Fran i Ivor u akciji
subota, 29.08.2009.
Trodnevni izlet u Beograd
|
Nakon povratka s mora zadržali smo se kod kuće čak tri dana, dovoljno da operemo sve i ponovo se spakiramo i put pod noge 18.08.
Odlučili smo posjetiti rodbinu i upoznati nove članove, a ima njih nekoliko, nismo bili tamo 3 godine. Srećom svuda je puno male dječice pa smo se nadali da će Fran i Ivor uživati i u ovom kratkom putovanju (nismo se prevarili :-)). Prije Beograda smo imali jedno stajlište u malom seoskom mjestu, dječica se brzo združila i zabavljala, domaćini su gostima predstavili i svoje ljubimce, naravno
Baku smo ostavili na prvoj stanici, a mi poslije finog ručka dalje na put. Došavši na cilj, mojim mišićima kao da nije bilo dovoljno vožnje, odmah su se uhvatili motora, i da dobro ste primjetili to Ivor gura Frana
Pa malo i grupnog poziranja uz predstavljanje male slatke Sare
Mi ćemo naučiti pisati i prije vrtića
Drugi dan smo se uputili na šetnju Kalemegdanom, ali nekima je to bilo i više od šetnje. Moram priznati da me moj veliki sinak iznenadio kako je super vozio ovaj veliki bicikl BEZ POMOĆNIH TOČKIĆA . To smo svaldali početkom 7. mjeseca netom pred odlazak na more, a poslije nije ni sjeo na bicikl i uz veliku razliku, njegov bicikl je manji, a ovo je brzinac!!! Zlato moje spretno! Veliko hvala Bojani što je to jutro popravila bicikl!
Ponovo grupna s Dunavom u pozadini. Tu je još jedna ljepotica Nina i najmlađi član naše vesele ekipe koji se baš probudio Viktor
Bilo je dosta vruće, pa kakva je to šetnja bez sladoleda
Ma dobro kad ću i ja dobiti svoj sladole, da ne moram žicati od svih, hm ili je tako možda i bolje isprobam razne vrste
Hranjenje golubova je također jedna od super zanimljivih aktivnosti. Uporno sam htjela uhvatiti u kadar Frana, Ivora i golubove, ali ništa od toga
U popodnevnim satima smo imali party s pravim pravcatim klovnom, slika govori više od riječi A na kraju smo otpjevali Bojani jednu rođendansku
Zadnje jutro smo proskitali malo i Knez Mihajlovom
A uspjeli smo pronaći i jedan parkić, pa kroz rupu u ugradi je zanimljivije
Sve što lijepo kratko traje, poslije ručka, predveče smo krenuli kući i ponovo zastali u selu s početka priče, još se koji sat napričali, naigrali, naravno dobro naklopali i ponovo s bakom nazad prema samom startu. |
- 22:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 18.08.2009.
Ivor hoda
|
Malo kasnim s ovim postom, ali za dobre vijesti nikad nije kasno :-) Moj miš je prohodao početkom 7. mjeseca s 20 mjeseci nakon sati i sati vježbanja svaki dan od trenutka kad je došao iz bolnice, iako smo s početnim vježbicama započeli još i u bolnici. Nakon mora suza i plača mojih i njegovih, strepnji, negodovanja, "svađa", borbe.... moj miš hoda. Započeo je s korak, dva bez pridržavanja za namještaj. Napominjem nikada ga nismo vodali za rukicu!!! Pa sam svaki dan radosna i sretna slavila obaranje vlastitih rekorda, tri koraka, pa pet, sjećam se došli smo jedan dan do 14, a od onda je brojanje postalo nepotrebno :-) U toj početnoj fazi prohodavanja još uvijek je preferirao puzanje ili hodanje klečeći. Ali odlazak na more je i to ubrzao. Ponijela sam mu štitnike za koljena jer u dvorištu nema trave, samo beton ili zemlja, a unutra svuda pločice, ali i onako je bio stalno u dvorištu, pa je mišić nakon dva tri dana prestao puzati. Prvo hodanje izvan dvorišta, u javnosti na rivi je bilo krajem 7. mjeseca, točnije kad je Ivor imao već i 21 mjesec, a nakon toga očekivano, miš više ne želi u kolica, slatkiš kad je mrtav umoran sjedne i pruža ruke da ga nosimo, ali kolica 0 bodova.... Evo i filmić snimljen 25.07. Početkom devetog mjeseca ponovo idemo na Goljak na 10 dana i svim srcem se nadam da će reći da miš dobro hoda i da nam je to zadnji boravak tamo te da će nam ostati samo kontrole... |
- 02:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 12.08.2009.
Hvarska tvrđava
|
U posjet Hvaru smo se uputili s dva auta, nas šestero velikih i četvero malih, kod nas je uvijek veselo, puna kuća, pa najčešće čoporativno idemo svuda. Ovog puta su nam bile na koji dan u posjeti tetka Bojana i njezina kćerka Jovana. Ispred katedrale svetog Stjepana (sagrađena na temeljima ranokršćanske crkve iz 6. stoljeća, a sadašnji izgled je poprimila u 16. stoljeću) je bilo naše glavno sastajalište jer naći parkiralište u Hvaru je skoro jednako dobitku na lotu.
Prvo odredište nam je bio samostan Sv. Benediktinki. Iz nekog meni zaboravljenog razloga, od malih nogu skoro svake godine jednom posjetimo sestre u tom samostanu koje su se zavjetovale da ne izlaze iz samostana.Trenutno ih je tamo 12, malo smo razgledali i njihov muzej. Na putu do tamo smo prošli i pored Hektorovićeve palače koja je započeta s gradnjom u 15. stoljeću i nikad nije dovršena.
A nakon toga smo posjetili Forticu Na ulazu je Fran glumio neprijatelja koji osvaja tvrđavu pentranjem na zidine
Tamo se konačno i Ivor probudio :-) Fran je bio svime oduševljen i samo je vikao idemo tamo, još ovo, popnimo se gore.... jedva smo ga pratili i strepila sam da u sekundi ne dospije negdje gdje ne smije...
Jedna od rijetkih fotki na kojo smo svi četvero
Top je bio jedna od mnogih atrakcija
Strmim, skliskim i uskim stepenicama smo se spustili u stari zatvor koji, moram to reći, izgleda prilično jezivo i teško je zamislivo da je u njemu netko provodio dane
Bojana isprobava udobnost (neoriginalnih) zatvorskih klupa
Još malo hodanja po tvrđavi te hvatanja i našeg malog novopečenog hodača
Pred koju godinu su otvorili izložbu amfora i drugih eksponata iz doba antike
A za kraj ovog posta evo i jedna fotka pogleda u kojem sam se trudila uhvatiti što više ljepota
|
- 23:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 04.08.2009.
Uživamo na moru
|
Naivno sam se nadala da ću na godišnjem imati više vremena za pisanje postova, ha, ha.... U Stari Grad (na Hvaru) smo stigli još 19.7, znači više od dva tjedna, pa fotke kreću s putovanjem, koje je proteklo prilično u redu, samo smo jednom malo "skrenuli s puta", što nas je koštalo bar 30-tak minuta duže vožnje po vrlo krivudavoj cesti, pa je Franu bilo muka.... Zamislite problem nam je stvorilo Biokovo, nikako ga prijeći. Ali, zato smo mi odlazak skoro do Svetog Jure iskoristili za dobar panoramski izlet.
Pretpostavljali smo da će naša mala puzalica na moru prohodati i nismo se prevarili, a zapravo baš i nije imao nekog izbora. U dvorištu je ili zemlja ili beton, a u kući pločice, a zapravo je bubica ionako stalno vani. Ponijela sam mu i štitnike za koljena, ali je već nakon dva, tri dana shvatio da mu je po takvom za njega negostoljubivom terenu lakše hodati nego puzati. A to svakako zaslužuje i poseban post (nadam se da na njega nećete morati čekati do našeg povratka kući). I tako moja bivša puzalica sad već gura taličke
Čak je i veliko dvorište premalo za njih, oni bi što prije u skitnju
A ovako je moje malo snalažljivo (očito smo prespori u pripremanju hrane za gladna usta)
Pogledajte i kako kratimo vrijeme u hladu iza kuća čekajući da prođe 17 sati pa da idemo ponovo na plažu
Nakon svih dosadašnjih fotki još ćete se pitati da li smo mi uopće na moru ili samo muljam :-) Pa evo i nekoliko njih iz šetnje rivom. Kada se Fran penje, naravno da mora i Ivor uz pomoć skrivenog lika.
Bez sladoleda nije prava šetnja
Veliki braco hrani malog
Malo smo s rive skrenuli i u uličice koje su meni prekrasne, posjetili smo rođakinju
Na kupanje idemo na različite plaže, šljunčane i pješčanu, za sada još nema fotki s brćkanja, ali evo kako na plaži u Vrboskoj nakon puno kupanja moji malci klopaju palačinke
A ovako se umorni vraćamo prema autu, uočite i Frana u kolicima.
Danas smo bili na izletu u Hvaru, doći će i to jednom na red. |
