U posjet Hvaru smo se uputili s dva auta, nas šestero velikih i četvero malih, kod nas je uvijek veselo, puna kuća, pa najčešće čoporativno idemo svuda. Ovog puta su nam bile na koji dan u posjeti tetka Bojana i njezina kćerka Jovana.
Ispred katedrale svetog Stjepana (sagrađena na temeljima ranokršćanske crkve iz 6. stoljeća, a sadašnji izgled je poprimila u 16. stoljeću) je bilo naše glavno sastajalište jer naći parkiralište u Hvaru je skoro jednako dobitku na lotu.
Prvo odredište nam je bio samostan Sv. Benediktinki. Iz nekog meni zaboravljenog razloga, od malih nogu skoro svake godine jednom posjetimo sestre u tom samostanu koje su se zavjetovale da ne izlaze iz samostana.Trenutno ih je tamo 12, malo smo razgledali i njihov muzej. Na putu do tamo smo prošli i pored Hektorovićeve palače koja je započeta s gradnjom u 15. stoljeću i nikad nije dovršena.
A nakon toga smo posjetili Forticu
Na ulazu je Fran glumio neprijatelja koji osvaja tvrđavu pentranjem na zidine
Tamo se konačno i Ivor probudio :-)
Fran je bio svime oduševljen i samo je vikao idemo tamo, još ovo, popnimo se gore.... jedva smo ga pratili i strepila sam da u sekundi ne dospije negdje gdje ne smije...
Jedna od rijetkih fotki na kojo smo svi četvero
Top je bio jedna od mnogih atrakcija
Strmim, skliskim i uskim stepenicama smo se spustili u stari zatvor koji, moram to reći, izgleda prilično jezivo i teško je zamislivo da je u njemu netko provodio dane