Fran i Ivor u akciji
srijeda, 30.12.2009.
Posjetio nas je Djedica
|
Naravno kao i svi mali nestrpljivci i mi smo imali adventski kalendar te smo vrijedno otvarali prozorčiće brojeći koliko još dana moramo čekati. Ali nije nama bilo dosadno čekajući, dvanaesti mjesec zapravo proleti. Prvo smo čistili čizmice za Svetog Nikolu koji ih je napunio slatkišima, i eto na veliko Franovo iznenađenje ipak mu Krampus nije donio šibu. Pa smo taj vikend već i stan oktili lampicama, a adventski vijenac je postao prava atrakcija Ivoru, bez pretjerivanja po nekoliko desetaka puta dnevno smo mi njemu palili svijećice koje je on uporno pireći ih gasio sav sretan. Posijali smo i pšenicu. 18.12. Djeda Mraz je skrenuo kod mame na posao, naravno da smo ga otišli dočekati. Na žalost nije bio priređen nikakav dodatni program nego samo podijela paketića (vreće puuune slatkiša), ali djeci ne treba puno da budu sretna, vesela i rasplesana (Ivora sam uhvatila na žalost samo s leđa).
A onda je i moj dvojac došao na red da sjedne u krilu Djeda Mrazu
Frana sam rukom dovela do Djeda, i jedva me je pustio, a Ivor je naravno u međevremenu već sam odjurio Djedici u krilo. Na pitanje da li su bili dobri, Ivor je kimnuo glavicom i tako sigurno odgovorio DA, dok je Fran nešto iskusniji ipak mudro šutio, pametnica moja. Netom prije Božića, Djed Mraz je svratio i na gimnastiku razveseliti vrijednu djecu, a mi roditelji smo smjeli ovog puta ući na vježbalište da ih slikamo. Samo na žalost, oni trče, mračno=moje fotke su prilično loše, ali evo nešto sam ipak izabrala. Djedica je upao baš na pola razgibavanja
pa su onda još malo vježbali, a Djedica je pokazao što i on zna
a zatim je dječicu doslovno zasuo bombonima, oni su presretni trčkarali okolo ne bi li ih pokupili što više. Nakon toga su ga gađali spužvama, pa je moj praktični sinak jednu punou šaku bombona bacio jer je shvatio da mu treba slobodna ruka za bacanje spužvi (drugu šaku punu bombona je ipak čvrsto držao zatvorenu)
Bili smo i na domjenku u Ivičinoj firmi u obiteljskoj atmosferi, a princip proslave kao i u našoj vladi, svako je donio ponešto i onda se tu našlo stvarno svega (zaboravila sam fotoaparat i baš mi žao), od domaćeg kulena, kobasica, nekoliko vrsta sireva, domaćih kiflica, rakije, vina, kolača..... svi smo uživali i mi veliki, ali i četvero dječice koja su bila, šteta fotki nema :-(, ma bit će ih nagodinu. I tako, malo pomalo stigla i Badnja večer, sve smo prepremili, na ručku smo već tradicionalno bili kod bake (Ivičine mame), a na večeri kod mog oca, stvarno smo živjeli prvai blagdanski, obiteljski ugođaj (ponovo fotki nema, toliko smo uživali da sam ovaj put zaboravila slikati, foto aparat ostao cijelo vrijeme u torbi). Malo prije spavanja, pita mene Fran:"Mama, jesam li ja bio dobar, hoću li dobiti ujutro poklone?" bubica moja preplašena (izgleda da sam mu prečesto prijetila tim Djeda Mrazom ove godine ;-) Na njegovu ideju smo Djedici na balkonu ostavili na tanjuriću keksiće u obliku zvjezdica koje je većinom napravio Fran (uz moju malu pomoć), šalicu mlijeka i čašu soka od limuna kojeg sam nedavno napravila. Ujutro u 7 (tko mi kriv što sam legla u 3) eto mene budi moj veliki dečko da brzo idemo vidjeti jel ima i koji poklon za njega (najveći je bio njegov). Ali prije poklona samo da se vratim na keksiće, Djedica ih je sve pojeo, i mlijeko poio, a bome i sok, i ostavio je Franu pismo zahvale... Šteta što sam slikala s leđa, ali i ovako se vidi iskreni, oduševljeni dječji osmijeh, nema ničeg na svjetu ljepšeg od toga
Fran je naravno bio glavni i kod otvaranja Ivorovog poklona
i to ne samo kod kuće, nego i dalje, sljedeća fotka je kod bake
Osim autća (koji ima sirenu, što njemu je iznimno važno, da ne kažem i presudno kod auta), Ivor je pod borom kod bake pronašao i predragu Doru
Kod bake smo i ručali, ali stigli smo se i poigrati, sa stricom Darkom
Cijeli Božić smo "skitali", otišli navečer na misu i klinci brzo u krevet, a ja spremanje za put, opet do neko doba navečer (hm, ili možda ujutro). Drugi dan Božića ustajanje u 6 i odlazak za Beograd gdje smo išli na krštenje jednom slatkom malom dečkiću Viktoru, nakon lijepog provoda, vratili smo se to veče kući. Ni nedjelja nam nije bila dan za odmor, pripremali smo ručak za našu užu obitelj (baka, djeda, ujak, ujna, tetka, stric, strina, nećaci..) Od zadnja dva opisana događaja nema fotki, možda jednom drugi put (još su mi na fotoaparatu). .... Eto, nakon svega, nisam se udebljala, a u stanu nam je nova hrpetina igračaka kojoj je za sada mjesto ispod bora (čitaj po cijeloj dnevnoj sobi), a za neko trajnije rješenje trebat će prava čarolija. |
