Njega nisam vidjela mjesecima.
Javljao se svakodnevno sa svojim predivnim fotografijama i sa pitanjem Jel si dobro?
Jel si dobro? nije pitanje onako, radi reda..
Ne od njega
A onda se sa prvim mirisom sjete u ovim kišnim danima, najavljeno vratio.
I vratio je svu ljepotu jeseni, prvo padanje lišća, mirisne kiše i šuškanje ploča
Došao je sa dvomjesečnog putovanja i donio dugo mi željenu stvar.
Gramofon.
Velika sreća, dugo željena želja, uvijek nekako na čekanju...
Postoje ti neki jednostavni ljudi koji pitaju Jel si dobro?
Ne kompliciraju previše, uvijek dobro slušaju i znaju želje i snove
Dođu nenadano u život i ispune ga nekim drugačijim bojama i zvukovima
Oni ne smiju biti na čekanju
Šuškanje ploča nije samo glazbeni šum u nekoj tišini, šuškanje ploča je način života
način kako volim, osjećam i mislim.
Bez tog nekog laganog šuma koji škaklja dušu, smiruje i uzbuđuje istovremeno
koji škripi i nježno miluje, život mi nije zanimljiv
Nešto iza, u pozadini svega
nešto zbog čega moraš dobro naćuliti uši, dublje kopati i grebati ispod površine
Uvijek je srž svega negdje ispod, iza, pored, onkraj...
A moj prijatelj koji mi je donio šuštanje ploča uz prve jesenje kiše, donio mi je neizmjernu sreću.
Jesen je moje doba.
Uvijek me izliječi svojim bojama i mirisima, njene smirujuće kiše znaju me najbolje
mogu tako dobro oprati svu tugu i pretvoriti je u nježnu sjetu.
Ova će biti još ljepša, uz vrtnju ploča i njihovo smirujuće šuštanje.
Magličasta jutra i ružičasti sutoni imat će svoju zvučnu pozadinu
Možda će i neke stvari dobiti drugačiju zvučnu kulisu...
Post je objavljen 30.08.2021. u 21:53 sati.