Razmišljanje mece, ili Mece (blog mi je dao to ime) dok buljim u ekran sa natpisom Gašenje bloga.
Svi uglavnom tuguju, pišu kako su bili verni, lojalni, ma blog im je dao život. To što mnogi danima ne gvirnu, mesecima ne napišu ništa,izbegavaju komentare, neki čak i godinama, zaboravilo se.
Ruku na srce bilo je svega, i svađa i ljubavi, i radosti i tuge, i licemerja i mržnje, ali i ljubavi.
Neka to, navikla sam u životu da gubim, više nego što sam dobijala.
Druga stvar je važnija.
One Maje su smak sveta najavile godinama ranije, 2012, beše?? Čekali smo, neki plašili neki cirkuzirali, ali... ODGOĐENO.
Mislim da je fer od BLOGA, da i on to malo odgađa.
Sad važno je da li je vlasnik muškić ili ženskić.
Ako je muškić, pravi, mora voliti nogomet. U nogometu se zna...PRODUŽENJA. Čekam seriju, a oni nikako da zabiju gol i završe, ako im je sudac lojalan. Znači, muškić vlasnik, mora biti produženja.
Ako je ženskica vlasnik, samo neka se zrihta za izlazak, izabere haljinu za svečano zatvaranje 1.3 i našminka se..., obavezno frizer, neće raščupetana dati otkaz, to će nam biti dovoljno.
Zdravo vi meni svi bili, veseli i debeli virtuelni i oni pravi od krvi i mesa.
Asocijacija da je neko ugasio je malo nezgodna, zato rađe mislim, ode blog na turističko putovanje oko sveta
I ne zaboravite, ko zna zbog čega je to dobro...
Ono UPUTSTVA u naslovu sam napisala da pročitate post