nedjelja, 23.06.2013.
Da li znaš da te volim?
Kada je nedavno moja, uskoro šestogodišnjakinja, sadila grah u svojoj igraonici, nakon što ga je posadila, trebala mu je nešto šapnuti. Onako..za bolji rast. Onako..iz ljubavi.
I šapnula mi je na uho, da mu je rekla "Volim te". Jer dijete zna...
Zna da stvari rastu ako ih volimo, zna da biljka raste i povrće niče, ako je posađena s ljubavlju. Iako nije svjesna, jako dobro zna, da odnosi rastu, razvijaju se i sazrijevaju ako ima ljubavi. Djeca znaju..a onda rastemo i poskliznemo se na onom skliskom terenu, gdje prestajemo vjerovati. I prestanemo govoriti "Volim te". I prestanemo osjećati rast, rast iz ljubavi.
Koliko često kažemo ljudima koje volimo "volim te"?
Da li im možda bar šapnemo?
Onako, bez nekog specijalnog razloga, bez prigodničarsta, bez povoda i možda cilja.. da čujemo isto?
Koliko često šapnemo cvijetu, drvetu, onoj divnoj mirisnoj trešnji ili šumu vode?
Jesmo li polako, postali oni koji to ne govore prečesto, jer je potrošno, rasprodano, ili nas je pomalo strah?
Dugo mi je trebalo, da nakon svih svojih lomljivosti, naučim izgovoriti "volim te". Teško mi je bilo čak i to napisati.
Ali.. kada sam jednom prekoračila strah, preskočila ranjivost, zaboravila skupljati stakalca sebe, izgovaram to često..ne osvrčući se unazad u neka vremena kada sam ponovno učila te dvije riječi, tih sedam znakovitih slova.
I izgovaram ih sa mnogo ljubavi, a trnci mi prolaze ,od nožnih prstiju do svake svoje vlasi kose, od njihovog predivnog zvuka. Od njihovog mirisa, prozračnog poput blage ljetne noći, od njihovog okusa, najljepšeg na svijetu.
Ponekad kada na trenutak zaboravim svu snagu, jačinu i hrabrost tih sedam slova, pogledam u biljku i sjetim se šaputa svoje kćeri, sjetim se njenog tihog glasića koji šapće...
"Volim te"
P.S.
A njen grah je brzo niknuo, presadili smo ga u vrt gdje je narastao do neba.....
I još mu ponekad, za punog mjeseca, šapćemo...
- 23:46 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
