Fran i Ivor u akciji
srijeda, 30.12.2009.
Posjetio nas je Djedica
|
Naravno kao i svi mali nestrpljivci i mi smo imali adventski kalendar te smo vrijedno otvarali prozorčiće brojeći koliko još dana moramo čekati. Ali nije nama bilo dosadno čekajući, dvanaesti mjesec zapravo proleti. Prvo smo čistili čizmice za Svetog Nikolu koji ih je napunio slatkišima, i eto na veliko Franovo iznenađenje ipak mu Krampus nije donio šibu. Pa smo taj vikend već i stan oktili lampicama, a adventski vijenac je postao prava atrakcija Ivoru, bez pretjerivanja po nekoliko desetaka puta dnevno smo mi njemu palili svijećice koje je on uporno pireći ih gasio sav sretan. Posijali smo i pšenicu. 18.12. Djeda Mraz je skrenuo kod mame na posao, naravno da smo ga otišli dočekati. Na žalost nije bio priređen nikakav dodatni program nego samo podijela paketića (vreće puuune slatkiša), ali djeci ne treba puno da budu sretna, vesela i rasplesana (Ivora sam uhvatila na žalost samo s leđa).
A onda je i moj dvojac došao na red da sjedne u krilu Djeda Mrazu
Frana sam rukom dovela do Djeda, i jedva me je pustio, a Ivor je naravno u međevremenu već sam odjurio Djedici u krilo. Na pitanje da li su bili dobri, Ivor je kimnuo glavicom i tako sigurno odgovorio DA, dok je Fran nešto iskusniji ipak mudro šutio, pametnica moja. Netom prije Božića, Djed Mraz je svratio i na gimnastiku razveseliti vrijednu djecu, a mi roditelji smo smjeli ovog puta ući na vježbalište da ih slikamo. Samo na žalost, oni trče, mračno=moje fotke su prilično loše, ali evo nešto sam ipak izabrala. Djedica je upao baš na pola razgibavanja
pa su onda još malo vježbali, a Djedica je pokazao što i on zna
a zatim je dječicu doslovno zasuo bombonima, oni su presretni trčkarali okolo ne bi li ih pokupili što više. Nakon toga su ga gađali spužvama, pa je moj praktični sinak jednu punou šaku bombona bacio jer je shvatio da mu treba slobodna ruka za bacanje spužvi (drugu šaku punu bombona je ipak čvrsto držao zatvorenu)
Bili smo i na domjenku u Ivičinoj firmi u obiteljskoj atmosferi, a princip proslave kao i u našoj vladi, svako je donio ponešto i onda se tu našlo stvarno svega (zaboravila sam fotoaparat i baš mi žao), od domaćeg kulena, kobasica, nekoliko vrsta sireva, domaćih kiflica, rakije, vina, kolača..... svi smo uživali i mi veliki, ali i četvero dječice koja su bila, šteta fotki nema :-(, ma bit će ih nagodinu. I tako, malo pomalo stigla i Badnja večer, sve smo prepremili, na ručku smo već tradicionalno bili kod bake (Ivičine mame), a na večeri kod mog oca, stvarno smo živjeli prvai blagdanski, obiteljski ugođaj (ponovo fotki nema, toliko smo uživali da sam ovaj put zaboravila slikati, foto aparat ostao cijelo vrijeme u torbi). Malo prije spavanja, pita mene Fran:"Mama, jesam li ja bio dobar, hoću li dobiti ujutro poklone?" bubica moja preplašena (izgleda da sam mu prečesto prijetila tim Djeda Mrazom ove godine ;-) Na njegovu ideju smo Djedici na balkonu ostavili na tanjuriću keksiće u obliku zvjezdica koje je većinom napravio Fran (uz moju malu pomoć), šalicu mlijeka i čašu soka od limuna kojeg sam nedavno napravila. Ujutro u 7 (tko mi kriv što sam legla u 3) eto mene budi moj veliki dečko da brzo idemo vidjeti jel ima i koji poklon za njega (najveći je bio njegov). Ali prije poklona samo da se vratim na keksiće, Djedica ih je sve pojeo, i mlijeko poio, a bome i sok, i ostavio je Franu pismo zahvale... Šteta što sam slikala s leđa, ali i ovako se vidi iskreni, oduševljeni dječji osmijeh, nema ničeg na svjetu ljepšeg od toga
Fran je naravno bio glavni i kod otvaranja Ivorovog poklona
i to ne samo kod kuće, nego i dalje, sljedeća fotka je kod bake
Osim autća (koji ima sirenu, što njemu je iznimno važno, da ne kažem i presudno kod auta), Ivor je pod borom kod bake pronašao i predragu Doru
Kod bake smo i ručali, ali stigli smo se i poigrati, sa stricom Darkom
Cijeli Božić smo "skitali", otišli navečer na misu i klinci brzo u krevet, a ja spremanje za put, opet do neko doba navečer (hm, ili možda ujutro). Drugi dan Božića ustajanje u 6 i odlazak za Beograd gdje smo išli na krštenje jednom slatkom malom dečkiću Viktoru, nakon lijepog provoda, vratili smo se to veče kući. Ni nedjelja nam nije bila dan za odmor, pripremali smo ručak za našu užu obitelj (baka, djeda, ujak, ujna, tetka, stric, strina, nećaci..) Od zadnja dva opisana događaja nema fotki, možda jednom drugi put (još su mi na fotoaparatu). .... Eto, nakon svega, nisam se udebljala, a u stanu nam je nova hrpetina igračaka kojoj je za sada mjesto ispod bora (čitaj po cijeloj dnevnoj sobi), a za neko trajnije rješenje trebat će prava čarolija. |
- 23:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 25.12.2009.
Božić je
|
Sretan Božić i vesele ove blagdanske dane želim svima koji nas prate! O našim pripremama, o tome kako smo proveli Badnjak i Božić jednom drugom prilikom, sada samo malo o kićenju našeg bora. Bio je okićen već do ručka na Badnjak jer sam imala male nestrpljivce oko sebe ;-) Prvo smo postavljali jaslice
Od kada znam za sebe uvijek imamo bor visok do stropa pa ni sada nismo kvarili tradiciju. Bor smo kitili uz tradicionalne božićne pjesme. Fran je kitio bor negdje do pola, a onda mu je dosadilo pa je otišao kititi svoju sobu, a Ivoru su smetale iglice, tako da je meni uporno dodavao kuglice sve do posljednje. Evo rezultat našeg zajedničkog (nisam spomenula, ali Ivica je glavni kod postavljanja bora, lampica i vrha, a onda mi ostali nastavljamo) rada
Uočite "zlatnog" anđela pri vrhu bora, to je ukras koji je moja baka koristila u svom djetinjstvu, znači star je nešto malo manje od sto godina, obožavam ga! I za kraj još jednom sve najbolje uz nekoliko fotki na božićno jutro, slikali smo bar 6-7 puta jer sam htjela jednu lijepu, slatku najljepšu božićnu čestitku:
|
- 21:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.12.2009.
Božićni koncert u vrtiću i snijeg
|
Dana 15.12. u Franovom vrtiću se održavao koncert za koji smo platili ulaznice, a sav prikupljeni novac je namjenjen uređenju vrtićkog dvorišta. Usput moram napomenuti da je to gore spomenuto dvorište jesenas prekrasno uređeno, dobili su mnoštvo novih sprava, kućice, i travnjak, ma dvorište im je stvarno predivno. I tako se Fran i ja spremamo, a da Fran ni jednom jedinom riječi nije dao naslutiti da i on nastupa (tj. i njegova grupa). To je tek muž načuo od teta. Malo moje osjetljivo stvorenje, bio je prilično uznemiren zbog toga, ali ponosno ni A.... Nekako sam nagovorila i mužića da idu i on i Ivor, on uvijek misli kako će Ivoru biti dosadno, a on baš uživa. Večer prije je počeo padati snijeg koji do tada nije prestajao (više od 24 sata) pa smo otišli sankama na opću radost naših mališa. Na početku programa su nastupala vrtićka djeca dvije starije grupe i moj miš među njima u prvom redu.
Na žalost foto aparat mi dosta loše slika u zatvorenim i mračnim prostorima, pa fotke stvarno nisu neke kvalitete, ali što je tu je. Miš moj uplašeni me tražio pogledom u nepreglednoj masi ponosnih roditelja, ja se razmahala dobro da nisam poletjela, ali ništa. Onda sam promijenila mjesto, gurala se i probijala do prvih reda da bi me prestrašeno moje vidjelo, i tada osmijeh od uha do uha i vidno padanje kamena sa srca.
Nakon njihove tri četiri pjesmice usljedila je predstava u kojoj su glumile vrtićke tete, predstavica je bila super!!!!
Zatim su došli na red gosti iz škole.... U međuvremenu je stigao i Ivica s Ivorom (koji su malo zaostali na snijegu), ja sam držala Ivora, i držala ga, i držala ga..... i kad se ukazala prazna stolica nisam ju pustila, ali sam onda umjesto u djecu koja nastupaju gledala u Franov potiljak, da se ne bi uznemirio što me ne vidi. I ma valjda iste sekunde kad se okrenuo i mene nije vidio na predviđenom mjestu suze, tuga, uznemirenost... Brzo opet guranje, preskakanje klupčica pune djece s Ivorom u ruci tješit svog velikog sina koje se toliko rastužio da je htio odmah kući, ali taman je i cijeli koncert bio gotov. Ali, tek poslije koncerta uslijedilo je pravo veselje, prave zimske radosti, uživancija, za put od 10 minuta do kuće, nama je trebalo sat vremena i to smo ih zadnju dionicu doslovno potjerali na što je Ivor ljutito reagirao. Dok smo dolazili Ivora smo nosili jer mu se snijeg nije sviđao, padao mu je u usta, a nije htio ni na sanke jer ih se valjda uplašio, ali u povratku smo imali više vremena za "nagovaranje" i naravno ishod je:
Na pola puta se okuražio i usatati te grudvati. A Fran je već iskusan i jedva je dočekao snijeg
Spuštanje niz "brdo", prava poslastica
Na žalost, bar našu, nekima je na sreću, snijega više skoro niti nema, ništa od bijelog Božića ove godine. |
- 00:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.12.2009.
Pripreme za zimu
|
Dok ovaj post dođe na red i prava zima je već stigla, ali nema veze. Danas je napadalo dovoljno snijega za grudvanje. Dogovor je pao, nakon povrtka s treninga (gimnastike) ostajemo vani dok se ne smrznemo i uživamo u zimskim radostima. Međutim, tata i Ivor su odustali od plana jer je Ivor bio jaaako gladan, a i nije mu se snijeg baš svidio. Ali smo se zato Fran i ja nauživali, nasmrzavali i puuuno smočili, snijega je bilo do laktova s unutarnje strane rukava (i meni i njemu). Sutra stižu saonice.... A sad konačno malo i o tim našim pripremama. 17.11. sam izvukla iz ormara hrpetine kapa, šaleva, rukavica, velikih, malih, šarenih..... Pa smo redom isprobavali što je kome dobro da znamo što ću ponovo spremiti, a što ostaviti za hladne dane koji dolaze. Proveli smo bar sat vremena u zezanciji i smijanju. Prošlogodišnje rukavice su još uvijek dobre:
Iskreno, zaboravila sam koga je ovdje Fran glumio, mislim Batmana (uočite plašt)
Malo poziranja s kapom moje bake
Evo i šećer na kraju, istina da on baš ne voli kape, presvlačenja niti slične aktivnosti, ali kad je vidio Frana kako uživa, ohrabrio se i Ivor, pa je osim kape i šala koje smo pronašli da mu odgovaraju, odlučio isprobati i tatine rukavice.
|
- 23:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.12.2009.
Daj 5
|
Humanitarna akcija u organizaciji funadacije Milo moje simboličnog naziva Daj 5 jer joj je želja prikupiti 5 mijuna kuna za poboljšanje uvjeta, proširenje i modernizaciju osječkog Odjela za intezivno liječenje djece. Taj odjel se zapravo sastoji od dva dijela. Prvi je dio za nedonošćad i drugu tek rođenu dječicu koji imaju ozbiljnije zdrastvene poteškoće. A drugi je dio za "velike". Akcija je započela 19. listopada i trajat će do zaključno 10. prosinca kada se organiziraju koncerti na Zagrbačkom i Osječkom glavnim trgovima što će diretkno prenosti i HRT.
Kada sam čula za akciju dirnulo me ravno u srce. Moj mali miš Ivor je rođen 2 mjeseca prerano s dosta komplikacija i vjerojatno ne bi preživio bez požrtvovanosti cijele ekipe od medicinskih sestara do liječnika, koji tamo istinski brinu za te male, sitne mrvice, a velike i prave borce. Izuzetno je stresno da ti dijete leži na tom odjelu, ali stresno je i svima koji rade tamo jer doslovno svaki dan se dešavaju razne kritične situacije koje prate tako prerano rođenu dječicu. U mjesec dana koliko je Ivor tamo ležao jedna mala bebica je napustila ovaj svijet  Pomozimo toj dječici i dajmo im priliku, da naši liječnici koji su stvarno stručni i s velikom ljubavlju rade svoj posao (muž i ja zapravo kažemo da je to poziv, a ne posao) imaju i čime raditi jer tehnologija u tom području izuzetno napreduje. |
