30.05.2006., utorak
Prvi poljubac
Ne, neću pisati pjesmu Halida Bešlića... Pisati ću kako sam ja doživio svoj prvi poljubac... svoj prvi korak u svijet odraslih, prvi dodir tuđih usana na mojima...njenih usana, u koju sam onda bio zaljubljen... Kristalno jasno se sjećam svačega...taman u to vrijeme prestao sam odlaziti na privatne satove kod profesorice harmonike jer mi je ona sama rekla da mi to više ne treba...smatrala me svojim najboljim đakom... Međutim, pozvala me da ima neki koncert i da jedan dečko i ja moramo skupa nešto odsvirati i kasnije ja još jednu solo izvedbu...prihvatio sam to jer mi je bilo drago da mogu utjecati na neke njene nove učenike i da me oni gledaju kao ''mahera''. Naravno, kada me to pitala , nisam znao da je baš tog dana u škols koj dvorani ples na koji smo svi masovno išli. Bili su to rijetki trenuci kada se sve zamračilo i mogli smo se pipkati...tek sad vidim koliko su današnje generacije otišle napred...osjećam se ko neki nono dok ovo pišem , pa koji mi je klinac?  Došao je i taj petak. Bilo je neko oblačno vrijeme. Lijepo sam se obukao , dotjerao, namirisao i otišao na nastup. Prala me opaka nervoza jer nisam htio biti tamo. Ali odradio sam to kako spada, ''razvalio'' solo izvedbom i izmamio suze na oči penzića u prvome redu, jer svirao sam nešto, kako bi moja nona Vera rekla , ''sentimentalno''....   Stalno sam starog požurivao da vozi doma, pa moram stići na školski ples...i stigao sam...svirao je trio ''Maestral'', čak i danas još sviraju , ali ne u istoj postavi. Ali to sad nije bitno. Bitno je to da je ONa bila tamo. U nekoj crnoj minici, na nekim štiklama, sa spuštenom zlatnom kosom i plesala u svome ritmu. Naravno da sam odmah došao do nje i zagrlio je...ona mi je govoria kako sam joj zgodan i lijepo mirišim...na njoj me privlačilo to što se ponašala zrelije od ostalih cura, odjevala se već kao žena i zračila je tim prokletim seksipilom, gledao sam joj u noge i hormoni su mi divljali, znao sam da s njnom jednog dana mogu ići do kraja....zvuči smiješno za jednog mulca u šestom osnovne, ali ja sam se tada osjećao zrel i stvarno sam brijao ove stvari...  ''Maestral'' je svirao hitove grupe ''Latino'' koj su tada bili jako popularni, a posebno će mi ostati u sjećanju pjesma Erosa Ramazzotija: Un' altra te...to su uvijek svirali , i svaki put kada čujem tu pjesmu sjeti me na te plesnjake...  Naravno, svirali su i puno sporije stvari.Tada bi se svjetla ugasila i svi bi se postiskali....tada je bila najveća gužva na podiju, jer na brze stvari su najviše plesale cure...i plešemo ona i ja...ja držim lagano lijevu ruku na njenoj guzi...sve diskretno...i skužim ja u jednom trenutku, nagne ona glavu prema meni i ja se refleksno pomaknem...  Tada si brijem u glavi : ''ajme šta će ona reć ?Koji si ti šupak, nisi joj uzvratio poljubac, slabiću, glupane, konju, majmune....'' I nije mi vrag davao mira....okrnuli smo se još par puta i pozvao sam je da dođe sa strane da sjednemo na klupicu. Iza zvučnika. Taman je započinjala pjesma: ''Stara zvona'', mislim da je pjeva Zoran Jelenković ili tako nekako , uglavnom , onaj ćelavi koji svake godine tradicionalno pokupi neku nagradu na Zadrafestu...  Sjedili smo na toj klupici i držali se za ruke. Znojio sam se i u glavi imao brdo filmova, rečenica, ideja...knedla u grlu...neki strah...ali slatki strah...onaj osjećaj kada znaš da nešto jednostavno moraš učiniti...kada se moraš dokazati drugima i seb i samome...rekao sam si :'' došao si do tu, sada je kasno da se vadiš iz govana, budi frajer!''... Lagano sam je privukao sebi i tiho upitao: ''Mogu te poljubiti?''...  Nisam se ni snašao, a ona je već navalila na mene...  Bio je to početak mog prvog poljupca... Ogromono iznenađenje bio je njen jezik u mojim ustima, jer nisam ja to baš tako zamišljao. Nisam ja pojma imao da se jezik koristi u poljupcu.Ona je tim jezokom meni kružila po ustima, stalno u jednom smjeru, dosta velikom brzinom , ko centrifuga...  Nije mi to imalo neku dozu romantike..ali snašao sam se ja, pa sam i ja uzvratio jezičinom...mislio sam da to mora ići tako...od silnog uzbuđenja nisam skužio da je već počela druga pjesma, da je svjetlo puno veće nego prije i da drugi vide što mi radimo...nejgore od svega mi je bilo što su i neki roditelji uz preofesore ''dežurali '' u dvorani, tako da mi je bed faktor porastao za 200%...  naravno, svi su vidjeli...  Popizdio sam.Ne znam kako opisati taj osjećaj. Ono, obavio sam to , u jebote, šta sam zreo...  Koji sam frajer....prije svih urazredu...s druge strane, još uvijek knedla u grlu...s treće strane : zar taj jezik stvarno ide u paketu s poljpcem ? S četvrte: joj, kad Mašina mama vidi moju pa joj sa smješkom kaže kako se Maurich ljubakao s nekom curicom, pa ubit će me doma od zajebacnije!!! Nisam znao što , pa sam odšetao do jednog od članova banda i važno blejao u klavijature koje sam tada samo mogao sanjati jer su bile skupe kao Sv. Petra kajgana...  ''Korg'' klavijature bile su nešto što je svaki klinac ( i ne samo klinac ) poželio imati.  Ali nije imaoondašnjih 5000DEM. O kupnji Korgovih klavijatura nekom sljedećom prilikom.Naravno da sam i taj san ostvario. Ne kažu uzalud da su muškraci vječita djeca, samo se igračke mijenjaju...potpuno se slažem sa tom tezom... Uglavnom, i taj ples se priveo kraju, ona je moral a na bus, pa smo se još jednom poljubili za oproštaj... ovaj put stoječki, u sredini dvorane, sada nam je to, kao, normalno...to je bio petak...naravno, već u subotu su me oni najbliži frendovi zvali telefonom i propitkivali kako je bilo...tada još nismo imali bežični telefon, pa sam morao šaptati... A tek u ponedjeljak u školi nastala je prava ludnica, bio sam glavna zvijezda u razredu, svih je interesiralo kako je to. Joj, kako mi je to odgovaralo. Sad kad gledam vidim da sam oduvijek volio biti ekscentričan i blesav, da me što više ljudi zamijeti kao totalno drukčijeg, nekonvencionalnog,posebnog.Majmun. Kaoda je bilo jučer. 6.A...Bili smo jedna velika , složna ekipa i dobro se znalo da to još nitko do tada nije napravio. Najeviše mi je odgovaralo što su me cure iz razreda propitkivale o svemu. Znao sam da me gledaju drugim očima.Znao sam da me sada drukčije doživljavaju. Da sam drukčiji. Jao, veselja...Kad se sjetim te '96 godine...bilo je to predivno ljeto kada smo se kupali na Črnikovici na Voloskom ,  dok su drugi igrali picigin, ja bi se ljubakao s njom u vodi, plesali smo na Macarenu  i Coco Jamboo  Ona je mene zvala ''moj hooligan'' a ja nju ''Pamela''. Ne moram napominjati zbog čega. Pamela Anderson je bila žena u koju je bila popaljena cijela moja generacija, ja sam je imao zaljepljenu na bilježnici iz informatike, zajedno sa slikom Suzukija GSX-R- 750....  Baywatch je bio najgledanija serija... Glavni hit koji je tek dolazio bili su Backstreet boysi i njihov prvi hit- singl ''We've gotta goin on''- na to su svi brijali...  Naravno, kako je to slušala ekipa, slušao sam i ja...ali uvijek sam naginjao rock glazbi i slušao ono što se mojoj generaciji i nije svidjelo...tog ljeta otkrio sam akustičnu verziju pjesme ''Hotel California'' i upravo ta pjesma mi dan-danas ''zamiriši'' na to toplo ljeto koje mi se tako uvuklo pod kožu...  Kraj ljeta bio je i kraj moje ljubavi sa Lidijom. Čudno mi je kako ovako pišem imena, ali mislim da je dovoljno vremena prošlo da sve ovo mogu reći . Zamisli tek kad za deset godina budem pisao o ovim vremenima...neću sigurno spominjati imena... Ma sve je to za ljude. Moram priznati da neopisivo uživam u ovim prisjećanjima, jer , u glavi mi svira ta glazba, njušim more, osjećam se tako bezbrižno i ludo, jer tada je cijeli svijet bio moj.Uvijek nastojim da u nekom određenom trenutku cijeli svijet bude moj. DA je taj trenutak ono što će sutra biti lijepa uspomena...začudo, koliko puta su neke stvari u određenom trenutku lijepe , a da nismo svijesni. S vremenom u našoj glavi postaju sve draže. Počne te prat nostalgija. I shvatiš koliko je bilo lijepo. Još uvijek nisam do kraja naučio kako u određenom trenutku shvatiti da je toliko lijepo. ali učim. Puno puta shvatim u tom trenutku, znam , joj, kako je sada dobro , osjećam se tako super, kako li će tek biti kada se jednom budem ovoga prisjećao... Obožavam maštati...i sve u životu prihvaćam kao školu. I dobro i loše. Vjerovatno ću se još puno puta ponoviti dok budem ovo pisao. ali tako je. I volim ljude koji cijene život poput mene. One male stvari. Uspomene. Joj ča ih volin.... Ljude koji će proživjeti trenutak najbolje što znaju . Pa šta ako će te sutra boljeti glava ako se večeras napijemo uz dobru klopu i taaaako dobro društvo? Who cares? Ionako ćeš pamtiti ovu večer, ovu pjesmu, a ne sutrašnju glavobolju. Barem ja. Ružno brišem, lijepo ostavljam....Ne mogu opisati koliko sam puta u zadnjih nekoliko godina uspio u baš TOME trenutku osjetiti da je svaki sekund koji prolazi jedna tako jebeno dobra uspomena, da mi svaki prethodni sekund tako prokleto nedostaje, da želim da vrijeme stane i da ostanem tu, da uvijek imam ovoliko godina i da osvajam svijet...a to možeš doživjeti samo ako su pravi ljudi uz mene...ja mislim da uz sebe imam prave ljude...zahvalan Bogu što me povezao sa svima njima...što sam naučio da u životu nema puno pravih prijatelja...ima ih malo...i ako ti se pruži prilika da sa onih malo pravih još možeš i ostvarivati svoj san, (a meni se pružila) budeš najsretniji čovjek na svijetu.  Još puno puta ću ih spomenuti. To je moj band. Ljudi su prepoznali da u našoj priči nema namještaljki i da nismo umjetni proizvod. Ljudi to osjete. Da se iskreno cijeniš s nekim.Eto, s jedne teme izletio sam na drugu. Ali svaki dan iznova vidim koliko je to uspomena. Najviše na svijetu volim svoje uspomene. I one koje uvrstim u svoje uspomene, moraju biti svjesni da imaju veliko mjesto u svome srcu. Pitam se puno puta, da li će jednoga dana naletjeti cura koje će moći pratiti moj tempo i biti po mome guštu, da ću jednostavno znati da je moja druga polovica...Puno ih je prošlo kroz moj život, ali eto, nakon svakog ljeta, poput ovog '96 , dođe jesen. OGLAS: Tražim curu koju ću uvrstit u svoje uspomene... Zahtjevi: Kuhat , prat , čuvat djecu Šalim se... Zahtjev je jedino da me obori s nogu kako zna i umije...ja ću već znati prepoznati da je ona ta...  Livin' the life, ljudi! Gradite svoje uspomene i ne obazirite se na sitne gluposti koje vam lako upropaste dan! Uvijek gledajte onu svjetliju stranu, lakše je!!!  |
- 01:03 - Prdni (14) - Potroši tintu - #
25.05.2006., četvrtak
Prvu ljubav osvojio sam breskvama
 Nije dugo prošlo da neki ne skuže tko sam, što sam , što radim...nema veze...nisam počeo pisati blog iz nikakvih razloga osim onih da volim upoznavati nove ljude, dijeliti mišljenja itd... nisam posjetio ni jedan blog pa napisao : super blog, posjeti moj, jer mi nije u interesu imati što više komentara, znam da će ih s vremenom biti sve više , bez ikakave reklame, jer svatko tko je iskren, ljudi ga rado čitaju... Već sada vidim komentare da ljudi imaju svakakve predrasude , komentare i kažu kako me ovdje doživljavaju potpuno drukčije nego onda kada me gledaju kao javnu osobu. To mi je drago, jer ovdje sam onaj pravi ja...iako sam potpuno imun na komentare svih one koje ne znam , jer kamo bi završio da me sve što čujem o sebi pogodi...a čim ljudi pričaju o tebi , znači da si digao prašinu, dakle , pričaju o tebi...prvo pravilo showbuissenesa....  Ovo mi je svojevrsna zamjena za dnevnik koji pišem još od petog osnovne...doduše, zadnjih godina ga nisam jako pisao, ali mogu reći da je jako zanimljivo čitati kako si razmišljao u šestom razredu i osjećao se jako odrasao...humor...nedavno sam naletio na jedan stari dnevnik na kojemu sam imao lokot...onda prvi dan pišem o jednoj curi koja mi se sviđala doslovno ovako : Oči- prekrasne zelene Noge- manekenka Sise- ajme milina ( a sisa ni na puškomet )itd, uglavnom sve u superlativima.... Kasnije, kad me otkantala, dopisao sam: Oči- prekrasne zelene- kozje, odvratne Noge-manekenka- debele, svinjska polovica Sise- ajme milina- katastrofa, ne rastu joj... Kad sam ovo vidio, umro sam od smijeha... Eto kako se priča odvijala: Bila je to glavna frajerica u osnovnoj , išla je u ''C'' razred, a mi smo bili akavci....svi su se palili u nju, jer je bila ''napredna''. Dolazila je u minicama i zračila nekim seksipilom...zvala se  Onda sam joj, vrlo originalno, jednog dana na malom odmoru u ruku uvalio papirić na kojemu je pisalo: ''Hoćeš li hodati sa mnom ''? Ona je zabezeknuto uzela papirić, pročitala što piše, zgužvala i rekla : ''nema šanse''! Umro sam od srama...a bio sam stvarno originalan...slomila mi je srce...Onda je došao peti mjesec i otišli smo na izlet u Zagreb. Svi smo bili u istom autobusu. točno se sjećam , bila je u jednoj majici na naramenice u svim bojama i nosila je lenonke ( to je onda bilo jako in )...cijelim Zagrebom sam blejao u nju kao majmun, ali mi nije napamet padalo da opet izvedem nešto s papirićem...Sjeli smo u autobus i vraćali se prema Rijeci...  Ona je bila u razredu zajedno sa mojom sestričnom Ivom , i začudo, sjedila je jedno sjedalo ispred nje...onda sam ja, kao, malo došao pričati sa sestričnom...ona je čula da pričam dogodovštine na koje se moja sestrična parala od smijeha, pridružila se razgovoru i ja sam prvi put u životu pričao s njom...naravno, sve sam više nastojao biti smiješan, a ona se sve više smješkala... Počeo sam pričati što sve radimo s ekipom i kako nam bude ludo...tako sam lijepo ispričao priči kako smo frend Ante i ja susjedu iz vrta krali breskve...došao sam doma i dao mami breskve...njoj sam naravno rekao da joj ih je poslala Antetova mama...Ante je svojoj mami rekao isto... U međuvremenu su se one čule i otkrile nas u laži... To je sve bila istina...a onda sam morao ''zasoliti'' priču do kraja, pa sam u sve zajedno dodao ovo: K nama je došao susjed i požalio se kako mu netko stalno krade voće iz vrta...eto, baš danas mu je netko ukrao breskve...a onda je moja mama rekla : ''ma imamo vam mi lijepih breskvi, evo uzmite si jednu''...naravno, ponudila mu je njegove breskve.... Svi oko mene u busu su se valjali uod smijeha, ona najviše...do kraja puta u Rijeku potpisala mi se korektorom na torbu i dala broj telefona...sjećam se koju knedlu sam imao u grlu prije nego sam je zvao...lako danas...sms...pih...e da mi je onda bio sms... Tako sam je ja osvojio breskvama...pala je na breskve...  a ja sam imao najpoželjniju curu generacije... I lagano se rodila ljubav....prva prava ljubav....prva veza...  Kako je pao prvi francuski poljubac, čitajte u sljedećem postu... |
- 01:50 - Prdni (8) - Potroši tintu - #
24.05.2006., srijeda
''Tost''- ili ''Zašto nikad neću izgledati onako kako želim''
Za početak: ovih dana vrijeme provodim u ovakvom prostoru:  Ovakvu sliku zadnjih dana također rijetko viđam:  A zašto? Jer je krenulo snimanje novog singla, pjesma je posvećena navijačima reprezentacije i svim ljubiteljima nogometa Istre i Kvarnera, a i šire...to je pjesma na čakavskom dijalektu koja će se za ovog svjetskog prvenstva sigurno oriti iz grla navijača...  Pitate se, čemu ovakav naslov? Pa tako, jer sam do kasno u noć u studiju, dođem doma, i onda nešto moram jest...zato je tu moja nova najbolja prijateljica:  i omiljeno jelo koje mi je u zadnjih par dana i jedino...u enormnim količinama...  Dakle: Mr.Tost!  I naravno, kad se ovako nezdravo hranim, cijeli dan sam u zatvorenom prostoru i nemam zraka, da neću izgledati poput ovoga na slici:  a ruku na srce, ne bih volio ni da mi cura ovako izgleda, sva izrezana...u svemu volim prirodnu ljepotu...nema mi ljepšeg nego kad cura ima , ono, malkice trbuščića, to mi je jako sexy... rekao bih da mi je trbuh jedan od najomiljenijih ženskih djelova tijela... Dakle, ako želim pločice, eventualno mogu zalijepiti one keramičke na trbuh, pa se šetati plažom....zeza me sve ovo jer sam opet promjenio bioritam...do nekidan sam barem trčao svaki drugi dan, sada mi to tako fali, pa imam feeling da ću se zdebljat ako dva dana ne radim ništa...ali klope se neću odreć, i to nikakve, zasigurno...ionako živim zdravije nego neki moji vršnjaci...ne pušim , ne pijem kavu ( pijem, ali bezkofeinsku ) , bavim se sportom kad stignem, pijem vitamine, alkohol- povremeno...a jbg...  Zadnjih mjesec dana sam se stvarno naljenčario popodne pijući cuge s ekipom na terasi i brzo bi se ja priviknuo na taj život, ali netko teba i radit!! A što sada, kada odem spavat, ustanem, i svaki dan isti? Nema vremena za ništa...ne znam kad sam zadnji put pogledao neki film...ali opet, sve to radim s totalnim guštom...obožavam kada s bendom nešto snimamo, totalna je zajebancija... Jošije i brat krenuo mojim stopama, u šestom mjesecu ide na dječji festival u Knin, i danas sam mu čak bio na probi za koreografiju....umirao sam od smijeha...on pjeva, a 4 cure oko njega plešu , i još ima dva prateća vokala- sve zajedno - 6 žena sa njim na pozornici!Nije mu ni loše...vjerujem da će uspjeti, ima talenta, ali je puno puta lijen ko pas, pa me to malo ljuti , jer uzalud talent, ako ne vježbaš... Dakle, Maurichu, još neko vrijeme zaboravi na sljedeće stvari:   i ono najdraže:  Žene... I da želim voditi nekog komada u kino, nemam kad...zamisli da sam sad zaljubljen , a nemam kad vidjeti curu...popizdio bi....u svakom zlu nešto dobro!!! |
- 00:48 - Prdni (7) - Potroši tintu - #
18.05.2006., četvrtak
Opatijo bajna, biseru našega mora...
 Ponukan postovima kolegice Biondine, koja mi je po svemu sudeći, takoreći susjeda, odlučih se na ovaj post, da pišem malo o podneblju gdje sam rođen, odrastao i dan danas živim... Opatija...ponos Hrvatske, ponos Europe, biser Jadrana, kraljica turizma, pa da ne nabrajam dalje...prošećite danas po Opatiji. I recite da li je bilo što od ovog što sam nabrojio .Nije.Ostala je samo vanjština, ljepota...ali duh je nestao negdje...nestao je sa onom mladošću koja je iz Opatije protjerana...jer je netko tako odlučio...da se u Opatiju moraju vratiti penzići, a da mladima i zabavi nije mjesto ovdje. Sjećam se prvih izlazaka...naći parking bilo je nemoguće.Itekako smo znali sve cestice gdje bi mogli ''ugurati'' auto.Ekipa je kružila cijelom Opatijom, iz kafića je lupala muzika, ljudi su se i navečer kupali po plažama, u parkovima smo proživjeli prva pipkanja i sve što uz to de , prva pijanstva i prvi put su nas baš tumurjaci tražili osobne...  U samo dvije godine sve se ugasilo i prebacilo na Rijeku... da ne bi pričali samo o izlascima, možemo pričati i o događajima kojima je nekada Opatija bila domaćin... Dora, Porin, Miss ovoga, miss onoga, uglavnom, sve se tu dešavalo...elita iz cijele Hrvatske preselila bi ovdje na 10 dana...cijeli high-life preselio se ovdje...čak bi promet funkcionirao u samo jednom smjeru....stajalo se sa autom u redu da bi se moglo proći kraj Imperiala i vidjeti Olivera kako pije kavu...  Klinci bi šetali svuda samo da uhvate zvijezdu i pitaju autogram...to je bio imidž...u tih 10-ak dana ludila ugostitelji su napravili više prometa nego u pola sezone , jer su doslovno svi bili vani, svi su bili viđeni, pa je i preseravanje bilo na vrhuncu, što, ugostiteljima naravno, paše...  A ako se vratimo na kraj zlatnih 80-ih , mogu reći da je ovo područje bila meka svih lovatora i da je tada i onaj koji je samo običnu sobu iznajmio ''ležao'' na lovi...i jednostavno, sve je nestalo...možda je tu malo kumovao i rat, malo vlast, malo politika...i hop! Nema više...ničega...osim vanjštine, kako rekoh... Ali pustimo sada sve to, jer uvijek ostaje taj zrak , ti ljudi i sve ono što je meni prvo vezano uz moj zavičaj...uvijek kažem da se ne čudim , tko god tu dođe, tu i ostane...u samo pola sata možeš biti i na moru , i na planini...toliko različitog pejsaža na jednom mjestu... živim ovdje cijeli život i još nisam vidio polovicu, svakim danom se nečim iznenadim...baš sam nekidan planinario od Ičića do Učke...ugodno sam se iznenadio vidjevši potok i slapove...vidjevši te stare puteve koji su naši stari gradili... sa Učke smo se spustili do Veprinca, pa po starim stepenicama direktno u Opatiju...sve je tako povezano...taj dan me ispunio za valjda sljedeće tri godine, samo što znam da ću i dalje nastaviti istraživati jer sam zaljubljen u taj krajolik , obožavam kročiti šumom, popeti se na neki vrh i onda gledati Kvarner...meni je to dovoljno da se osjetim najsretnijim čovjekom na svijetu....sljedeća mjesto kroz koje ću kročiti je ''s one strane Učke''-ići ću na Učku, ali sa Istarske strane - pogledajte samo ovo:  Tko bi normalan ovome odolio? I kad sve ovo vidim, zamislim u glavi, savršeno me briga da li je noćni život u Opatiji ili Rijeci..jer najviše volim ova manja mjesta , koja su zadržala ''dušu''...jedno od njih je Volosko...mjesto na kojem uvijek pijem kavu u kafiću ''Kon-tiki'', gdje je izvanredna ekipa i svi konobari su začudo, ljubazni, što se nikako ne bi moglo reći za neke opatijske kafiće, ali o tome u nekom drugom postu...dakle, Volosko je jedno predivno mjestašce koje odiše kulturom i čim nekako zakročiš u njega kužiš da je to mjestašce gdje žive umjetnici, boemi...uske uličice u kojima se kriju krasne konobe, a svi putići vode ka moru...tu počinje i Lungo mare, gdje sada u proljetno vrijeme, možete sresti puno nas koji nastojimo nazad doći u formu pa trčimo  Evo , a baš na ovom mjestu , ovi iz ''Kon-tikija'' postavili su stolove i stolice, pa tu popodne sjedneš, piješ kavicu i možeš prst staviti u more...  Pogled ti pada na Preluk, gdje svakog ranog jutra surferi imaju svoj raj....  Kada kročiš na Lungo mare, iz Voloskog dolaziš u Opatiju, iz Opatije u Ičiće, iz IČića u Iku, pa u Lovran...tu Lungo mare staje,ali ako cestom nastaviš dalje, počinje tek ona prava ljepota plaža i prirodnih ljepota....plaže u Medveji i Mošćeničkoj Dragi definitivno su najljepše plaže ovoga kraja ( do kojih, naravno , možeš autom ,a ako imaš barčicu , možeš i u mnoštvo skrivenih uvalica )...   Mislim da sam opisao sve bitno...prošlo je vrijeme kada je Ivo Robić pjevao, prošla su zlatna vremena opatijskog ''Kvarnera'' gdje su prekrasne turistkinje plesale na terasi uz muzičku podlogu nezaboravnih ''Opatijskih suvenira'', ali došla su vremena da mi nastavimo tamo gdje su oni stali...da nastavimo promovirati u svijetu ono što je naše najbolje što znamo...da sačuvamo običaje, našu čakavštinu, i da ne dozvolimo nikome da nam to uzme...da ne dozvoljavamo gradnju apartmana ''na divljaka'', da uživamo u moru, u konobama, u vinu, u svemu onome što nam je samim našim rođenjem stavljeno na dlan... I za kraj, malo mjestašce koje se nalazi samo 5 min od Opatije, u kojemu prebiva i onaj kojega sada čitate, mjesto kroz koje morate proći ako idete u bilo koju Europsku zemlju, ako se vozite zaobilaznicom za bilo koji grad, morate proći tu... a možda ugledate i Štrumpove!! Matulji...ali oni zaslužuju barem jedan post...  "Vidim sebe kako u Matuljima izlazim iz vlaka, a preda mnom na suncu plavo more, sve tamo do otoka Cresa..." Herman Bahr(1863.-1934.), austrijski književnik Pozdrav svima do sljedećeg čitanja!! |
- 09:29 - Prdni (13) - Potroši tintu - #
17.05.2006., srijeda
Odrastanje
|
Mislio sam da danas neću pisati blog, nego samo čitati tuđe...ali čitavši jedan blog, jednostavno sam morao...u biti, u zadnje vrijeme dosta razmišljam o tome..najviše razmišljam kada svake godine slavim rođendam...kada pogledam na kalendar i vidim da je već polovica petog mjeseca, a jučer smo ušli u novu godinu...što s tim hoću reć ? Da vrijeme sve brzo prolazi...do 18-e mi je nakako sporo prolazilo...valjda sam čekao tu magičnu granicu da mogu izjaviti da sam punoljetan i odrastao... Danas mi sve to izgleda tako smiješno...kada si klinac i gledaš filmove razmišljaš kako će mladost zauvijek trajati...sve je novo...uđeš u taj pubertet, prve ljubavi , poljupci, dirkanja, seks...stalno eksperimentiraš , stalno se događa nešto novo...ludi izlasci, neopterećen si , iako u tom trenutku misliš da si čovjek sa najviše problema na grbači...a tvoje je da ideš u školu... - i ništa drugo...kad se sjetim srednje škole...svojih razmišljanja...uvijek sam bio u nekim ozbiljnim brijama, valjda jer se cijeli život družim sa starijom ekipom...ali kakav sam sanjar bio...gledao svijet nerealnim očima...kao, sve će jednog dana biti bolje...A onda se desi onaj nagli prijelaz, koji u tom trenutku ne osjetiš...kreneš na faks...položiš za auto...đeš u neku ozbiljnu vezu...sve to potraje...i nakon par godina se '' probudiš''...novi čovjek ...što se desilo sa mnom?  A u sebi se osjećaš isto, kao da je vrijeme stalo tamo negdje sa 17...ne ,ne , pa nisu godine krenule naprijed...ja sam mlad...neću ja ostariti..a-a.... Pa se prisjetim kad mi je netko sa 17 rekao da netko ima 23...to je za mene bio starac...zreo za ženidbu...a pogledaj me sad...veliko dijete...ja ću uvijek biti veliko dijete...što se promjenilo u tih 6 godina ? To da je sve postalo jednolično, postaneš hladniji, tvrđi, iako u korijenu isti ali to nekako uspješno kriješ, valjda zato jer znaš da moraš biti jak prema van da te ostatak ne proguta...borba za opstanak...u bilo čemu...ljubavi, poslu, nije bitno... sve se svodi na isto... Postao si realniji...znaš da neke stvari jednostavno nisu moguće...ali nisi odustao od svojih snova...sada možda samo razmišljaš da postoje i drugi putevi kako ćeš doći do svojih oblaka, dohvatiti snove, možda će se ti snovi s vremenom pretočiti u neke druge snove, a naposljetku ti ćeš biti zadovoljan...i na kraju postići cilj...koji nikada neće biti onakoav kakvog si zamišljao...biti će još bolji...jer ako si se trudio oko njega, sigurno je da će imati posebnu težinu... I što sada misliš ? Isto što i prije...samo da si sada dovoljno zreo za borbu, za borbu sa životom, jer život je jedna velika borba...u tom trenutku možda se poželiš vratiti onom pijesku u kojem si se igrao , i voziti autiće i slagati kocke...poželiš se vratiti na popravni iz matematike...poželiš još jednom osjetiti prvi poljubac...opet upoznati neku dragu osobu prvi put...ne možeš...a i ne želiš...zašto ? To si već vidio...to je ono vrijeme...to je TVOJE vrijeme...kakavo god bilo , to su tvoje uspomene...i iako se u nekom određenom trenutku taj sam trenutak nije činio lijepim , danas ga se tako rado sjećaš... A onda kažeš : idem naprijed...kročit ću cestama kojima još nisam...idem u borbu...željan si borbe...dokazivanja...željan si uspjeha...čak si željan i padova, da te još više potaknu da nešto postigneš...i puno puta ne znaš što donosi sutra...ali nije bitno...danas se čini da će sutra biti dobro...neka se tako čini i sutra pa će i preksutra biti dobro..i biti će... I nije mi teško sada se zamisliti sa 60...sjediti ću ispod vinove loze u vrtu, nositi unuka u ruci, pričati mu bedaste dogodovštine iz mladosti , možda ću ponekad biti i dosadan poput starog strica Alberta iz ''Mućki'' , piti ću bevandu, igrati briškulu sa bratom i ekipom iz banda i najveće bogatstvo će mi biti moje iskustvo , a i ono što ću ostaviti iza sebe...moje potomstvo...kada shvatim da sam ostvario svoj cilj, moći ću biti siguran da mogu otići...ali neće mi vrag dati mira...smislit ću ja sam sebi nešto novo, samo sada još ne znam što...a cilj je u ovom životu biti što bolji...cilj je truditi se, pa makar i ne uspio...samo da izvučeš pouku...uspjet ćeš negdje drugdje...i siguran sam i kada dođeš do kraja, to nije kraj...to je početak, nečega novog, za što ni ne znaš kako izgleda...eto, i sada si već lud od znatiželje...kraja nema...Jednog dana, ispod naborane kože starca i dalje će biti razigrano dijete koje si nikada nije dozvolilo da odraste...uvijek ći biti zajebant, uvijek ću svijet gledati ružičastim naočalama, uvijek ću biti romantik, sanjar i rock'n' roller u duši!! Livin' the life, people!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! |
- 02:15 - Prdni (8) - Potroši tintu - #
16.05.2006., utorak
Kako pričati s ljudima?
|
Razmišljam malo da li postoji određeni način koji bi bio nekako univerzalan, kako pričati sa ljudima, a da im na ''prvu loptu'' budeš simpatičan, tj. da se nametneš i budeš ti....univerzalan način ne postoji...neke stvari možeš naučiti, ali neke stvari jednostavno moraš imati u sebi.Jer, nekad se jednostavno nađeš u ekipi koja te neće šljiviti 5%, nisi njihov đir, a baš taj dan ne zračiš nekom energijom i nemaš volje dokazivati se. A recimo, ful je bitno: to je društvo tvoje nove cure... Ne postoji univerzalan način, ali postoji osmijeh...osmijeh izvlači iz svih situacija...ako se i sam osjećaš loše, pokušaj se nasmijati, nekom autosugestijom se sam sebi učini sretan, i onaj težak trenutak će proći. Tako i sa ljudima. To naravno ne znači da terbaš sjediti i smješkati se kao debil , odobravajući sve što drugi kažu i kimajući glavom...dakle, prvih 5 minuta snimi situaciju...a onda kreni...i budi svoj...budi ti... Mene recimo savršeno briga ako se nađem u društvu koje totalno brije na šminku, a ja volim starke. Ali najgluplje bi bilo odmah iznositi svoj stav, da su tebi starke zakon , da ih ne nosiš zato jer su ponovno u modi, nego ih nosiš cijeli život jer ih obožavaš...to neko vrijeme zadrži za sebe. Dakle, u tom trenutku, najpametnije je ŠUTJETI.  Kako sam već prije napisao, nekidan sam napisao divan post o snazi riječi ,ali eto, izbrisao se, i nije ga moguće ponoviti istim riječima...ali nastojat ću spomenuti sve što i onda...bitno je odrediti pravi trenutak kada ćeš nešto reći. Vidjeti da li ta osoba kojoj ćeš to reći može to shvatiti, i pokušati joj se što bliže približiti po razmišljanju , dakle, pokušati pronaći istu frekvenciju . Teško je to objasniti, ali tada će te sugovornik prihvatiti, i kako razgovor dalje bude dalje tekao, sve više ćeš moći pokazati samoga sebe...Najjadnije mi je kada se sa nekim upoznam i nabacuje mi svoja mišljenja, i smatra da je to najpametnije. A to ne želimo, zar ne ? Tu vidim da je ta osoba možda i inteligentna ( po nekom svom stajalištu ) ali svakako ne previše, jer biti slušaoc je, mislim, jedini pravi put za postati dobar govornik. Svatko imalo pametan, neće se na prvu isticati bilo čime u novoj sredini. Treba se polako uklopiti. Nitko ne voli ništa na silu...jer, nitko ti neće ni dozvoliti da ti sada mijenjaš taj njihov, unutarnji svijet...do toga moraš stići postepeno...dan danas zna mi se desiti greška u ophođenju jer sam jedna vedra i razgovorljiva osoba pa ponekad možda pretjeram sa komentarima, mišljenjima, prerano...ali smatram uspjehom što uopće razmišljam o tome, pa znam da unapređujem svoje ponašanje. odnos, ophođenje...Recimo, ja sam osoba koja smatra da završetkom nekog faksa nećeš biti puno pametniji i da te ne čeka plaća od 15000kn i posao iz snova...ja smatram da tek tada bitka počinje....i da je 90% rad na ''terenu'' s ljudima, ophođenje...a to te nijedan faks neće naučiti...naravno da je bolje imati završen faks nego ne...ali to je samo jedna potvrda da uopće možeš ''ući'' u višu ligu, u biti, da ti bude LAKŠE ući u tu ligu...netko se možda godinama trga da bude jebeno dobar na faksu, a za to vrijeme neki student koji se smuca okolo, ali pozna hrpu ljudi, društven je i zna što reći i napraviti u pravom momentu uspijeva puno više nego prije navedeni kolega...i taj, nazovimo ga ''Danguba student'', sigurno će kad-tad završiti faks,ili ni neće, a biti će uspješan...jer je učio život, a ne samo teoriju u knjizi, koja je, većinom , bespotrebna hrpa gluposti... I sada , zamislite, nađem se u društvu koje brije da je najvažnije završiti faks, i odmah te čeka sretna budućnost (a takvih ima mnogo , jako mnogo ) bilo bi glupo da iznosim svoju gore navedenu teoriju...čak takve ljude smatram priglupima, da žive u oblacima...prije bi recimo odmah rekao svoje mišljenje...a sada neću....nego ću SASLUŠATI zašto oni misle da je to stvarno tako, u sumornoj današnjici? I ako nanjušim trunčicu inteligencije, iznijeti ću svoje stajalište...naravno , malo ublaženo, za početak... Poruka ovog posta je : Ljudi, uvijek slušajte druge i pazite što pričate, nikad ne znate kada ćete opet trebati te ljude u životu...ponekad najveće budale u početku ispadnu naj frendovi....nastojte sa svakim biti u ok odnosima, nikom se ne zamjerajte, a opet pritom ostanite svoji, čvrsto na nogama... I razmišljajte brže , a govorite sporije!! |
- 01:16 - Prdni (9) - Potroši tintu - #
13.05.2006., subota
Subotnji ranojutarnji
Ako pogledate datum objave, vidjet ćete da su negdje 2 sata popodne...to je moje današnje jutro jer sam legao u 7. Odlično.Mrzim kad se vraćam s gaže, a već je dan.Onda bi najradije otišao nekamo na kavu pa se nastavio zajebavat s ekipom, sve dok se ne srušim od umora. .Noćas smo svirali u zadimljenom prostoru gdje je bilo toliko toplo i zagušljivo, da sam sada lijepo bez glasa, a moram na svirku za kojih dva sata. Predivno.Ali da ne davim sa tim, evo što mi se desilo prije onu proteklu noć.totalna inspiracija, potreba da nešto napišem na ovaj blog.Krećem.Sastavim tako lijepo tekstić da se sam sebi divim. Pisao sam o snazi riječi kod ljudi, koliko su riječi bitne, kako ih samo treba staviti na pravo mjesto u pravo vrijeme. Totalno lijepo filozofirao, riječi izlazile iz mene, to me totalno opuštalo. Na kraju, da dotjeram tekst, htio sam napraviti naslov teksta u boji, i staviti onaj veliki font. I najednom : nestao cijeli tekst!!!  Znao sam da je vrijeme za spavanje.Nema teoretske da to više tako dobro napišem, jer ono je jednostavno izlazilo iz mene. I baš sam popizdio.Samo na sekundu sam pomislio: ma idem ga opet napisat...ma neću...neće biti dobro kao onaj prije...i otišao spavat...nadrkan... Vidi se da sam početnik na ovom blogu... Evo , gledam vani sunce, kako mi dolazi gušt da se izvalim na neku terasu i pijem kavu. Ali nema toga danas. Ne može. Treba radit. Treba delat. Ali zato će cijeli sljedeći tjedan biti podređen tome. Odlučio sam da idem u Gardaland.Nikad još nisam bio. Idem po malo adrenalina i probuditi dijete u sebi. Baš me briga.Rekao sam sam sebi da ove godine idem na par mjesta. Jedno je sigurno Gardaland, drugo koncert Whitesnakea u Ljubljani, treće koncert Erosa Ramazzotija na stadionu na Kantridi...i zasigurno par dana u neki welness ne raditi apsolutno ništa.Štani.Moj želudac se javlja i kaže da bi mogli krenuti na gornji kat da nona nešto pripremi za klopu. Obožavam njenu kuhinju. |
- 14:09 - Prdni (5) - Potroši tintu - #
09.05.2006., utorak
Za koji kurac se ljudi drogiraju?
|
Čitam malo postove ljudi na tim blogovima...valjda ja ne živim u tom svijetu pa mi se čini da se ne drogira toliko ljudi koliko se recimo drogiralo dog sam išao u srednju...onda kužim da sam onda bio povezan sa više ljudi , pa je normalno da ih od 40 u razredu 10-ak konzumira droge...na faksu to nije tako učestalo, a posljednjih godina se družim s određenim krugom ljudi i tu baš nitko nema ni primisli o tome... Najviše što je itko iz moje bliže ekipe nekada konzumirao je ecstasy...ja mogu ponosno priznati da ni to nisam probao.S te strane volim da sam strašlive prirode.Volim svoje zdravlje.Tip sam koji voli probati sve u životu. Eksperimentirati. Ali ne sa drogom. Da me ljudi vide, rekli bi, ovaj je garant sve probao. Vidiš, to nisam.I neću. Mislim da ti život i kada si u najvećem kurcu mogu oraspoložiti neke druge stvari. Male stvari. Mene najviše oraspoloži rano jutro, buđenje dana, kada je sve tako svježe...Nekidan smo se vraćali iz Istre u 8 ujutro, najednom ti se samo otvara Kvarner, na moru totalna bonaca, u tom trenutku nisam osjećao nikakav umor, samo je val zadovoljstva prošao mojim tijelom i izmamio mi osmijeh na lice... nisam spavao cijelu noć i imao sam takvu želju sjesti na terasu i popiti jutarnju kavicu...Da se vratim temi koja me danas zaokupila...zašto? Zašto ljudi kreću sa tim, kada znaju da nije dobro? Kada si mlađi, shvaćam, želiš biti odrasao, faca...ali to rade mahom inteligentni ljudi...od čega bježe? Što je toliko teško što ne možeš riješiti? siguran sam da je jeben osjećaj biti na tome, ali zašto to uzimaš, kada znaš da neće uvijek biti tako? Da je to put ka dnu? Glazbenik sam, nudilo mi se svašta,nikad nisam ni pomislio...ali opet, nudilo mi se kad sam bio mlađi , pa sam ja valjda u svojoj glavi to postavio da više nije kao nekada...jer krajem 90-ih ti partyji su bili totalno IN...pa se to sve nekako stišalo... Nekidan sam pričao s frendicom o prošlosti, kako nas je nekada sve manje brinulo, bla bla...kaže ona vremena su bila bolja...nisu bila vremena bolja nego smo se mi promjenili...  sigurno te sa 18 neke stvari neće zaokupljati isto kao sa 20.Aonda 22. Pa 25. Velike su tu razlike u ljudima, u samo par godina...vidim po sebi, koje me stvari danas zaokupljaju, a koje su nekada...gledam svijet drugim očima...jebeno sam sretan što sam odrastao u jednoj normalnoj okolini, s normalnom ekipom koja se uvijek znala otkačiti, a da sve bude u granicama normale...i da jedan dan rade dokumentarac o nama, djeci rođenoj ranih 80-ih godina, dakle, ljudima koji su u svome vremenu mogli ''uživat''i u čarima techna, ecstasyja i svega ostalog, mene ne bi bilo tamo...praktički to nisam ni osjetio...odrastao uz rock glazbu, ispao koliko-toliko normalan  , kad malo sve zbrojim... SRETAN SAM!!! |
- 18:44 - Prdni (3) - Potroši tintu - #
05.05.2006., petak
Malo o mom bioritmu
|
Ako što mrzim, to je moj bioritam...dođe vikend, gaža, odem spavati u 7 ujutro...i kako da ja u ponedjeljak budem normalan i zaspim recimo u 1? Nikako...noćas mi se desilo isto...zaspao sam negdje oko 1 i pol, i kad tamo , u 3:45, budim se, idem na wc , legnem, i blejim u strop...ništa...nula...onda mi se sto stvari vrti po glavi, razmišljam ,pokušavam autosugestijom zaspati, ma kakvi, razmišljam , brijem gluposti, analiziram sto stvari, bla bla...što shvaćam ? Da čovjek ostaje sam sa sobom i mislima tek onda kad ne može zaspati..danas nam je tempo života tako brz da jednostavno ne stignermo misliti o sebi, o ničemu...zato mi ovakve noći katkad dobro dođu, a možda je to i ono da sam se iz svega naučio izvući pozitivu. Ne znam ni sam. Kako sam poznat po majicama sa blesavim natpisima , noćas sam smislio bar genijalnih fora koje ću u bližoj budućnosti, naravno, napraviti, i smijao se sam sebi. Osjećaš se ko budala kada u 5 i pol ujutro smišljaš takve pizdarije i još se smiješ sam sebi od sveg srca...jer smisliš tako dobar koncept rečenice i onda ( budala ) budeš toliko lijen da to nae zapišeš , i siguran si 100% da to po danu nećeš tako dobro složiti... Ono što me najviše fasciniralo bilo je to da sam rekao sam sebi : ''danas se neću dignuti u 14:30 kao jučer, u podne je dizanje i amen...nisam navio sat...i kad ono : budim se, a kazaljke se preklapaju na brojci 12, točno je podne , ne mogu vjerovat!!! Ustajem, naravno, nadrkan , odlazim gore i kužim kako me dans svi nerviraju, akko me stišće u glavi i kako bi mogao na masažu...naručujem se na masažu..razmišljam o tome kako me stara trtira ko nekog balavca pa stalno nešto propitkuje, kako mi je dosta toga, kako želim sam nekamo , jer iako sam sam u svom stanu, kao da i nisam kad su oni iznad mene...puna mi je kapa pitanja s kim si , šta si, jesi jeo, šta ti treba...cijenim brigu, ali daj otkači, nemam 10 godina...i shvaćam da se to nikjad neće promjeniti...u meni se rađa želja za nekom mojom zajednicom, gdje ću ja konačno pronaći svoj mir...tjedan bi mi trebao biti a odmor , ali mene to sve umara...to drkanje, ta tlaka, starci te se zažele, pa te propitkuju kako je prošao vikend, kakva je bila klopa ( ? ), kako ovo, kako ono, 158 gluposti za koje jednostavno nemaš snage za odgovor..i kad taman krajem tjedna dođeš k sebi, evo ti opet vikenda...i sad ti budi normalan...još nitko nije bio jeben i pošten, pa neću ni ja... Večer završava odlično, kao i svaki četvrtak navečer, sa ekipicom se nalazim u omiljenom bircu, ali ovoga puta nije samo muško društvo pa sam posebno raspoložen...treći dan zaredom navečer sam na pivi....sa time nisam oduševljen...sutra moram Ivani na rođendan...nadam se da ću biti na soku jer moram voziti...uglavnom , na kraju dana, evo me na blogu, još jednoj od stvari o kojoj malo, pomalo, postajem ovisan ( nisam kriv, oduvijek sam volio pisati dnevnike ) ... |
- 01:18 - Prdni (2) - Potroši tintu - #
03.05.2006., srijeda
O svojim snovima
|
Nedavno sam rekao da netko sada stisne STOP na daljinskome upravljaču moga života rekao bih da sam ostvario svoje snove. Neke stvari bile su bolje od onoga što sam sanjario. Oduvijek sam sanjao jednu jedinu stvar: imati bend i svirati okolo, putovati... zadnjih pet dana svirali smo u pet različitih gradova, vidjelo nas je toliko ljudi, toliko novih ljudi smo upoznali, toliko uspomena je ostalo za svakog od nas.Toliko smo se izmorili, bili nenaspavani, a opet, bili tako sretni i smijali se...još jednom znajući da smo do tuda došli zajedničkim radom, trudom i energijom...ostvario sam svoj dječački san...iam svoj band, kojega sluša puno ljudi ,pjevaju naše pjesme, željno iščekuju nešto novo, prepoznaju nas na svakome kutu... Najviše od svega drago mi je da smo ostali normalni dečki koji se nose s tim kao i sa svakim normalnim poslom i to ljudi osjete...vide da se i mi zabavljamo kao što zabavljamo njih...i sve dok bude tako bit ćemo jebeno uspješni...ne mogu se više zamisliti kao bilo što drugo, oduvijek sam znao da je glazba moj put. Znao sam da ne smijem slušati roditelje kada su rekli da mi je to samo hobi. Oduvijek sam išao kontra struje. Isplatilo se. Dan dans sam takav. I takav ću biti. Puno stvari sam naučio zadnjih godina. Jedna od njih je da kada te bilo što muči smjesta to moraš riješiti. Da za neke stvari i moraš bit istrpljiv i da ne možeš sve dobiti na pladnju. Da se za nešto moraš toliko poniziti da bi na kraju došao na vrh.A da cijelo vrijeme moraš uspravno stajati i ne dati nikome da te gazi. Uspio sam. Još jednom. Tko zna koliko ću se puta još dizati i padati. Više ni sam ne znam da li se dižem ili padam. Kako gdje...i baš me briga...danas sam proveo super dan...Moj kum Ante konačno je položio rimsko pravo...naravno da smo to večeras proslavili tradicionalnim okupljanjem kod njega , kuhanjem ili friganjem svačega uz dobro vino sa starom ekipom...kao i uvijek sve je završilo svirkom...jako smo puno svirali blues...svirali smo i onu pjesmu koja mi je oduvijek bila draga , mislim da se zove Sušac blues...jedan od najljepših gitarskih uvoda koje sam ikad čuo...glazbeno gledano , nije ta Daleka obala nešto , rekli bi znanci, rekao bi i ja...ali još je jedan dokaz da sa tri akorda sve možeš reći...koje su oni priče ispričali...osjetiš iskrenost u onome što pjevaju...to je bit glazbe...točno možeš složiti film u glavi kada zapjevaju ''Želim ići od vas, okolo svuda je tama , a ja sam lijepa i mlada, želim ići od vas''...a oni je mole : ''nemoj ići od nas''... kako genijalno opjevana situacija , o curi koja iz mladog mjesta želi otići , tražiti bolje sutra, a svi lokalni dečki je drže kao boginju i mole je da ostane, makar sev i pomirili s tim da je nikada neće imati , samo da je gledaju...Kako je ljubav neiscrpna tema...kako te tuga može nagnati da budeš toliko iskren i da napišeš nešto najbolje... Ja volim biti sretan i pisati o sretnim temama...a onda gledati ljude kako sebe prepoznaju u tome i kako se vesele...koji je to osjećaj...razmišljam puno o sebi u zadnje vrijeme ( zamisli, konačno da i to stignem, neko vrijeme sam izbjegavao ) i shvaćam da ću uvijek sanjati veće ciljeve, da nikad neću reći dosta , STOP, kao na početku današnjeh posta...uvijek ću biti zadovoljan učinjenim, ali nikad potpuno...jedan život je prekaratak da kažem sve ono što bih htio... |
- 03:53 - Prdni (3) - Potroši tintu - #
Travanj 2010 (1) Lipanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (1) Studeni 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (1) Svibanj 2008 (2) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (1) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (3) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Veljača 2007 (4) Siječanj 2007 (3) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (2) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (2) Kolovoz 2006 (2) Srpanj 2006 (4) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (10) Travanj 2006 (2) Veljača 2006 (2) Siječanj 2006 (4) Prosinac 2005 (10) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Blog designed by Dariich tBra  Od 6. osnovne vodio sam dnevnik , a sada, sljedivši trendove, prebacio sam se na blog... Naravno , blog ne sadržava imena ljudi i neke događaje koji su dosta blizu , da ne bi nekim ljudima bilo naugodno i prepoznali se u svemu ovome... Ja sam: klinac od 25 god koji će se vjerovatno zauvijek osjećati tako... Kao mali želio sam biti: konobar, stolar, rock zvijezda Naposlijetku , postao sam: glazbenik Volim: -živjeti život punim plućima i ništa ne propuštati -putovati -lijepe žene koje zrače i imaju ''ono nešto'', a uvijek ću se okrenuti za kovrčavom kosom , pogotovo plavom - tajanstvene , pomalo ''zaguljene'' djevojke koje moram ''otkrivati''... -šumu, more, krajolik ,planinarenje,- zaljubljen u kraj u kojem živim, lokal-patriotizam naglašen i to jako... -rock glazbu i rock ideologiju i način života...rocker nisi u crnoj majici i poderanim hlačama sa pivom u ruci...rocker si u srcu, u borbi za svojim idealima.... -glazbu općenito... -'80-e -obitelj...da ne izdvajam nikoga posebno... -auto i moto utrke...sportske automobile... -oldtimere -sve što nosi naziv Porsche, posebno sa kraja 80-ih -igrati nogomet srijedom popodne -pisati pjesme kada sam u k...u -biti na MSN messengeru i tu i tamo objaviti post na blogu -gledati dokumentarce o svemu i svačemu - ''Mućke''-najgenijalnija serija svih vremena -trčati u jedan ujutro- dok cijeli normalan svijet spava, sa slušalicama u ušima -loviti ribu sa frendovima i pomalo ispiijati bevandicu -Hammond orgulje -Gibson Les Paul gitare ( ja sam jednostavno humbacker tip  )-stock-colu -lovranski bambus -Laško i Becks pivo -fast food -francusku salatu -komedije iz 80-ih -kekse ''Domaćica'' i napolitanke obložene čokoladom -nescaffe -sladoled od straciattelle - Deep Purple -Queen -The Eagles -Texas tornados -Opatijski suveniri - Aerosmith -Lynyrd Skynyrd -snimati kamerom svakakve pizdarije -sve moguće što se tiče gadgeta -gledati stare slike i prisjećati se tih dana -voziti se u autu i slušati plesnu glazbu iz 80-ih -općenito 80-e...jer su neki kič i pozitiva paralelno... -seks...puno seksa... -zalaske sunca, dok gledaš grad u daljini -općenito , lijepe poglede...sjediti negdje i razmišljati o svemu.. -vožnju kombijem sa luđacima iz banda -maškare- aposlutno ludilo...ŽIVIO PUST!! -svirati harmoniku kada se ( rijetko) dogodi da se stara ekipa nađe pa se popije...i popije...i pojede..i popije...itd... -američke glupe romantične komedije koje su meni osobno tako zakon , i iako znam kako će završiti film čim ga počnem gledat, to me taaako opušta...milina... -stavljati tri točkice na kraju rečenice... -raditi tost kada ujutro dođem doma , i to u mikrovalnoj ( edit: nabavio sam toster, tnx Mama )-cedevitu -tuna mexicana Rio mare -Elizabeth Hurley, Heather Graham , Angelina Jolie -tetovaže ( stalno bi neku novu , ne želim postat stripoteka ) -jaje na oko sa majonezom -pomidore na sve načine -gledati plod trešnje tamo u rano ljeto...predivan prizor... -vožnju biciklom -pohano meso sa ketchupom -kraljevsku salatu iz McDonalds'a -raditi bilo kakve spačke samo da zeznem nekog -kada Michael J. Fox u ''Povratku u budućnost'' svira Johnny B. Goode -gledati kako pada prvi snijeg -ležati u krevetu dok vani grmi ko blesavo i spavati ko beba - slušati Dire Straitse i Chris Rea-u dok pada kiša...ili dok se vozim autom po kiši -tenisice...svih vrsta...u svim bojama...obožavam...crvene starke na prvom mjestu , pa onda nadalje sav šminkeraj...Puma , Reebok, Fila, itd... -kada žena nosi štiklu- bilo na haljinu , traperice, štogod- cure, nostie štikle , a ne balerinke!!! Štika vam diže guzicu i izgledate nevjerovatno sexy!!! -tetovažu na ženi- na donjem djelu leđa iliti iznad guzice...hot! -pametne ljude s kojima nalazim zajedničke teme -ljude sa ciljem u životu -kupanje na plaži kada već sunce odlazi na spavanje pa svi idu doma -lude ribarske fešte -poštenje -stare pjesme Bijelog Dugmeta -iskrenost -ljubav na sve načine -stare pjesme Crvene jabuke -power balade Poludio bih kada: -bi mi cura rekla da me prevarila -da mi sutra kažu da moram iseliti jer će ovuda jednog dana prolaziti auto-cesta -bi mi netko ukrao stihove ili melodiju pjesme i on se potpisao -kada bi mi netko u oči lagao i uvjeravao me da nije nešto napravio, a je.. - kada bi me netko probudio nakon 2 sata sna -kada bi mi rekli da moram bilo što što ja neću... Slab sam na: -ženski šarm -ženske suze -dobre automobile -izlaske s ekipom ( a zakleo sam se da danas NEĆU izaći van ) -dobar sound -glazbene filmove i sportske događaje - jako rijetko plačem , ali na kraju nekog glazbenog filma ili pak sportskog uspjeha , i to se može dogoditi... Totalni sam kreten za: -bilo kakve šljakerske poslove ( dalje od mene sa lopatom , krampom i svim ostalim alatom) -dobre, kvalitetne filmove- sa mnom se o tome ne može rapsravljat- jako rijetko gledam filmove, a kada gledam , gledam trash...a jbg... -za razumijevanje Azrinih pjesama ( N.E. V.O.L.I.M. A.Z.R.U. !!!!) Ni Rundeka. Ni hrvatski novi val općenito. Koliko god se trudio. Ne ide. Ubio bih nekoga u slučaju da: -mi taknu brata -da svjesno naude nekome od moje obitelji ( mama, zašto mi nisi dala da susjedu odem na vrata kada je otrovao mačke cijelom susjedstvu , uključujući i našeg Toma? )Volio bih u budućnosti: -otići u Mexico -izdati još puno albuma uključujući i jedan rock album ,sebi za dušu -naučiti plesati sve vrste plesova jer mi je to preeejebeno... -naučiti vrhunski kuhati ( kao moja nona ) -imati malu barčicu s kojom ću na ribe -imati svoju konobu sa jelima autohtonima za ovo podneblje -u svojim 40-ima kupiti si chopper i odlaziti na biker-feste ( čekam da se opametim i opet sjednem na motor, nakon nesreće 1997. ) -imati lijepu i pametnu ženu i barem dvoje djece -svoju kuću, a u glavi već imam nacrt 
Pijano stanje- razmišljanje
Zar je nekoliko čaša dovoljno da budem zadovoljan onime što jesam? Zar nisam dovoljno sam sebi i svima drugima dokazao? Dokad? Cijeli život, rekao bih...nikada zadovoljan u potpunosti... Da sam potpuno zadovoljan lagao bih samoga sebe... Jebeš sve ako moram biti ono što nisam... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||