nedjelja, 24.09.2023.
5.30
Svako drugo jutro odlazim u 5.30.
Prolazim ulicom i parkom nekako tiho
Kao da se bojim da ću ih omesti u nekim lijepim snovima.
Većina ljudi tad spava. Blaženo.
Spokojno. Neki.
Neki se spremaju za posao. Vidim svjetla na rijetkim prozorima.
Zamišljam ih kako još sneni piju prvu kavu.
Neke muče ružni snovi. Nesanica.
Od briga. Od teških stvari koje su prošli.
Neke grize savjest. Zbog stvari koje su učinili.
Možda netko iza prozora plače
Jer je prevaren. Povrijeđen
To su uglavnom žene
Muškarci obično spavaju dublje, čvršće, ne izjedaju ih toliko prevare, rane na duši, nepravde, teške riječi.
Možda netko iza prozora planira bijeg.
Ona koju je još sinoć onaj kojeg je mislila da voli, premlatio već deseti put.
Dugo je čekala da ode
Nadala se da će otići on
Možda nema kud
Možda nema hrabrosti.
Ali sad je odlučila
Možda mnogi iza osvijetljenih prozora ne spavaju
Djeca su bolesna pa bdiju
Računi su neplaćeni i frižider je prazan pa bdiju
Izgubili su nekoga pa bdiju
Na nekim su životnim prekretnicama pa bdiju
Odluka do jutra mora biti donesena
Misle da su profućkali život pa bdiju
Neki bdiju nad ne ostvarenim snovima
Željama
Čežnjama
Pa se lupaju po glavi zbog pogrešnih izbora
Odluka
Ali nema nazad
Nikada nema nazad
Ima sigurno i onih koji bdiju zbog uzbuđenja.
Volim tako misliti
Zbog putovanja kojeg su dugo čekali
Netko do tančina planira svoje vjenčanje
Netko je uzbuđen zbog novog posla
Boljeg
Netko je upoznao nekog zanimljivog
I svi ti životi koji se naziru u 5.30 kada je vani mir, mrak i neki spokoj
Nada u novi ljepši dan
Nove prilike i mogućnosti
Odluke i izbore za koje mislimo da će biti bolji i mudriji
Samo mi govore kako smo si zapravo tako blizu
A tako daleko
U tim mračnim jutrima
I pitam se tko još razmišlja o tome
Što kriju osvijetljeni prozori
U 5.30
- 13:34 -
