jedna zimska ..............

nedjelja, 16.12.2018.

Ovo je istinita pripovetka z doba gda je još po zemlji Bog hodil

PILAR HAMO

Po zimi su se v našem Zagrebu vse hiže i vsi stanovi grijali na dreva i na vuglen… pa se tak celu jesen zimu skroz do kasnog proletja dimilo z vsih raufunga v Gradu. Svaki jutro bi luft v Gradu mirisal na dreva z kojima se podkurivalo…a posle je luft največ smrdel po uglenu… a z raufungih se tak dimilo da je i nebo znalo bit črno.
Moja hiža na Zrinjefcu je odnavek bila onak malo nobles pa su vsi stanovi imeli velke peči od porculanskih kahlic…al pa velke kamine… a negdi su imeli i one težke gusnate peči.
Plina je bilo… se to nazival..Gradcki plin… al se mogel trošiti samo u djelovima hiže gde su bile kuhinje. Tak smo i mi v našemu stanu imeli v vsaki sobi peč velku visoku skorom do plafona od Čeških hahlic v boji. Te su se takšne peči mogle ložiti samo na dreva il na drveni vuglen z Bosne. Nekaj kasnejših leta se je situacija z plinom modernizirala pa je moj japa… grofofski fačuk… dovlekel z Italije peč za centralno grijanje koja je bila postavlena v kupaoni pa je bilo i navek tople vode celu zimu. A radijatori kaj ih je japa takaj z Italije dopelal su bili oni debeli od gusnatog železa… gda su se jemput dobro zagrijali… dva dni su bili topli.
Narafski… v podrumu naše hiže su bile …se reklo… drvarnice gde su stanari pospremali dreva i vuglen… a gda je gdo teg ogreva naručil…dopelali bi ti spred hiže…stovarili na vulici…pa se onda to hitalo v podrum čez jen otvor na fasadi… Gda bi to pospremil v tu luknju onda si z teg mesta moral to odnesti do svoje drvarnice… vulicu počistit čak i oprati.


Hamo je bil pilar koji je svoju pilu…onakšnu težku železnu… vlekel z svojim pomočnikom po Gradu gdi je trebalo. V to doba još ni bilo pila koje se pelaju kak ove još i današnje. Hamo je bil Bosanac mu je pravo ime bilo Hamdija…no su ga vsi v Gradu znali kak Hamu. On je z svojom pilom imal štand v Šenoini vulici gde su taki stajali i foringaši z kolima i kojnima. Pa gda je gdo trebal nejgovu uslugu otišel je do Šenoine vulice i na jen čavel v fasadi zapiknul cedulu z adresom…i Hamo bi došel čim bi stigel. Na tem mestu v Šenoinoj su stajali i drugi pilari pa su si ljudi zbirali po volji.
Hamo je navek…zapraf odnavek dolazil od jeseni pa do kasne zime piliti dreva v našu hižu na Zrinjefcu… i imel je svojega pomočnika kaj je dodaval i pridržaval klade. Pomočnik je bil tu domaći bezkučnik… se još reče klošar… koji se je za sitne peneze celi dan z Hamom zmrzaval pri poslu. Makar je bil poznati po Gradu nigdo ni znal kak mu je ime… vsi su samo rekli da je Puž. Pa ne stog kaj je bil polahki…spori kak puž… neg stoga kaj je fort bil slinaf i balaf kak puž.
Dok je Puž bil onak fest visoki i štrkljavi tak da bi ga veter mogel odnesti… Hamo je bil gromada od Bosanca… jak kak bik… kuštraf i navek neobrijan za masnom šiltericom na tikvi i z čikom v gupcu kojeg ni vadil dok mu nebi brke osmudil. Obadva su bili u pohabanim dronjkima… Puž zbog siromaštva…a Hamo kakti v radnoj obleki… makar ga nigdo nigdar ni videl drugčijeg.



Tak je i te zime naša pazikuča Rezika… kaj je imela stan z dvorištne strane… naručila pet metri dreva koje je trebalo spiliti. Narafski… gdo bu drugi neg Hamo. Treba kazat da je Rezika bila feš ženska…srednjih leta ne debela al onak malo niža i fest nabita… rekel je moj japa da je tvrda kak puran. On je to znal jer joj je navek nekaj hodil kakti pomagat… no su vsi znali da si Rezika rad priušti nekaj iberštunde… jer je imela muža pijanca koji je celu noč delal na železnici a po danu pijan spal. Mi fakini z hiže smo se navek hrustili na nejzine ogromne ciceke koje su stršale kak dve piramide… a rad smo i lukali njoj pod kiklju gda je sagnuta prala štenge z krpom.
No… Hamo je došel z pilom i pomočnikom Pužom… se razme… prvo se pogađa za cjenu i dogovara kak treba piliti… Znaš… za običnu peč se pili na jenu dužinu…a za kamine na drugu. Mi smo fakini stajali na haustoru i uvjek rado gledali kako Hamo majstorski gura dreva pod pilu…pa obrče čvoruge da se kasnejše laganejše more z sekirom cijepati…. uzput kune i galami na pomočnika Puža da mu brže dodaje klade. Čuli smo kak se pazikuča Rezika i pilar Hamo pogađaju za cjenu. Veli Rezika da je pet metri puno dreva i da treba Hamo njoj dati kakšneg popusta. Dobro… veli Hamo… ovak bumo… Tri metra buš Rezika platila z penezima… jen metar ti poklanjam… a za jen metar buš platila v naturi. Se razme kakšnu je računicu Hamo zgruntal… delal je on tak po celomu Gradu… pogotovo gde su bile same ženske il udovice. V redu… složila se Rezika i Hamo je začel piliti… a mi fakini z hiže smo mam te spilene kladice hitali čez onu rupu v podrum. Narafski…nam je to bila onak bolše zabava neg posel a Rezika nam bu zahvalna i čuvala naše tajne… najme pri njoj smo skrivali cigaretline gda još nismo smeli tu mužkost javno obzaniti.

Dakle… Hamo pili… spodi nejgovih od nikotina žutih mustača mu se dimi cigaretlin… znali smo da dimi one jeftine ljute kak hren… Primorka… filtera još onda ni bilo. Puž dodaje klade i fort si v rukaf briše slinavi gubec i balavi frnjokl… celi rukaf do ramena mu je več bil zašmelcan. Jenu vuru je pilil i posel je zgotovil… stresel z sebe pilovinu i prašinu… ruke obrisal o svoj zamusani kožuh od valjda nekakšne smrdlive ofce. Dal je Pužu naredbu da počisti pilu… a of je to… več napol zmrznut gladil s puranjskim perima… takšne su onda bile jeftine metlice za prašinu i… prešel Reziki v hižu naplatit posel… Mi smo fakini još bacali te cepanice v podrum i konstatirali da bu zdaj Hamo pofukal našu pazikuču Reziku i još dobil penez. Moj pajdaš Pacof je ozbiljno zaključil da bu si on takaj jemput nabavil pilu i da bu po Zagrebu pilil ženskama drva zabadaf…zapraf da bu saf svoj posel zafukal… No… ni postal pilar neg konobar.
Kak je Hamo zašel nutra kod Rezike naplatit posel… tak je i još hitrejše izletel van z haustora… klel je kak kočijaš i opalil znogom vrit Puža jer kakti ni dobro počistil pilu. Kaj je gazda… jel baba platila… jel bilo kaj v naturi… pita Puž i znatiželno čeka čut pripovetku o Rezikinim cicama. Hamo prokune… Platila je tri metra… veli… A v naturi… pita Puž i slini a šmrklj mu visi z nosa… Vražja baba… kune i dalše Hamo… pdgrijala mi je sarmu…

Još puno zima je Hamdija zvani Hamo pilil dreva po Zagrebu… Posle si je nabavil modernu pilu z volanom pa je šajbal z tim po vulicama. Nejgof pomočnik bezkučnik Puž je za kratko skončal v nekakšnem podrumu v Petrinjskoj vulici.













Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.