četvrtak, 12.01.2017.
UMJESTO TABLETA ZA SMIRENJE, KNJIGU U RUKE
Svojevrsna “poplava” odličnih romana naših autorica, na sreću nam govori o tome kako naša književnost, unatoč mnogim mišljenjima, postaje bogata, zanimljiva, raznolika i vrlo inspirativna.
Iako se konstantno govori kako se u Hrvatskoj malo čita, brojni portali i stranice vezani uz knjige i čitanje, dokazuju nam upravo suprotno.
Kako knjiga i čitanje ponovo postaje nešto popularno, kako postaje sve češća tema za razgovor, terapija, odmor od napornog i užurbanog dana, zabava, ali i inspiracija mnogima.
Odličan blog sve poznatije Alis Marić, pod nazivom Čitaj knjigu, svakoga nas dana uvjerava u to.
U vremenima u kojima živimo i gdje nas mediji sa svih strana svakodnevno bombardiraju lošim, negativnim i često vrlo uznemirujućim vijestima i temama, dobra knjiga, dođe zaista kao melem za živce, um i dušu.
KNJIGA KAO TERAPIJA I LIJEK
Mnoge naše književnice zadnjih nas godina liječe i inspiriraju svojim romanima.
Od Marine Vujčić koja poput neke “tvornice genijalnih romana” samo niže svoje uspješnice, kao što su “Mogla sam to biti ja” ili “Susjed”, u kojima se svi možemo pronaći, Milane Vlaović, čiji je roman Glad, knjiga koja potiče, liječi i ohrabruje, dvojca pod umjetničkim imenom Lari Mari (Larissa Kunić i Marieta Kola), čiji su romani “Bez ljubavi i mržnje” i “Zlatni mjesec”, svojevrsni produžetak njihovog savjetodavnog djelovanja , te odlične Maje Orčić, koja nas u svom romanu “Inženjerka” nasmijava, rasplače, baca u depresiju, ali i vrlo brzo podiže na noge i i pruža ruku ohrabrenja.
Njihovi romani se čitaju u dahu zato što vjerujem da nema žene koja se nije prepoznala u ponekim elementima, ako ne i u mnogim. Njihovi romani liječe jer smo sve mi prošle egzistencijalne bitke ili gubitke poslova, neuspjele trudnoće ili brakove, iznenadnu smrt ili bolest nekog vrlo bliskog, borbe sa demonima prošlosti koje se zadržavaju u sadašnjosti, dok ne skupimo hrabrost i nasmijemo im se u lice. Bile smo iskorištene, ponižene ili čak zlostavljane, na neki način.
I sve smo mnogo puta padale i podizale se. Plakale i liječile se smijehom s prijateljicama, tabletama ili pokojom čašom nekog žestokog pića.
Samosažalijevale se i ne željele se ponekad ustatii iz kreveta danima.
Kako kaže Marina Vujčić “Mogla sam to biti ja”. ..
I mogle smo, a često puta smo i bile. Izgubile vjeru u sebe i tražile je na mnogim pogrešnim mjestima, stajale na rubu ponora.
Dok kao i likovi iz romana, nismo shvatile da je ona ovdje. U nama.
I da uz sve padove, teške borbe, razočaranja i brojne neuspjehe, ipak imamo mnogo lijepih razloga za život.
Tu je ljepota života. Kao i neizmjerna ljepota knjiga koje liječe.
- 17:04 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
