ponedjeljak, 30.08.2021.

Gramofon

Njega nisam vidjela mjesecima.
Javljao se svakodnevno sa svojim predivnim fotografijama i sa pitanjem Jel si dobro?
Jel si dobro? nije pitanje onako, radi reda..
Ne od njega

A onda se sa prvim mirisom sjete u ovim kišnim danima, najavljeno vratio.
I vratio je svu ljepotu jeseni, prvo padanje lišća, mirisne kiše i šuškanje ploča
Došao je sa dvomjesečnog putovanja i donio dugo mi željenu stvar.
Gramofon.
Velika sreća, dugo željena želja, uvijek nekako na čekanju...

Postoje ti neki jednostavni ljudi koji pitaju Jel si dobro?
Ne kompliciraju previše, uvijek dobro slušaju i znaju želje i snove
Dođu nenadano u život i ispune ga nekim drugačijim bojama i zvukovima
Oni ne smiju biti na čekanju

Šuškanje ploča nije samo glazbeni šum u nekoj tišini, šuškanje ploča je način života
način kako volim, osjećam i mislim.
Bez tog nekog laganog šuma koji škaklja dušu, smiruje i uzbuđuje istovremeno
koji škripi i nježno miluje, život mi nije zanimljiv
Nešto iza, u pozadini svega
nešto zbog čega moraš dobro naćuliti uši, dublje kopati i grebati ispod površine
Uvijek je srž svega negdje ispod, iza, pored, onkraj...

A moj prijatelj koji mi je donio šuštanje ploča uz prve jesenje kiše, donio mi je neizmjernu sreću.
Jesen je moje doba.
Uvijek me izliječi svojim bojama i mirisima, njene smirujuće kiše znaju me najbolje
mogu tako dobro oprati svu tugu i pretvoriti je u nježnu sjetu.

Ova će biti još ljepša, uz vrtnju ploča i njihovo smirujuće šuštanje.
Magličasta jutra i ružičasti sutoni imat će svoju zvučnu pozadinu
Možda će i neke stvari dobiti drugačiju zvučnu kulisu...

- 21:53 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 03.08.2021.

Žena dijete

Voće, knjige i biljke

Ona u trgovinama gleda samo knjige, voće i biljke.
Sa iskrom u očima i oduševljenjem kao da je našla savršenog novog dečka, donosi biljke kući.
Pokazuje mi hrpe knjiga u sobi, one se samo gomilaju, biljke donosi i brine o njima sa neizmjernom ljubavlju i pažnjom,
skoro pa plače kada joj poneka uvene.
Soba će joj uskoro izgledati poput predivne džungle.
Treba učiti brinuti o biljkama. Kao i o djeci. Ljudima.
Treba ih njegovati

Ona je već žena. No dijete je. Uči se životu
Rastu, pupanju, cvjetanju, truljenju, propadanju, umiranju.
I kako je život često krhka biljka.

Ona nešto mlađa je sa nepunih četrnaest glasni aktivista.
zasad još kod kuće, no u budućnosi tko zna.
Ona zna sve o ženskim pravima, svim oblicima diskriminacije, priča o toleranciji i razumijevanju.
Dosta je glasna u svojoj borbenosti.

Ljudi koji kupuju biljke, voće i knjige, moraju biti dobri ljudi.
oni, koji sa četrnaest, tek na početku nekog većeg života, vjeruju u slobodu, jednakost i razumijevanju,
kojima je srce otvoreno, a duh velik, imaju velike šanse za veći život.

Zadnje vrijeme često razmišljam o vašim klimavim zubićima, o mliječnoj nevinosti, prvim osmjesima
o uspavljivanju tijelom uz tijelo pred kišu i grmljavinu, sušenju tanke i mirisne kose
prvim koracima, riječima, slovima,

Često se sjetim i vaših svađa
Teških riječi kada ste već bile svjesne što riječi mogu, mučnih i ružnih trenutaka, jer kada si više od desetljeća i otac i majka, a nisi još naučio da oboje ne možeš biti
Ti trenuci sada, su u sivkastoj izmaglici.
Ne pamtim ih.
Samo ih osjećam na svinutim leđima.

I kada vičete i zamjerate mi moje krive izbore, stranputice i loše izbore
Ja vas volim još više

I kada okrećete glavu na drugu stranu na neku moju misao o životu, savjet ili pokušaj smjera
Ja vas volim još jače

Kada ignorirate moj pokušaj ponavljanja da je život lijep, jer vam se često čini mračan, težak i bez smisla
Ja vas volim još dublje

I govorit ću vam iz petnih žila da je život satkan od vatromet nježnih trenutaka dobrote i ljubavi koji spašavaju.
Jer spasile su mene bezbroj puta

Možda vas to spasi...
A spasit će vas i knjige, voće i biljke