nedjelja, 25.08.2024.

Ja sam

Ja sam staklaste krhotine
koje klečeći skupljam
na hladnim pločicama
i još krvareći nastavljam dalje
s prkosom u kosi

Ja sam krijesnica i mrak
oštećena i sanirana
sama i prepuna isprepletenih
riječi i slika

Ja sam otac i majka
sestra i kćer
Ja sam vječiti životni početnik
pitanje i odgovor
i tri točke na kraju stiha
uvijek gladne za životom

Ja sam stih koji teče
žena- dijete
obavijena magličastom
koprenom nevinosti
Ja sam žena sa stotinu
dječjih osmijeha u koraku
odgajatelj i onaj
koju djeca uče životu

Ja sam sve radosti
i svi strahovi mojih kćeri
sve njihove suze i smijeh
dva desetljeća svog života
Ja sam samo svoje riječi
koje se ispisuju same
čak i kada sanjam

Ja sam neprestani borac sa vjetrenjačama
borac za pravdu
na hladnim sudskim hodnicima
gdje se stapam s njihovim zidovima
i razlijevam se od njihove bešćutnosti

Ja sam stotinu kvržica
u svojim dojkama
i strah da ću pričati priču
svoje majke
gledati smrti u oči
i neću biti stijena kao ona

Ja sam metamorfoza
tanka granica između Sunca i Mjeseca
ona koju vide samo sanjalice
snolika, fragilna i lomljiva
a opet najčvršća na točki raspadanja

Ja sam unatoč i usprkos životu
hirovito dijete koje se vrti oko svoje osi
i pada umorno
zatvarajući još jedan životni krug

- 19:57 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.08.2024.

Jesen je ženskog roda

Ljeto je ljepljivo
Teško i vlažno
Ljeto prži i tugu i radost
Umrtvljuje lepršavost i nježnost
Guši sve riječi i rečenice

Ljeto nije doba za umiranje
Nije ni doba za zaljubljivanje
Sunce je već spržilo lišće
Mirisi se ne osjećaju na plus 40
Boja nema
Okusi su teški

Čekam jesen
Mirise, okuse i boje
Jesen je prozračna i lagana
Tekstura joj je meka i šuškava
Osjećam ju pod prstima

Jesen je blagost
Rijeka koja teče
Riječi koje teku
Jesen je ženskoga roda
Ljeto ne može biti žena

Jesen je sloboda disanja i kretanja
Sloboda promjene
Hrabrost ogoljenja
Jesen je ona

- 20:41 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.08.2024.

Kada napuniš 47

Kada napuniš 47
Više ne želiš trpiti otresanja
Verbalna istresanja ili monologe
Bez nekog cilja ili poante
Želiš jasne, kratke i lijepe riječi

Često puta ne želiš puno riječi
Već prizor, djelo ili reakciju sa smislom
Trenutak koji daje i puni tvoje biće do srži

Kada napuniš 47 i prošla si već puno
Shvatiš koliko su mnoge stvari bez smisla
Koliko su važni neki ljudi
Prijatelji koji su uvijek tu
Shvatiš da nije važno koliko je ljudi otišlo iz tvog života, napustilo te
Već je jedino važna količina ljubavi koju si odaslao u svemir

Ljudi koji su na tebi ostavili trag
Urezali se u tebe poput tetovaže
Sastavnog dijela tijela
I na koje si i ti sam ostavio trag
Svojim životom

Shvatiš da je jako važno
Koliko daje priroda, nepoznata mjesta i putovanja koja ostavljaju trag u tebi
Koliko je važno kretati se i ne stati i kada nema ni atoma snage da ideš dalje
Shvatiš koliko je važno tvoje tijelo
Ono je tvoja kuća i hram
Tvoj najbolji prijatelj ako se brineš o njemu
Ali i neprijatelj ako ga guraš u stranu

I shvatiš kako od nekih ljudi treba otići
Koliko god bilo teško i bolno
A neke stvari treba pustiti
Puhnuti u njih kao dijete u maslačak

Kada napuni 47 shvatiš
koliko je rijetka ljudska mekoća i toplina
Blagost i nježnost
Koliko je neprocjenjivo i divna
Shvatiš koliko je teško ali i važno
Znati reći Oprosti
Ali i znati opraštati

Kada napuniš 47
Shvatiš važnost mira u sebi
Ali i onog vrckavog nemira koji te tjera i goni da zadržiš radoznalost, da istražuješ i učiš svakoga dana nešto novo

Shvatiš i da je jedna od najljepših stvari
Kada ne izgubiš sposobnost divljenja
Zalasku sunca, ljudskoj dobroti
Raznim vještinama kao i uspjesima
Planini, rijeci ili šumi
Dječjim iskrenim riječima i mudrosti starijih

Diviš se i osjećaš sreću
Što si imao priliku
Čuti, gledati, osjetiti, doživjeti