subota, 30.07.2022.
Blagost
...Pa razgovaram s tobom u mislima.
Kao sa pojmom zdravog razuma.
Pojmom ljudskosti. Dobrote.
Lijepo je dati nekome takvo bezgranično povjerenje.
No, to je samo moj razgovor sa idealima u meni.
Ja sam im dala tvoj oblik.
Duh.
Tvoje lice.
Pogled.
I uvijek ćeš tu biti. Ispred.
Mjerilo svijeta
Blagost...
osjećam blagost kada te se sjetim.
Malo ima blagosti danas.
Blagost je miris i okus toplog čaja iz djetinjstva.
Kakao. Majčina ruka koja te budi za školu.
Toplota u tatinu glasu.
Blagost je kiša koja rominja.
Jesen. Boje jeseni.
Lutam često svojom provincijom
ne srećem koga želim
najčešće ne želim nikoga
počela sam voljeti samoću
najčešće hodam po udaljenim
prigradskim naseljima
gubim se među kukuruzima
i zalascima sunca
žalim za mjestima na kojima nisam bila
za zalascima sunca za koje nisam sigurna
da ću vidjeti ikada
žalim za nekim ljudima
sa kojima se nisam grlila
naučila sam živjeti sa sobom
sa tom mekoćom i lomljivošću
hodam po neviđenim mjestima
plivam u nepreplivanim morima
grlim nezagrljene ljude
koji su zatvorili vrata za zagrljaje
ali onaj nemir koji me vodi, gura i tjera
da hodam, putujem, sanjam i žalim
to je nemir zbog kojeg se osjećam živa
- 20:18 -
