Malo kasnim s ovim postom, ali za dobre vijesti nikad nije kasno :-)
Moj miš je prohodao početkom 7. mjeseca s 20 mjeseci nakon sati i sati vježbanja svaki dan od trenutka kad je došao iz bolnice, iako smo s početnim vježbicama započeli još i u bolnici. Nakon mora suza i plača mojih i njegovih, strepnji, negodovanja, "svađa", borbe.... moj miš hoda.
Započeo je s korak, dva bez pridržavanja za namještaj. Napominjem nikada ga nismo vodali za rukicu!!! Pa sam svaki dan radosna i sretna slavila obaranje vlastitih rekorda, tri koraka, pa pet, sjećam se došli smo jedan dan do 14, a od onda je brojanje postalo nepotrebno :-)
U toj početnoj fazi prohodavanja još uvijek je preferirao puzanje ili hodanje klečeći. Ali odlazak na more je i to ubrzao. Ponijela sam mu štitnike za koljena jer u dvorištu nema trave, samo beton ili zemlja, a unutra svuda pločice, ali i onako je bio stalno u dvorištu, pa je mišić nakon dva tri dana prestao puzati.
Prvo hodanje izvan dvorišta, u javnosti na rivi je bilo krajem 7. mjeseca, točnije kad je Ivor imao već i 21 mjesec, a nakon toga očekivano, miš više ne želi u kolica, slatkiš kad je mrtav umoran sjedne i pruža ruke da ga nosimo, ali kolica 0 bodova....
Evo i filmić snimljen 25.07.
Početkom devetog mjeseca ponovo idemo na Goljak na 10 dana i svim srcem se nadam da će reći da miš dobro hoda i da nam je to zadnji boravak tamo te da će nam ostati samo kontrole...
Post je objavljen 18.08.2009. u 02:03 sati.