raste i cista i da ne bi bilo dobro da dođe do kostiju. Eto, operacija je bila zakazana za 03.02. Neću se sada ni sjećati da sam zvala očni odjel bar 50 puta (bez pretjerivanja) da bi se naručila na kontrolni pregled i zakazati operaciju čim smo dobili rengensku snimku kostiju lica.  Čim smo uspjeli doći do doktora, (na kraju sam zvala direktno njega i s njim dogovorila pregled, a ne preko službe naručivanja) operaciju je dogovorio za sljedeći tjedan. Sve je bilo super organizirano. U bolnicu smo došli u 8 ujutro. Zaprimili su nas i smjestili na odjel, ja sam dobila krevet, a Ivor svoj krevetić, u koji ga zapravo nisam niti stavila Još smo se malo poigrali, i čitali u krevetu dok po njega nije došla doktorica anesteziolog, on se malo raspričala s njim i poigrala se, a zatim ga odnijela. Poslije mi je ispričala da je bio super i uopće nije plakao, sve je promatrao, svima mahao... Problem je nastao kad ga je trebala poleći da mu da maskicu i uspava ga (totalna anestezija). Ali, moj odlučni miš je ustao i stao na stol, nije čak htio ni sjesti, nije htio ni kod nje u krilo i smrtno se naljutio i počeo urlati kad ga je ona na kraju ipak polegla, ali to nije dugo trajalo jer je brzo zaspao. Nakon operacije doktor me došao obavijestiti kako je sve prošlo- dobro, ta cista, zapravo masno tkivo je ipak bilo jako duboko, došlo je do kosti tako da je sve i trajalo dulje od uobičajenog, ali doktor je sve počistio i kaže da je sada sve ok. Nakon nekih pola sata anesteziologica mi je vratila mog malog miša vrlo snenog i baš jadnog, dirao si je zavoj na okici, smetala mu je braunila na lijevoj rukici, plakao je, baš je bio ošamućen. Ja sam ga mazila i mazila pa se uspio smiriti i zaspati. I tek tada sam ga malo i uslikala:
Odspavao je sat vremena, a onda je bio skoro kao nov
Jako ga je zbunilo to što su drugi dobili ručak, a on nije, bio je gladan, ali mu još nismo smjeli ništa dati, pa smo mi zatvorili vrata da ih ne gledamo kako jedu. Ponovo smo čitali i igrali se u krevetu i jedva smo dočakali papire i tatu oko tri kada smo smjeli ići kući. Tada mu je sestra skinula braunilu, a on nije ni pisnuo, hrabrica moja
Kad je već bio obučen, morali smo mu zamijeniti zavoj na rukici jer mu je sve prokrvarilo i on je bez problema pošao s sestrom za ruku u njenu sobu, bez nas!!! Zlato mamino, ipak kad je tamo vidio što to ona smjera, rekao je "Mami" u prijevodu, a sad je dosta vodi me mami. To isto veče je doslovno trčao po stanu, nitko živ ne bi rekao da je dijete to jutro bilo na operaciji u potpunoj anesteziji! Drugi dan igra je nastavljena uobičajno, braća voze auto:
Danas mu je rana malo krvarila, nadam se da je to normalno. Na kontrolu i vađenje konaca idemo 12.02. |
- 00:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 02.02.2010.
Sasvim običan dan
|
Ma bolje rečeno nije samo jedan dan nego malo slika iz siječnja da vidite što radimo kad nikud ne skitamo. Dok ja radim moji muški prave ručak, čak i fotkaju :-) Fran je napravio pire krompir
I mali miš se svom silinom bacio na kućanske poslove, usisava već odavno, mete i pere podove, čak su mi neki dan obojica obrisala prašinu u cijelom stanu, Fran je prskao prontom, a Ivor brisao krpom. Istina bilo je i jedno ogledalo "oprano" prontom :-)) Šteta sljedeći vikend im ta aktivnost više nije bila zanimljiva. Od nedavno Ivor je otkrio i čari pranja posuđa
Nakon posuđa treba dobro obrisati sudoper (uočite nije u istoj odjeći, ove novootkrivene aktivnosti se s radošću ponavljaju). Zar moram dodati da je poslije mokra cijela kuhinja i Ivor zajedno s njom, tako da je sljedeća fotka samo optička varka :-)
I iz perilice uredno pospremimo sve na svoje mjesto
Jedan dan smo pravili palačinke za večeru, glavni pomagač, pogađate tko je (ali keks nije htio nikako ostaviti)
Malo je bio prehlađen, samo nosić počeo, maaalo kašljucanje, ali više ne prepuštamo to slučaju mi se odmah inhaliramo, sve samo da izbjegnemo ponovo laringitis, dnevnu bolnicu, injekcije kortikosteroidima... miš mali i to već sam radi
A Fran, on je moj mali izumitelj, što to dijete stalno nešto gradi, smišlja, dizajnira.... i svaki čas moramo slikati neko njegovo dijelo, mjehurić u šalici mlijeka.... šteta zaboravih što su zapravo predstavljale ove žitarice
Što su novoga naučili? Fran zna premet, ja sam ostala  kad sam ga vidjela, stalno ispituje kako se što kaže na engleskom, što ovdje piše. Nova fora je:"Mama reci osam", znate što ide dalje kad ja kažem osam  Ali bitno je u tome da sad već jako kuži rastavljanje na slogove, pa time i rimu i nepogriješivo izmišlja riječi koje će se rimovati, a ja tisuću puta dnevno moram izgovarati ovo i ono...A Ivor je prava mala mustra, totalni slatkiš. Jedan dan zove tatu u sobu koji mu kaže da nešto radi i ne može doći, nakon nekoliko neuspješnih dozivanja odjednom :"Tata, dodi, piiz" i to tako slatkim glasićem, ma naravno da mužić nije odolio, a od odonda nas obara to njegovo "piiz" još nismo našli recept kako ga ignorirati ;-) Naučio je brojati do 5, pa pomalo zna i do 10, ali do 5 bez greške, čak i prebrojava, a ne samo da broji, ali tu ipak griješi. Zna prepoznati A, B, 5, 0... |
