Fran i Ivor u akciji
subota, 28.11.2009.
Noć kazališta
|
Prošli vikend se održavala u cijeloj Hrvatskoj manifestacija pod imenom "Noć kazališta". Rado smo se tome priključili. Fran i ja smo se uputili u dječje kazalište tek oko 18.30 (program je započeo u 18 sati). Ivor je bio nešto boležljiv, miš mali noć prije je imao temperaturu 40°C. Tako da je on ostao s tatom kod kuće, a ja se nisam odvajala od mobitela i čuli smo se mužić i ja svakih malo. Kako je došlo tako je na sreću i prošlo za dva dana, treći je još imao povišenu temp., ali ne previsoku tako da mu nismo davali nikakve antipiretike. Kod dok. nismo niti bili, (naravno da uvijek takve stvari upadnu vikendom  , a dežure u domu zdravlja koji nisu pedijatri mi je na vrh glave, prije koji tjedan su Franu dali preslabu dozu antibiotika...), nadali smo se da je sve od zubića jer je i užasno slinio, a i rekao je par puta da ga bole usta....Hm, odoh ja s teme...  pa da se ipak vratim.Program manifestacije se odvijao u i ispred kazališta. Ispred je bilo podosta maskiranih glumaca, nas se posebno dojmio Dugonja
Tu negdje je bio smješten i štand s palančikama za 2kn komad te besplatnim sokom i čajem, naravno da tome nismo odolili. U blizini se održavala kreativna radionica izrade lutaka od kuhača, bila sam oduševljena ponudom svih mogućih različitih materijala za ukrašavanje. Mi smo se tamo uslikali sa moderatoricom Cicom
Fran ipak nije ništa htio da izrađujemo (zapravo to sam i očekivala, poznavajući moju stidljivu dušicu, jedva sam ga nagovorila i na prethodnu fotku). Tek nakon obilaska svega toga vani smo ušli konačno i u kazalište, taman su curice iz baletnih skupina imale svoju predstavu. To se Franu jako svidjelo.
Na žalost došli smo već pred sam kraj. Načuli smo da se u obližnjoj sobi za vježbu baleta održava još jedna radionica igraonica, pa su nas ljubazne tete hostese čak odvele do tamo, a ne nas samo uputile. Tamo smo samo malo promatrali kako dječica s dva zanimljivo obučena voditelja igraju "čorave babe". Brzo smo se vratili pred samu pozornicu jer je Franu bilo izuzetno zanimljivo gledati postavljanje i pripremu scene za predstavu "Ivica i Marica". Ja sam planirala da ćemo mi skoro kući jer eto već je proletilo i više od sat vremena, a i tu predstavu smo već nedavno odgledali, ali sam se grdno prevarila. Moj veliki dečko je par stotina puta rekao kako bi on baš jako volio to gledati ponovo, a ovaj put smo došli tu toliko ranije da smo zauzeli mjesta u prvom redu. Iako nije popodne spavao, a predstava je počinjala tek u 9 ipak sam popustila. U međuvremenu je ispred kazališta bilo ponovo neko događanje, recital, ali nama je bilo zanimljivije unutra na toplom jer kad je priprema scene bila gotova i zavjesa spuštena na red su došla djeca
Toliko je trćkarao gore, dole, skakao, da je bio cijeli mokar i mrtav umoran, čak mi je u jendom trenu prošlo glavom da bi mogao zaspati za vrijeme predstave. Ali, naravno da nije, sve je s oduševljenjem popratio, čak i većim nego prvi puta. Zaključak, bilo nam je super, lijepo smo se proveli, jedino mi je bilo malo žao što nisu puštali iza u garderobu, da vidmo sve te kostime i lutkice.... |
- 00:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 18.11.2009.
Rođendanske proslave
|
Nedavno sam pisala da je Ivor 28.10. napunio dvije godine, ali nikako da napišem da je i moj veliki dečko nedavno bio slavljenik, 05.11. je napunio pet godina. Pošto je razlika svega 7 dana, odlučili smo jedan vikend zajednički proslaviti. Međutim, mislim da je važno da svatko osjeti njegov dan. Pogotovo zbog Ivora, jer na zajedničkoj proslavi Fran jako dobro zna da mu je rođendan i što to zapravo znači. Pa sam zbog toga odlučila ispeći svakome još tortu za njegov dan i u intimnoj obiteljskoj atmosferi svečano upriličiti pirenje svjećica. E pa krenimo kronološkim redom o svim našim proslavama, i njihovim pokušajima. Srijeda 28.10. Ivorov rođendan (već opisan u gore spomenutom postu). Petak, 30.10. pozvali smo nekoliko dječice iz vrtića da proslavimo Franov rođendan. Klopu nisu ni probali, tortu nešto malo, točnije svu dekoraciju s torte su skinuli u trenu. Jedva da su sok popili, igra je bilo jedino što ih zanima, osim naravno pirenja svjećica. (Nikako ne volim stavljati na net tuđe slike, osobito djece bez posebnog dopuštenja, ostale malce sam ...., a iz istog razloga neće biti grupnih slika, kojih je naravno i najviše na fotoaparatu)
Subota, 31.10. je trebao biti dan D za glavno dvostruko slavlje s dvije torte gusarskim brodom za Frana i Tomicom za Ivora. Međutim, na našu žalost, tu subotu smo završili u dežurnoj pedijatrijskoj ambulanti s Franom koji je imao tu noć 39,9°C temperaturu i Ivorom kojeg je hvatao laringitis. Kolače i malo načetu tortu gusarskog broda smo razdijelili obitelji, a tortu Tomicu tek gotovu poklonili tamo gdje smo smatrali da će joj se netko razveseliti. Obojica su dobili antibiotike (Ivoru ga nisam ni dala i sve je prošlo bez njega na sreću, a Franu se još iskompliciralo jer je doza bila premala pa smo u utorak od naše pedijatrice dobili novi antibiotik u pravoj dozi, ali to je za neku drugu temu). Četvrtak, 05.11. Franov rođendan, ponovo ja pravim tortu s ananasom, ali ovaj put s piškotama, stvarno je bila super.
Došli su nam još moj brat s malcima, sigurna postava za dobru zabavu i igru.
Nedjelja, 08.11. glavna proslava drugi put, zapravo prvi put, ali iz drugog pokušaja. Evo malog slavljenika
Bilo je veslo, klinci su bili super od najmlađe Lane stare 4 mjeseca do najstarije Marine (10 ). Ivor je još premali, ali je zato Fran bio oduševljen svim poklonima, da budem točnija igračkama, mama je bila zadovoljnija odjećom :-) Fran s Lukom isprobava novi poklon
Ovaj put smo pripremili ipak samo jednu tortu, Tomica
Pošto Fran cijeli taj tjedan nije išao u vrtić, a ne možemo ne počastiti sve vrtićke prijatelje to smo odradili u utorak, 10.11. U tu svrhu sam napravila također jednu gusarsku tortu, ali kartonsku u obliku škrinje s blagom (na vrhu je još bila i svjećica), a u nju smo potrpali sušeno voće te orahe i bademe.
Poslali smo tetama i fotoaparat pa su ga fotkale taj dan. Uspjela sam izdvojiti neke fotke na kojima nema druge dječice. Na stolu ananas i ostale delicije
Imali su i sportsku grupu taj dan
U ponedjeljak smo nosili bombone i na gimnastiku. U utorak su nam došli još jedni dragi gosti koji nisu mogli u nedjelju i time smo zvanično završili sa našim rođendanskim proslavama za ovu godinu, a kako je krenulo mislila sam nikad kraja ;-) |
- 23:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.11.2009.
Svjetski kup u gimnastici
|
Moj veliki miš Fran trenira gimnastiku već mjesec dana na što sam ja jako ponosna jer je uspio skupiti dovoljno hrabrosti za otići na treninge s nepoznatima, a bez mame jer što se same želje i volje tiče toga je bilo puno i prije. I naravno sad mu je super i uživa tamo, čak je već "promaknut" u grupu dječice od 5-7 godina gdje već idu pomalo na sprave, a time je tek oduševljen. I jasno, da sam onda mog malog gimnastičara morala odvesti da vidi kako to profeisionalci rade i što je zapravo gimnastika. Bili smo u subotu, prvi finalni dan.
Na ulazu smo se naoružali kokicama i kad smo zauzeli naša mjesta, uslijedilo je očekivanih 1001 pitanje.
Dvorana je bila puna, očekivali smo naša 4 predstavnika i naravno navijali za njih. Marko Brez na konju s hvataljkama:
Tijana Tkalčec u preskoku
Našeg Tomislava Markovića nisam se ni sjetila fotkati jer me ostavio bez daha svojom vježbom na parteru, ali evo netko drugi da vam samo dočaram
Fran je stvarno uživao, sok smo otišli kupiti na trčeći da ne bi nešto važno propustili. Njemu su se najviše svidjele ruče, pa onda evo i fotka osvajača zlata na ručama
Pogodite iz koje je on države
Ovu sam fotku stavila jer su me Kinezi oduševili svojom ogromnom zastavom i podrškom sa tribina. Nakon nekih sat vremena Fran više nije mogao sjediti, ali mu ni na kraj pameti nije bilo da ide kući, nego je i on počeo na tribinama malo gimnasticirati, na što se meni dizala kosa na glavi, ali što ću dijete se uživjelo
Evo i naša dva dobitnika medalja Tijane i Tomislava, svaka im čast!!!!
U nedjelju, drugi finalni dan smo imali duplu rođendansku proslavu (o tome sljedeći put), ali Franu se toliko sve svidjelo, da mi je čak predložio da sve ponovo nazovem i kažem im da dođu u 14 sati na rođendan da bi mi stigli na gimnastku. U šali kažem da smo ostali u zadnjih 20 ljudi u dvorani, ali nije ta šala ni jako daleko od istine.
I još jedna fotka za odlazak. Uočite kokice u rukama, u 2 i po sata koliko je to sve trajalo on nije sve stigao ni pojesti.
|
