četvrtak, 12.05.2011.
Krilati zmajevi sjećanja
Poletjeli su....rano jutros
u svoj svojoj veličini i divljajućoj mahnitosti
i zarobili me u svoju kulu sjećanja,
poput kraljevne iz nekih priča.
U nemilosrdnoj i krvavoj borbi...
u trčanju do iznemoglosti,
u pokušaju da ih rastjeram
da ih otjeram i zaključam lokotom hrabrosti
gubila sam bitke ...
one noćne...najmračnije...
Vidjela sam sebe u njihovim krilatim zamasima
sve ono što bijah...što jesam
što mogu biti....želim...
spavanje svoje duše
i buđenje svih dimenzija....
krilate snove....
i nedosanjane želje...
I zaveli su me svojom upornošću
da otvorim oči...
svojim nastojanjem ...
da se napokon pogledam...
u svojoj slabosti i snazi
hrabrosti i ranjivosti
zaveli su me zauvijek
nemilosrdnom odlukom da se predam...
potpuno....korak po korak
bez opiranja...
bez zadrške i predrasuda,
bez skrivenih misli i proračunatosti
ogoljena više nego ikada,
slatko gorka predaja
onome što sam ja...
- 00:00 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
