nek vam je ............

nedjelja, 30.12.2018.



nek vam svetli
živlenje blešči
dobro jeli pili
sretno se zaljubili
zadovolni bili

lepi ...lepi... naš Zagreb.....

petak, 28.12.2018.


Makar meni personalno idu na žifce te gužvancije po vulicah... ipak je to nekaj i posebno za doživet... vse blešči... svetliju hilade lampic
ljudi su nekek posebno razpoloženi... pogotovo ak za klobasu platiju 30 kuna...a za Germknedlu 35... pa još tu i tam spiješ nekaj .. bumo rekli Žuju... pa ak još vlečeš za sebom pajnkrte...prijatele... lubavnicu...i tak dalše... onda lahko za jenu večer potrošiš ono kaj si mislil celi drugi mesec...ha ... Nooo... nek se samo uživa

Posvud naroda... puk naš zagrebački se ovih dni fest popunil z dotepencima kaj su želni videti kak štrom svetli...
jeee... pa ni tega posvud na svetu

Kak god bilo... vsaka čast našemu gradonačelniku... tom dotepencu z bregof... taj je nafčil nauku... zna on da vse nas more sprevarit jedin
po kmici... more kazat da je z gradcke blagajne spukal tolko i tolko penez...a gdo more zbrojiti vse to kaj svetli i blešči... Prafzapraf... nigdo nit ne prigovara... ipak smo mi ..naš Grad... najlepši na celomu svetu

Viš na... i v trajvanu se zabadaf moreš pelati tri dni v tednu... pa gdi tega ima osim v Niskozemskoj... A da to puk dobro koristi... to je istina... jedva se moreš nagužvat v trajvan... pogotovo nafčer... a gda se bu spet plačalo...ha... napol buju prazni pelali... al onda nebu nit kaj blesikalo po Gradu... nit buju blagdani... Stog... veselimo se dok se ima zakaj

kam se geneš... tu su lepi kafiču... človek se samo z onom nostalgijom priseča mračnih brtija... krčmi... gostionica i sličnih pajzlina...
Denes je teh kafičof barem po pet v vsaki vulici... zmed tega koja pekarnica... Kaj hočeš bolše v živlenju... žderilo i pijača su narodna navada... pa se narod i tak ponaša... tradicije...razmeš...ha

A zmed vseg tega...ipak ima i nekaj lepšeg od našeg Zagreba... to ... narafski... naše Zagrepčanke... kam se obrneš mam te pogled odnese na kakšnu lepotu... Pa onda človeku nit ni težko bit na vulici makar je zimsko doba...ha

Serbus !









SRETAN BOŽIĆ

nedjelja, 23.12.2018.

cmizdravo vreme .....

četvrtak, 20.12.2018.


Nejdemo na ovega... preveč je pičkasti...prigovara moj pajdaš i sused Cajger... v tom se samo pederi pelaju... i dalše mumlja na teg ciklamastog starog Čeha... No dobro... velim ja... drugi bu trajvan došel tekar za pet minut... pa kaj bumo tu stajali kak norci. Nit pajdaš Cajger nit ja nismo danas zeli ambrele... ja v svojemu kožnjaku i z kožnatim škrlakom na tikvi... Cajger pa v vojničkoj debeloj jakni a na tikvi ima mulec običnu šiltericu sa onim sfuflanim slovima NY... Jebalte... velim mu ja... moramo ti najti nekakšnu kapu z slovima ZG...a ne da tu reklamiraš Njujork. Pojma nemam kaj je to na kapi... brani se Cajger... ja sam svoju neki dan pozabil v brtiji pri Mađarici... a ščera sam tam našel ovu... I tak smo prešli štreku i otišli v Pasaž pit v Petit. A Petit je obični sirotinjski kafič v pasažu spodi Nebodera na Trgaču. Prafzapraf... taj naš aluminijski zagrebački neboder i ni na Trgaču neg je to več Ilica broj 1... no v Zagrebu večina veruje da je to neboder na Trgaču...pa bu tak i navek ostal. A spodi je velki ganjek kaj ima svoje krake na vse četiri strane sveta... a v jenomu šturcu je i taj kafič Petiti. Pa tu ti i ni bogzna kakšno dobro mesto... gda durhcug povleče od Ilice do Gajeve... imaš lepi osječaj kak da sediš na trajvanskom pulferu i piješ kavicu...ha. No...gda su letnje vručine to i paše...al zdaj nikak. No smo si Cajger i ja našli mesto malo v šturcu...ja sam kak po navadi naručil Nesicu od vanilije...a Cajger kuhano črno vino. Hja... več sam ja davno zgruntal da tu v Petitu nemaju pojma kak se dela dobra Nesica...al kaj... tu sam došel pa čkomim i srkam po malo... Al Cajger je štel dijagnozu tega... ... Kaj je to... pita na glas... Kaj ste si v toj mlačnoj splačini oprali noge il guzicu... dalše prigovara... a ja ga snubim da čkomi. Lepo mu velim da je to kafič za one z plitkim žepima i koji tu sedneju vjutro čim je kafič otprt...naručiju si kavicu... pa onda sediju do podneva a da kavicu nisu ni okusili. No... zna Cajger bolše od mene kakšni je koji kafič ... al on bu prigovoril i gda se nema kaj nit komu prigovorit. Tak i of put... nigdo se naokol ni nit pomaknul nit glavu okrenul. Ništ... veli Cajger... pemo dol spram Malog Placa bumo si tam nekaj spili... Ja sam svoju Nesicu potrošil... Cajger je svoju splačinu pustil. Znam ja da Cajger more i šmira spiti... al ovo tu je onda ziher bilo gorše.

Ha... kriči Cajger... pogleč kakšne lepe črlene čižmake ima... pa je stal i gledi za njom kak da nigdar ni videl žensku v čižmakima... Velim mu ja da nek kupi svojemu zmaju takšne čižmake pa nek ju doma gledi celi dan... Znaš... on svojoj ženici veli da ona nejgof zmaj... aaa...tak ti je to... negda davno je bila nejgovo srčeko... malo posle je postala draga ženica...denes je pa zmaj... Ja joj velim da je Cajgerica i da pripoveda kak navinuta vekerica... pa mi ona onda splazi jezičinu...a fala Bogu i telica bi joj zavidela na dužini. No... pemo dalše a Cajger se obrče za vsakom ženskom kaj projde... Gorši je od mene. Maaa.. on se rjetko špancira po Gradu... il se pela v trajvanu il v automobilu... a cipelcugom pe gda mu črep opadne na tikvu...valjda. Veli on da je španciranje za cucke... a ljudi se pelaju na kotačima.

Eee... tu pri Mesnički je Cajger štel ponoret... veli da on pe za njom natrag do Trgača... Maaa...daj pusti je... odgovaram ga ja... Viš da ima skrivlene noge. Al neda se on i mam mi začne pojašnjavat... Znaš... takšne krive noge su najbolše... gda ti ih ta zakvači na leđima buš si gruntal da te je anakonda prijela. Haha... umrem ja od smjeha... pa ti si Cajger kak nilski kojn... tebi nit žirafa nebi mogla noge zakvačit na leđima... Taj moj pajdaš Cajger je ljudina okol dva metra dugački... najmanjše jen metar široki v ramenu...a v trbuhu još bolše... ima okol stopedeset kila i zgledi kak stric Bedanec z Kekeca. Odrapi on meni... Odi u pičku materinu i oprosti kaj ti gospu mamicu spominam... al rundu buš platil pri KaviTavi. Ha...i jesam... dve .

Serbus !

jedna zimska ..............

nedjelja, 16.12.2018.

Ovo je istinita pripovetka z doba gda je još po zemlji Bog hodil

PILAR HAMO

Po zimi su se v našem Zagrebu vse hiže i vsi stanovi grijali na dreva i na vuglen… pa se tak celu jesen zimu skroz do kasnog proletja dimilo z vsih raufunga v Gradu. Svaki jutro bi luft v Gradu mirisal na dreva z kojima se podkurivalo…a posle je luft največ smrdel po uglenu… a z raufungih se tak dimilo da je i nebo znalo bit črno.
Moja hiža na Zrinjefcu je odnavek bila onak malo nobles pa su vsi stanovi imeli velke peči od porculanskih kahlic…al pa velke kamine… a negdi su imeli i one težke gusnate peči.
Plina je bilo… se to nazival..Gradcki plin… al se mogel trošiti samo u djelovima hiže gde su bile kuhinje. Tak smo i mi v našemu stanu imeli v vsaki sobi peč velku visoku skorom do plafona od Čeških hahlic v boji. Te su se takšne peči mogle ložiti samo na dreva il na drveni vuglen z Bosne. Nekaj kasnejših leta se je situacija z plinom modernizirala pa je moj japa… grofofski fačuk… dovlekel z Italije peč za centralno grijanje koja je bila postavlena v kupaoni pa je bilo i navek tople vode celu zimu. A radijatori kaj ih je japa takaj z Italije dopelal su bili oni debeli od gusnatog železa… gda su se jemput dobro zagrijali… dva dni su bili topli.
Narafski… v podrumu naše hiže su bile …se reklo… drvarnice gde su stanari pospremali dreva i vuglen… a gda je gdo teg ogreva naručil…dopelali bi ti spred hiže…stovarili na vulici…pa se onda to hitalo v podrum čez jen otvor na fasadi… Gda bi to pospremil v tu luknju onda si z teg mesta moral to odnesti do svoje drvarnice… vulicu počistit čak i oprati.


Hamo je bil pilar koji je svoju pilu…onakšnu težku železnu… vlekel z svojim pomočnikom po Gradu gdi je trebalo. V to doba još ni bilo pila koje se pelaju kak ove još i današnje. Hamo je bil Bosanac mu je pravo ime bilo Hamdija…no su ga vsi v Gradu znali kak Hamu. On je z svojom pilom imal štand v Šenoini vulici gde su taki stajali i foringaši z kolima i kojnima. Pa gda je gdo trebal nejgovu uslugu otišel je do Šenoine vulice i na jen čavel v fasadi zapiknul cedulu z adresom…i Hamo bi došel čim bi stigel. Na tem mestu v Šenoinoj su stajali i drugi pilari pa su si ljudi zbirali po volji.
Hamo je navek…zapraf odnavek dolazil od jeseni pa do kasne zime piliti dreva v našu hižu na Zrinjefcu… i imel je svojega pomočnika kaj je dodaval i pridržaval klade. Pomočnik je bil tu domaći bezkučnik… se još reče klošar… koji se je za sitne peneze celi dan z Hamom zmrzaval pri poslu. Makar je bil poznati po Gradu nigdo ni znal kak mu je ime… vsi su samo rekli da je Puž. Pa ne stog kaj je bil polahki…spori kak puž… neg stoga kaj je fort bil slinaf i balaf kak puž.
Dok je Puž bil onak fest visoki i štrkljavi tak da bi ga veter mogel odnesti… Hamo je bil gromada od Bosanca… jak kak bik… kuštraf i navek neobrijan za masnom šiltericom na tikvi i z čikom v gupcu kojeg ni vadil dok mu nebi brke osmudil. Obadva su bili u pohabanim dronjkima… Puž zbog siromaštva…a Hamo kakti v radnoj obleki… makar ga nigdo nigdar ni videl drugčijeg.



Tak je i te zime naša pazikuča Rezika… kaj je imela stan z dvorištne strane… naručila pet metri dreva koje je trebalo spiliti. Narafski… gdo bu drugi neg Hamo. Treba kazat da je Rezika bila feš ženska…srednjih leta ne debela al onak malo niža i fest nabita… rekel je moj japa da je tvrda kak puran. On je to znal jer joj je navek nekaj hodil kakti pomagat… no su vsi znali da si Rezika rad priušti nekaj iberštunde… jer je imela muža pijanca koji je celu noč delal na železnici a po danu pijan spal. Mi fakini z hiže smo se navek hrustili na nejzine ogromne ciceke koje su stršale kak dve piramide… a rad smo i lukali njoj pod kiklju gda je sagnuta prala štenge z krpom.
No… Hamo je došel z pilom i pomočnikom Pužom… se razme… prvo se pogađa za cjenu i dogovara kak treba piliti… Znaš… za običnu peč se pili na jenu dužinu…a za kamine na drugu. Mi smo fakini stajali na haustoru i uvjek rado gledali kako Hamo majstorski gura dreva pod pilu…pa obrče čvoruge da se kasnejše laganejše more z sekirom cijepati…. uzput kune i galami na pomočnika Puža da mu brže dodaje klade. Čuli smo kak se pazikuča Rezika i pilar Hamo pogađaju za cjenu. Veli Rezika da je pet metri puno dreva i da treba Hamo njoj dati kakšneg popusta. Dobro… veli Hamo… ovak bumo… Tri metra buš Rezika platila z penezima… jen metar ti poklanjam… a za jen metar buš platila v naturi. Se razme kakšnu je računicu Hamo zgruntal… delal je on tak po celomu Gradu… pogotovo gde su bile same ženske il udovice. V redu… složila se Rezika i Hamo je začel piliti… a mi fakini z hiže smo mam te spilene kladice hitali čez onu rupu v podrum. Narafski…nam je to bila onak bolše zabava neg posel a Rezika nam bu zahvalna i čuvala naše tajne… najme pri njoj smo skrivali cigaretline gda još nismo smeli tu mužkost javno obzaniti.

Dakle… Hamo pili… spodi nejgovih od nikotina žutih mustača mu se dimi cigaretlin… znali smo da dimi one jeftine ljute kak hren… Primorka… filtera još onda ni bilo. Puž dodaje klade i fort si v rukaf briše slinavi gubec i balavi frnjokl… celi rukaf do ramena mu je več bil zašmelcan. Jenu vuru je pilil i posel je zgotovil… stresel z sebe pilovinu i prašinu… ruke obrisal o svoj zamusani kožuh od valjda nekakšne smrdlive ofce. Dal je Pužu naredbu da počisti pilu… a of je to… več napol zmrznut gladil s puranjskim perima… takšne su onda bile jeftine metlice za prašinu i… prešel Reziki v hižu naplatit posel… Mi smo fakini još bacali te cepanice v podrum i konstatirali da bu zdaj Hamo pofukal našu pazikuču Reziku i još dobil penez. Moj pajdaš Pacof je ozbiljno zaključil da bu si on takaj jemput nabavil pilu i da bu po Zagrebu pilil ženskama drva zabadaf…zapraf da bu saf svoj posel zafukal… No… ni postal pilar neg konobar.
Kak je Hamo zašel nutra kod Rezike naplatit posel… tak je i još hitrejše izletel van z haustora… klel je kak kočijaš i opalil znogom vrit Puža jer kakti ni dobro počistil pilu. Kaj je gazda… jel baba platila… jel bilo kaj v naturi… pita Puž i znatiželno čeka čut pripovetku o Rezikinim cicama. Hamo prokune… Platila je tri metra… veli… A v naturi… pita Puž i slini a šmrklj mu visi z nosa… Vražja baba… kune i dalše Hamo… pdgrijala mi je sarmu…

Još puno zima je Hamdija zvani Hamo pilil dreva po Zagrebu… Posle si je nabavil modernu pilu z volanom pa je šajbal z tim po vulicama. Nejgof pomočnik bezkučnik Puž je za kratko skončal v nekakšnem podrumu v Petrinjskoj vulici.













opal je ..............

petak, 14.12.2018.


Vjutro je začel prhati kak stekli... vse si ja velim... ak tak nastavi dalše... do podneva bu do kolena... Za vsaki slučaj ja sam onu velku lopatu i metlu del pokraj vratih... navlekel svojega kožnjaka... na tikvu del kožnatu šiltericu... ambrelu velokodušno ostavil v šturcu...kaj če mi... samo ju je težko držati gda se snjega nabere. dakle... pemo van friškega lufta vloviti.

Kaj dalše to je bolše prhal... onak sitni...pa gda veter povleče odzgor z Medvednice čez Novu Ves i Kaptol... bormeš u v nos mi je zašel.

Na Dolcu su samo dve kumice stajale i tri prekupca... nit žive duše da bi negdo nekaj kupil... A ja sam se nekak baš poveselil tem belom prhlifcu... bi ga vrag znal kaj mi je došlo... drugač ga pak nemrem videti... haha... gda gledim snjeg... vidim lopatu...ha.

Štel sam ovu zgodnu mladu ženskicu pardonirat... lepo ju zamolit da bi ju malo odostrag pogural uz breg... ti vrapca... z tim velkim petanjkima je tak bojažljivo hodila...a prafzapraf... još ni bilo sklisko. Al strah je strah... Pa sam odustal... gdo zna kaj bi mi rekla... morti bi zvala pandure da ju manijak naganja... ha... pa sam ja lepo polahko išel za njom...ak slučajno opadne da joj morem prvu pomoč dati... znam ja to.

A tu je gor na Griču bregu tak puhalo da sam moral šiltericu navleči do vuha i do nosa... a sitni snežek mi je i v žepe zašel... hja...kaj zdaj... tu smo gde smo... nemaš kam... čak nit Palainofka još ne dela... prerano je.

Viš... baš su mogli lampice na tem boreku pustiti da svetliju... kak da buju nekaj štroma zašparali... buju drek... a zakaj i bi... pa mi smo bogata država...

Evo... na Banskim dverima se luftaju saloni... no... glavata gospoda još spiju domof... hmmm... denes je petak... pa gdo još tu dela petkom... baš sem ja naivec.

I tak... gor pa dol sim pa tam... tri vure sam se sprešetaval naokol... sasvim dost... za kratko buju nastale gužvancije a ja od tega bežim... Narafski... na Malom Placu sam si spil dve Nesice od vanilije... pekarnicu sam težkom voljom zaobišel... oni beli prhlivec je kakti posustal... no veliju prognostičari da ga još bu do drugeg jutra morti i preveč.


Serbus









dok ni sneg opal ..........

srijeda, 12.12.2018.


Viš...of stari trajvan ima kapu kak oni djed Mraz...po novome djed Božičnjak. Pa ja ne vidim da se z tim imenom nekaj spromenilo... jedin kaj denes i trajvani imaju takšne kape. No... pela se i drnda stari trajvan... dječica uživaju... tramvajac se valjda dobro zmrznul jer v tim starinskim škatulama grijanje je kak na sjevernom polu... Cin Cin Don Don... zvoni čez naš lepi Zagreb... nek se vidi da je Došašče.

A da su zajdnih dni velke gužvancije posvud po Gradu...to je tak v to doba... Pravi razlog za to je... trošenje peneza... nebumo stvari cifrali... veliju da kod nas vlada oni konzumerizam... ti vrapca skor sam si jezika zvuzlal... no... istina je da ljudi pukaju peneze ne z čarapa kak negda neg kak vse zgledi z ... štramplih. Oveh dni je dobro bit trgovac...vse se proda...kaj ne vjutro popoldan i nafčer ziher. Živela gužvancija.

Gdo bi mogel bit ziher da se nebu i posral kak se najemput zabremzal i zbečil oči... ja sam ga hitro forfaral... istina ...človek je naredil grimasu ... il bu prdnul il ga bu šlak trefil... Al posle sam ih još jemput videl dol pri Frankopanski... znači ipak je bil prdec v pitanju... Moraš fest paziti gda ovih dni španciraš po Ilici... človek do človeka i človek za človekom... kak da smo v Šangaju.

Čuj... je da je centar Grada kakti uređen za Došašče i blagdane kaj se predstojiju... no meni to vse zgledi nekak preveč šareno... bi se reklo čak kičasto... Al kaj... mnogi su ljudi fest oduševleni kaj je tak...pa nek im bu... Zdaj je još dobro...al zvečera jedva da moreš projti po vulici... pa moraš bit fest spameten daj bi otkril kaj je ljudima tak lepo se stiskati... dobro kaj je ipak barem malo zima... tak da buhe stjenice i picajzli ne skačeju sim tam.

A raufunkaši imaju posla... pa gdo dimnjaka da očistiti po ljetu... rajši se čeka zima i da se raufung zaštopa...ljudi su več odavno pozabili onu narodnu... dobar gazda po ljetu dreva sprema... a bormeš nit raufunkaši nisu kaj su bili... istini za volju još navek nosiju kefu u kugle...al je tu i taška z kompjutorom... se reče laptop. Pri meni je pred mesec dni došel tak raufunkaš...zapraf je bil samo šegrt... pital je da bi dimnjaka očistil... ja mu lepo velim da sem ga ja sam očistil još v listopadu... on zvadi z taške taj laptop i zapiše kaj sam mu kazal... no onda je z žepa zvlekel blok računa i naplatil mi pedeset kuna...kakti za dolazak. I kaj buš... Na odlasku sam mu doviknul da nek pozdravi gazdu i nek drugi put pošalje kakvu dimnjačarku.

Narafski... največa je gužvancija okol Dolca... Splavnice... pogleč kolko tu ima teg cvetja kaj mu veliju Božična zvjezda. Kaj ti ja znam... lepo je to...zakaj ne...no se ja nikak ne spominam da sam to cvetje videl dok sam još bil klinac... Imel si posađenu pšenicu kaj si kupil pri kumici na placu... bilo je boreka... grančica od boreka... i gdo si je onda mogel priuštiti granu od Božikovine. A od zvjezda sam zapamtil samo onu partizansku. Bi ga vrag znal... no svakaj su nam sim dovlekli Amerikajnci. Al ja nečem nikakšnu črlenu zvezdu...makar bila ona i Božična.

Jesam... več sam dva put kušal klobase na Trgaču... kaj da ti velim... dobre su... vruče...slane... doduše svakog leta su vse majnše i vse skuplejše... kak da su ih mesari naredili z dinosaurusa... a zapraf vsi zagrebački mesari kupujeju meso pri Lidlu za bagatelu. Pa o tomu si nigdo ne grunta... redovi za klobase su več od podneva pa do polnočke. Kuhano vino nebi rad preporučil... to je nekakšna cukrena splačina... kak da si nutra namočil čarapu od bosanca i podgrijal... ipak... Žuja je zakon.

Za zutra su prognostičari najavili snjeg... kak su rekli bilo bu teg belog prhljifca i za prodati... pa još malo skoristim ... se reče... suhu situaciju... i sprešpanciram se naokol ... ti vrapca... da sam negdi cajhnal kolko sam put sprehajbal po svojemu lepom Zagrebu... bilo bi cajhni skroz do Patagonije. Kak zgledi... več se i pomalo vlečeju nekakšni črni oblački... jeee... zima je... Božič bu naskoro... nek bu beli.

Serbus

















Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.