srijeda, 13.03.2013.
Tihovanje
U vremenu kada mi je trebala samo moja tišina, pokoji titraj sunca i frekvencija moje duše, u zimi koja me zadirkivala svojom odlučnošću i ožujku kojem sam se zarekla da me ovaj put neće uništiti, borila sam se sa djelićima sebe koji mi se ne sviđaju, sa komadićima mračne strane koja mi je uzimala moje boje, s mirisima ljeta koji su mi nedostajali do ludila, sa riječima koje su i bježale od mene i tjerale me da ih ispišem. I u tom pomalo ludo zbrkanom kaosu trenutka, kada sam trebala onaj svoj mir, kao i svoj nemir, sa zadnjim trzajima zimskog hladnog sjeverca, dolepršalo je pismo..
Draga M.
Gledam te kako se lagano vrtiš u labirintu želja, tuge i neispunjenih očekivanja za koja si znala da se neće ispuniti. Gledam te kako zaboravljaš svoje boje i ne možeš naći svoje nijanse, kako bezglavo lutaš da pobjegneš od riječi. Znam i vidim da si ušutila. I da si prestala slušati. Kao u tunelu neispunjenih želja, lomiš se u sebi i sa sobom, da izbjegneš tugu..jer ju poznaješ jako dobro. No, sjeti se...ti si i u njoj pronašla ljepotu. Nekim ljudima sjeta dobro stoji.
Ne boj se ponovno potražiti svoje boje, one prave koje jedino ti možeš naći, u sebi...Ne boj se tražiti svoj okus sreće, on je samo malo nestao na tvojim okusnim pupoljcima, samo na tren, da okus postane jači..
Možda se ponekad previše daješ, možda kažeš previše, i ono što ne treba reći, zadrži komadić duše samo za sebe..i zavedi se opet..
Sjeti se M. kako si se šetala sa svojom dušom, kako si ljetnim noćima dozivala zvijezde i bile su tako blizu...padale su ti pod noge
I sjeti se kako si se samozavodila, onako kako te nitko nikada nije..i neće...
Nisi li valjda zaboravila da si se davno skinula sa fiksa, koji su ti dileri riječima uspješno prodavali u zamjenu za tvoju mekoću, zagrljaj, komadić sjaja, osmijeh, djelić duše..
I kako si otkazala ugovor svima njima plešući s kišom svoj ples oslobođenja od ovisnosti , gubeći se u maglama i svaki put si se našla...bez greške..
Znaš ti dobro M. da uvijek zagrizeš jako, kao u naranču s korom, pa onda sokovi cure na sve strane, pljušte do tla i ispod. Pobjeđuje onaj tko vidi i osjeća mekoću, tko se ne boji pustiti suzu. I ti znaš da je tvoj nemir još uvijek tu, samo potrči za leptirima, nećeš izgubiti na oštrini i odlučnosti koju tražiš. I neka te ponese, onako kako samo on zna i može..i treba..
Jer...ne odustaje se samo tako od utrke s leptirima. Pronađi opet onu svoju točku na ramenu, onu gdje si sakrila svoje stihove i najljepše trenutke.
I ne zaboravi da sam ti davno rekla..za ljubav, kao i za ubojstvo, potrebni su materijalni dokazi. Parole i čudni zapleti s neočekivanim raspletima su za francuske filmove s tužnim krajem. Da..baš onakve kakve ti voliš.
Ali život nije film, mada je možda tvoj bio prepun parola, kao i neočekivanih raspleta. I život nije staza bez skretanja, on nije konačnost. Više je nepredvidiv planinarski put, sa mnogim stijenama, nepredviđenim padanjima, gubljenjima i lomovima kostiju. Ali planina je izazov, a vrh nije cilj. Cilj je uspon sam po sebi.
I speri sve te misli sa ovom zadnjom hladnom kišom. Možda ćeš zaraditi prehladu ali ćeš vratiti sebe. I ulovi sve one svoje boje, koje ti baš bježe zadnje vrijeme.
Dozvoli si samo tvoje tihovanje i prešuti ovaj ožujak. napiši mi pismo, istresi dušu, dozovi okus višanja i zagrli svo drveće na koje naiđeš.
I hvala ti na svemu..na sebi...
Voli te i grli uvijek tvoja
Metamorfoza
I prešutit ću ga..
Naći ćete me u zvuku leptirovih krila
- 23:12 -
