Fran i Ivor u akciji
utorak, 22.09.2009.
Franova soba više nije samo Franova :-)
|
Razmišljala sam i o naslovu "Ivor spava u krevetu" jer nema više krevetića, moj mali dečko već postaje veliki:-) Zapravo to i nije svježa novost, početkom sedmog mjeseca smo odlučili Ivora prebaciti u krevet u Franovu sobu, ali i krevetić još za svaki slučaj ostaviti u spavaćoj. Tako je i bilo nekih desetak dana kad smo otišli na more gdje je ipak spavao u svom putnom krevetiću, pa kombinacije povratak kući na nekoliko dana krevet pa opet putni krevetić na putovanjima, zatim Goljak.... Uglavnom krevetića više nema!!!! Krenimo redom: U hodniku vadimo daske, budući krevet
Možda i bager pomogne:
Fran je napravio od viška materijala i puuuuno brodova, stiropora je naravno bilo po cijeloj dnevnoj sobi, a i šire
I soba je gotova, dakle krećemo u pokazivanje (natpis još moramo promijeniti;-))
Preko puta ulaza je Franov krevet
Desno od ulaznih vrata su igračke (ma one su svuda...)
Kružimo nadalje, lijevo od kreveta
pa još malo lijevije
I baš na zidu na kojem su i vrata, odmah iza njih, zamislite još jedna polica s igračkama i knjigama
I nagradno pitanje:"Gdje to Ivor zapravo spava?"
Moram reći da sam bila izuzetno ponosna na sebe kako sam lijepo uspjela organizirati igračke, u jednu kutiju dinosauri, pa u drugu mali auti, u sljedeću veliki auti, 101 željeznica, te 205 vrsta kockica... svaka sitnica ima svoje mjesto, i konačno sam se riješila svih Ivorovih igrački iz dnevne sobe, dobro ne doslovno svih uvijek oni lijepu količinu dovuku preko dana, ali bar znam da im tamo nije mjesto i da će se prije spavanja opet vratiti tamo gdje pripadaju. U toj akciji spremanja smo dvije crne vreće plišanca i rijetko korištenih igračaka te onih koje je čak i Ivor prerastao odnijeli kod bake. E i za kraj, ako se netko pita kako nam je proteklo to prebacivanje Ivora u krevet. Hm, skoro pa dobro. Što se kreveta tiče nema nikakvih problema, ispao je jednom ili dva puta, ali .... Sada naše noći izgledaju kao zbunjena seoba naroda, i nikad ne znamo tko će u kojem krevetu dočekati jutro, sve su kombinacije moguće..... Uspavljivanje je i dalje naša bolna točka, da zaspu obojica u istoj sobi još je uvijek skoro nemoguća misija, desilo se par puta, ali to je toliko malo da nije vrijedno spomena, nažalost. Ivor zaspiva sa mnom u spavaćoj, a Fran u svom krevetu, ali uz tatu. Ivora prije nego što idemo na spavanje prenesemo u njegov krevet, a onda noću samo u neko doba (počne najčešće oko 2) imamo doseljenike u krevetu, nekad ih niti ne čujemo, samo se uvuku i nastave spavati, jedan, drugi, obojica.... Ovisi o našem stupnju umora i njihovom nemirnom snu, nastojimo ih vraćati nazad (taj dio obavlja moj mužić, jer ja mislim da bi se srušila zajedno s njima da u 3, 4 ujutro bauljam po stanu s njima), ali to nije nikako garancija da će tamo i ostati.... |
- 22:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #
utorak, 15.09.2009.
Pa-pa i hvala Goljaku
|
Ponovo smo bili u Zagrebu, na Goljaku, od 02.09. do 09.09, naravno da smo opet malo skratili jer je bilo predviđeno do 12. 09. (a tada smo već planirali u svatove mojoj sestrični). Iako prije nešto više od godinu dana se nisam ni usidila pomisliti da ćemo jednom dočekati tu toliko važnu rečenicu, eto i ona je izgovorena "Ovo vam je zadnji boravak na Goljaku". Juuuuuuuuuuuupi!!!!!!!! Obavili smo pregled kod fizijatra, defektologa, logopeda, radna, fizio i senzorička terapija. Svi su imali samo riječi pohvale za mog malog miša. Lijepo hoda, počeo je i pričati, svašta razumije, na radnoj me posebno oduševio kojom preciznošću zabija male bockalice..... Dobili smo, po običaju, puno korisnih savjeta, i doznaku za ortopedske cipelice. A kod privatnog fizijatra čiji smo pregled također obavili taj tjedan, vježbice za stopala uz popratni komentar da smo skoro gotovi, s naglaskom na gotovi!!!!!!! Veliko hvala svim terapeutima, sestrama, a osobito liječnicima koji su nam olakšali dane koje smo proveli tamo, koji su nam pomogli svojim savjetima i razboritim komentarima te sugestijama pružali podršku. Iako rade po mnogu čemu u neprimjerenim uvjetima, u svoj posao ulažu jako puno truda i ljubavi te su posebno brižni prema dječici..... A sada malo i fotki, naravno :-) Uživamo u lijepom vremenu u dvorištu bolnice između terapija
Učimo se i penjati na tobogan (ne moram napisati da se drugi, treći dan bubica potpuno sama penjala na tobogan)
Svaki boravak smo se slikali sa cimerom, a evo i slatkiš koji je ovog puta dijelio s nama sobu (i njegova mama naravno, njima šaljemo poseban pozdrav)
A vikend koji nas je "kačio" u bolnici smo i ovaj put iskoristili za obiteljsku skitnju Zagrebom. Prva destinacija Jarun.
Nakon Jaruna smo se počastili u Vinceku, prošli puta smo također imali tu želju, ali ju nismo uspjeli realizirati, o tome više ovdje. Odmor u Vinceku
Ali ovaj put nismo bili previše maštoviti. Ma, zapravo i jesmo u planovima, ne u realizaciji, ali nam se toliko svidjelo, posebno djeci u subotu na Jarunu, da smo to ponovili i u nedjelju. Na potonulom brodu:
Ma kad može Fran ovuda mogu i ja:
Sljedeće dvije fotke su moji favoriti
Naravno da bez bacanja kamenčića dojam ne bi bio potpun ;-)
Na ručak smo otišli u cc1 (jedan fini restorančić s bosanskom kuhinjom, nije nam prvi puta, tamo se rado vraćamo). A nakon ručka Ivoru je bila najbolja zanimacija:
Poslije dugotrajnog razgledanja svekolikog asortimana igračaka u tl, zaputili smo se našoj dragoj Almici
I još jedan završni mah, mah svima (sa kreveta našeg malog cimera)
|
