Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 09.11.2009.
Svjetski kup u gimnastici
|
Moj veliki miš Fran trenira gimnastiku već mjesec dana na što sam ja jako ponosna jer je uspio skupiti dovoljno hrabrosti za otići na treninge s nepoznatima, a bez mame jer što se same želje i volje tiče toga je bilo puno i prije. I naravno sad mu je super i uživa tamo, čak je već "promaknut" u grupu dječice od 5-7 godina gdje već idu pomalo na sprave, a time je tek oduševljen. I jasno, da sam onda mog malog gimnastičara morala odvesti da vidi kako to profeisionalci rade i što je zapravo gimnastika. Bili smo u subotu, prvi finalni dan.
Na ulazu smo se naoružali kokicama i kad smo zauzeli naša mjesta, uslijedilo je očekivanih 1001 pitanje.
Dvorana je bila puna, očekivali smo naša 4 predstavnika i naravno navijali za njih. Marko Brez na konju s hvataljkama:
Tijana Tkalčec u preskoku
Našeg Tomislava Markovića nisam se ni sjetila fotkati jer me ostavio bez daha svojom vježbom na parteru, ali evo netko drugi da vam samo dočaram
Fran je stvarno uživao, sok smo otišli kupiti na trčeći da ne bi nešto važno propustili. Njemu su se najviše svidjele ruče, pa onda evo i fotka osvajača zlata na ručama
Pogodite iz koje je on države
Ovu sam fotku stavila jer su me Kinezi oduševili svojom ogromnom zastavom i podrškom sa tribina. Nakon nekih sat vremena Fran više nije mogao sjediti, ali mu ni na kraj pameti nije bilo da ide kući, nego je i on počeo na tribinama malo gimnasticirati, na što se meni dizala kosa na glavi, ali što ću dijete se uživjelo
Evo i naša dva dobitnika medalja Tijane i Tomislava, svaka im čast!!!!
U nedjelju, drugi finalni dan smo imali duplu rođendansku proslavu (o tome sljedeći put), ali Franu se toliko sve svidjelo, da mi je čak predložio da sve ponovo nazovem i kažem im da dođu u 14 sati na rođendan da bi mi stigli na gimnastku. U šali kažem da smo ostali u zadnjih 20 ljudi u dvorani, ali nije ta šala ni jako daleko od istine.
I još jedna fotka za odlazak. Uočite kokice u rukama, u 2 i po sata koliko je to sve trajalo on nije sve stigao ni pojesti.
|
