Ovo je slika crkve u Velikom Trgovišæu gdje æe se ove subote u 18 h održati vjenèanje moje sestre i njenog buduæeg supruga. Sve pripreme su pri kraju, zadnji odjevni predmet napokon sam kupila (malo bolji grudnjak) i termin za frizuru je dogovoren.

Na vremenskoj prognozi kažu da æe za koji stupanj zatopliti, ipak postoji moguænost kiše.
Neka bude, kako bude jer na kraju krajeva, svi imamo kišobrane, kapute ili jakne, a može se nekada malo i potrpiti za ljepotu. Rodbina stiže, slijede prva upoznavanja, fotiæi su spremni, a i aute još oèekuje zadnje pranje da i oni malo zablistaju.

Sjediti æu za stolom pored jedinog bratiæa kojega nisam vidjela možda 10 godina. Buduæi da nosimo isto prezime bilo mi je zgodno kada me jednom poznanica pitala da li je taj i taj èovjek (njegov imenjak i prezimenjak), možda roðak mojeg supruga. U prvi èas nisam shvatila pitanje, onda sam se sjetila kako ona ne zna da suprug i ja nemamo isto prezime i da je njeno pitanje u biti logièno. Nije mi se dalo ništa objašnjavati pa sam samo kratko rekla da moj suprug i taj èovjek nisu roðaci.

Ako nam fotke uspiju, vidjeti æete iduæi tjedan novopeèene mladence.

Sretan posljednji tinejðerski roðendan mojem starijem sinu i sretan 61. roðendan dragom mi pjevaèu Eltonu Johnu.
Zajedno imaju samo 80 godina, još je puno, puno toga pred njima.

Živjeli i bili sretni još dugo, dugo!

Can you feel the love tonight ? - 1994.

Ovaj mali pužiæ snimljen je mobitelom u mjestu Supetarska Draga, na otoku Rabu, ljeta 2007.
Nedavno je jedan mali, simpatièan djeèak rekao mami - Gle ovu tetu, hoda kao gradski puž.
Možda sam upravo zato izmeðu svih životinja izabrala puža.
Carmen Bernos de Gasztold, autorica je ove pjesme iz zbirke pjesama "Molitve iz korablje".
Roðena je 9. X 1919. u Arcachonu kraj Bordeauxa u Francuskoj.
Zbirka "Prieres dans L'arche" ili "Prayers from the Ark" (amerièko izdranje), prvi puta je izdana 1955. godine. S francuskog jezika preveo je Mirko Polgar, Di.

Dragi moji, vama i vašim najmilijima želim Sretan Uskrs!

Molitva puža

Gospodine,
pokušaj malo
hodati na jednoj nozi
noseæi na leðima svoje nebo!
A ja,
pužem, pužem, pužem
s tragom duginih boja za sobom,
njišuæi to šuplje brdo
od svoje kuæice . . .
Ali gdje da se djenem
pred vrtlarima i peradi?
Priznaj, Gospodine,
uèinio si mi život tegobnim.
Dao si mi toliko neprijatelja!
I baš,
da bih izmjerio širinu
svoje bespomoænosti,
ta dva oka na vršcima rogova
kao dva mala uplašena periskopa.
Neka te ne uvrijedi
ovo srce èovjekomrsca,
nego mu kao melem
pošalji
neki samotni raj od salate
i mlakost olujne kiše . . .

-------------------------------- Amen.

Svako jutro, nakon doruèka i šalice crne kave, zabavim se najmanje pola sata uz današnji ili juèerašnji Metro. Nedavno sam negdje proèitala, kako nije dobro na poèetku dana èitati aktualne vijesti, jer æemo samo inficirati odmoreni mozak lošim informacijama. Loših vijesti ovih dana zaista ne fali. Samoubojstva, pijani vozaèi, poginulo dijete, Ribnjak, Kosovo, ZERP, EU, Bush...mogla bih nabrajati tri dana. Trebala bi neka dobra i velika svijeæa za pronaæi dobru vijest.

To je sada zaista pitanje da li treba èitati takve vijesti ili ne. Svatko od nas ima svoje mišljenje. Kada sam nedavno išla svako jutro na Seltzer terapiju, u liftu bih èesto srela susjeda koji živi stan ispod mene. Èak sam ga u jednom postu spomenula kako rogobori protiv penziæa u banci, a on sam ima oko 80 godina. Jedno jutro, ušao je u lift s punom vreæicom Metroa. Suprug i ja zaèuðeno smo se pogledali, misleæi da možda uzima veæu kolièinu Metroa kako bi ih prodao za stari papir. Odmah je registrirao našu zaèuðenost i objasnio stvar.

Saznala sam da ima povišeni šeæer, i da po preporuci doktora svako jutro prošeæe po kvartu. Kako bi spojio ugodno s korisnim (njegove rijeèi), odluèio je prošetati do Konzuma gdje uzme vreæicu Metroa koje podijeli svim susjedima koji to žele, a nemaju snage za šetnju ili im se jednostavno neda. Nekim susjedima Metro dostavi na vrata, a tko želi ubaci mu u poštanski sanduèiæ. Nakon objašnjenja, pitao me da li i ja želim da mi ubaci Metro u sanduèiæ. Odmah sam pristala. Od tada, a to je bilo prije otprilike mjesec dana, svaki dan èeka me u sanduèiæu zagrebaèki Metro. Susjeda Vuju, ne èujem i ne vidim, jedino znam da je podne, kada se s njegovog televizora oglase podnevne vijesti.

Još mu je mat govorila
potle žena
- æampo æampasta
æes se kad
nauèit živet
nigdere niš
kraj tebe takovoga
neæemo imet -

Sakomu je se veroval
na besedu
gaæi bi drugomu dal
da j šotobragi imel
na ljuškomu delu
delal je kod blago
svoga ni nikad
finit dospel.

Ni se jadil
ni tisikal
- æemo nekako pušæaj
sunce æe vavek
sirote teplit -
ženu je miril
lahko mu j bilo živet
kad je æampast bil.

Branka Vidas

Vjerujem da æete iz prve zakljuèiti izmeðu ove vesele tri gracije, tko je moja doktorica koja ide u mirovinu, mlada i zgodna medicinska sestra koja ostaje bez posla i moja malenkost. Suprug mi veli da æu biti zadovoljna novim, mladim doktorom kod kojeg prelazim.

Dom zdravlja u Kamenitoj 15 odlazi na neku drugu adresu ili jednostavno nestaje.
Parkinga nije bilo nigdje pa pretpostavljam da u Saboru vrijedno sastanèe. Jedan mladi policajac, izuzetno ljubazan, dopustio nam je parking na sat vremena još i prije nego što sam mu se nasmijala i rekla da nam bude blagonaklon za zadnji puta.

Po putu, vidjeli smo grupu nekih zbunjenih Japanaca koji su se provlaèili izmeðu cerada i raznih tendi koje "krase" Gornji Grad. Kamenita vrata nisu se ni vidjela od nekoliko žutih i plavih plastiènih ograda koje su ih zaklanjale.
Volim Zagreb, godinama sam išla na Gornji Grad, ali moram priznati da me je uvijek bilo sram kako neuredno djeluje.

Slijedeæi put iæi æu gore kada bude neka dobra izložba ili kada se poželim šetnje gornjogradskim ulicama.

Danas je jedan od onih dana kada mi se ništa neda (valjda se piše zajedno), a i ono što mi se da ne ide mi od ruke. Napisala sam vam odgovore na komentare i iz meni nekog nepoznatog razloga ne mogu ih objaviti. Nadam se da æu tijekom dana ipak uspjeti.
Nad cijelim Zagrebom je ogroman sivo-crni oblak, vjetar uporno puše, Medvednica se i dalje bijeli, a ljudi jure svaki svojim putem. Popodne me èeka zadnji odlazak staroj doktorici, a u èetvrtak Vinogradska bolnica.

Juèer sam se izvukla iz ježeve kuæice i sa suprugom se uputila na još jednu nedjeljnu šetnju Jarunom. Od proljetnoga cvijeæa vidjela sam samo na dva mjesta puno krasnih, plavih ljubièica. Razveselila me jedna obnovljena, veæ dugo potrgana klupa. Na njoj smo se malo odmorili, a kada smo to isto htjeli uèiniti nakon drugog napravljenog kruga, bila je zauzeta. Suprug je predlagao i treæi krug, na koji se nisam odluèila jer sam se iako obuèena u zimsku jaknu pomalo smrzla.

Za sada, najviše me u današnjem danu razveselio odgovor blogerice Marisol o cvijetu èijeg se imena cijeli tjedan nisam mogla sjetiti. Cvijet se zove Frezija.
Hvala Marisol! Prošli tjedan, satima sam "kopala" po internetu i tražila ime toga cvijeta. Zažalila sam što nemam neku dobru enciklopediju cvijeæa, jer još uvijek više vjerujem knjigama i lakše u njima nešto naðem.
Na ovoj maloj slikici mislim da æete bolje razaznati kako izgleda Frezija nego u onom mom buketiæu s tulipanima. Možda se još nešto dobro dogodi do kraja dana.

Upravo se dogodila ta još jedna dobra stvar. Sada, kada sam objavila novi post pojavili su se i moji odgovori na vaše komentare, a veæ sam bila uvjerena da su netragom nestali.
Dakle, vrijedi ona stara da vrag nikad nije tako crn kako izgleda.

Ovako vam ja sjedim u svojoj kuæici, tu i tamo èalabrcnem koji keks, popijem finu kavicu i èekam putnike namjernike. Dok oni ne doðu, uživam u samoæi.
Upalila sam sve radijatore, zatvorila sve prozore i ugasila TV. Mogla bih se malo toplije i obuæi. Nije mi baš najugodnije u ljetnim soknama i tankoj majici.
Nakon juèerašnjeg jakog vjetra i srednje jakog potresa, evo nam danas i snijega.
Nona mi veli da kod nje, u primorju, puše jaka bura i da je dobro ako si u kuæi, kraj tople peæi, ako imaš drva i nešto za pojesti kada ogladniš.

Drage moje, svima nama želim SRETAN DAN ŽENA!


BURA

Kad puše
puše i va loncu
švièe
fidulièe
riva i naleta
drvlje i kamenje nosi
brhani i klobuki diže
propuhnjiva
koda z ledon liže.

Žlepci na krovu razmola
z vratnicami kampana
med gromaèi se zatuèe
po noæe
zavija
urlièe i joèe
da te je strah.

Po trsju organa
barsi poskube
rozgi poprekida
pofuri lišæe
a kad se štufa
i se šundra
va bori zašvièe
na more se kala
i z vali
tanac vražji zaigra.


Vidas Branka

Prva nedjelja u ožujku bila je topla, proljetna, sunèana, jednom rijeèju blistava. Dok je veæina pravih planinara hitala Bikèeviæevom stazom prema Puntijarci, Tomislavcu, Rauhovoj ili još dalje, suprug i ja uputili smo se prema pilani Bliznec. Šumu su krasile proljetnice; pluænjaci, šafrani, jaglaci, šumarice i visibabe. Nakon mnogobrojnih zimskih, Jarunskih šetnji, ova proljetna nedjelja bila je ugodna promjena.

U subotu, prvog dana prvog proljetnog mjeseca, dobila sam uz ovaj lijepi buketiæ cvijeæa na slici, pozivnicu za vjenèanje moje sestre. Vjenèanje æe biti zadnju subotu ovog mjeseca. Posljednji je èas da napravim dobar plan kada i gdje æu se ošišati, što æu obuæi, što æemo pokloniti...
Kroz kuhinjski prozor vidim da je Medvednicu opet zabijelio snijeg, još æu malo prièekati s kupovinom obleke.

22.03. prije 22 godine u KD "Vatroslava Lisinskog" upoznala sam supruga. Tri godine i tri dana kasnije rodila sam dan prije Uskrsa u rodilištu, u Petrovoj. Iako je bio još stari sistem, sjeæam se da smo u nedjelju na Uskrs, 26.03.1989, dobile za doruèak dvije šnite polubijelog kruha uz dva tvrdo kuhana jaja. Razveselila su me jer sam bila jako gladna.
Nakon par sati, došao je i suprug s pravim pisanicama.

I ove godine je zaista rano Uskrs i za naše vrijedne školarce rani proljetni praznici.

Na pozivnici piše:

"Sad mi je jasno da sam se veæ dugo kretao prema Tebi i Ti prema meni.
Premda ni jedno od nas nije bilo svjesno postojanja drugoga prije nego što smo se upoznali. Za sve vrijeme u našoj je neizvjesnosti radosno lunjala neka slijepa izvjesnost koja je jamèila da æemo se sresti. Poput dviju osamljenih ptica što svoj put preko golemih prerija pronalaze s pomoæu nebeskih znakova, tako smo se i mi sav svoj život kretali jedno prema drugome.
Zahvalan sam što sam te uopæe našao. Mogli smo projuriti jedno pokraj drugoga kao dva zrnca svemirske prašine.
Volim Te duboko i beskrajno.
I uvijek æu te voljeti."

Mostovi okruga Madison

Zar nije romantièno?
Držite fige da zadnji vikend u mjesecu ožujku bude lijep i sunèan kao što je bila njegova prva nedjelja.