Marketing
Pa-pa i hvala Goljaku
Ponovo smo bili u Zagrebu, na Goljaku, od 02.09. do 09.09, naravno da smo opet malo skratili jer je bilo predviđeno do 12. 09. (a tada smo već planirali u svatove mojoj sestrični).
Iako prije nešto više od godinu dana se nisam ni usidila pomisliti da ćemo jednom dočekati tu toliko važnu rečenicu, eto i ona je izgovorena "Ovo vam je zadnji boravak na Goljaku". Juuuuuuuuuuuupi!!!!!!!!
Obavili smo pregled kod fizijatra, defektologa, logopeda, radna, fizio i senzorička terapija. Svi su imali samo riječi pohvale za mog malog miša. Lijepo hoda, počeo je i pričati, svašta razumije, na radnoj me posebno oduševio kojom preciznošću zabija male bockalice..... Dobili smo, po običaju, puno korisnih savjeta, i doznaku za ortopedske cipelice. A kod privatnog fizijatra čiji smo pregled također obavili taj tjedan, vježbice za stopala uz popratni komentar da smo skoro gotovi, s naglaskom na gotovi!!!!!!!
Veliko hvala svim terapeutima, sestrama, a osobito liječnicima koji su nam olakšali dane koje smo proveli tamo, koji su nam pomogli svojim savjetima i razboritim komentarima te sugestijama pružali podršku.
Iako rade po mnogu čemu u neprimjerenim uvjetima, u svoj posao ulažu jako puno truda i ljubavi te su posebno brižni prema dječici.....
A sada malo i fotki, naravno :-)
Uživamo u lijepom vremenu u dvorištu bolnice između terapija
Učimo se i penjati na tobogan (ne moram napisati da se drugi, treći dan bubica potpuno sama penjala na tobogan)
Svaki boravak smo se slikali sa cimerom, a evo i slatkiš koji je ovog puta dijelio s nama sobu (i njegova mama naravno, njima šaljemo poseban pozdrav)
A vikend koji nas je "kačio" u bolnici smo i ovaj put iskoristili za obiteljsku skitnju Zagrebom. Prva destinacija Jarun.
Nakon Jaruna smo se počastili u Vinceku, prošli puta smo također imali tu želju, ali ju nismo uspjeli realizirati, o tome više ovdje.
Odmor u Vinceku
Ali ovaj put nismo bili previše maštoviti. Ma, zapravo i jesmo u planovima, ne u realizaciji, ali nam se toliko svidjelo, posebno djeci u subotu na Jarunu, da smo to ponovili i u nedjelju.
Na potonulom brodu:
Ma kad može Fran ovuda mogu i ja:
Sljedeće dvije fotke su moji favoriti
Naravno da bez bacanja kamenčića dojam ne bi bio potpun ;-)
Na ručak smo otišli u cc1 (jedan fini restorančić s bosanskom kuhinjom, nije nam prvi puta, tamo se rado vraćamo). A nakon ručka Ivoru je bila najbolja zanimacija:
Poslije dugotrajnog razgledanja svekolikog asortimana igračaka u tl, zaputili smo se našoj dragoj Almici
I još jedan završni mah, mah svima (sa kreveta našeg malog cimera)
Post je objavljen 15.09.2009. u 21:48 sati.