Ako što mrzim, to je moj bioritam...dođe vikend, gaža, odem spavati u 7 ujutro...i kako da ja u ponedjeljak budem normalan i zaspim recimo u 1? Nikako...noćas mi se desilo isto...zaspao sam negdje oko 1 i pol, i kad tamo , u 3:45, budim se, idem na wc , legnem, i blejim u strop...ništa...nula...onda mi se sto stvari vrti po glavi, razmišljam ,pokušavam autosugestijom zaspati, ma kakvi, razmišljam , brijem gluposti, analiziram sto stvari, bla bla...što shvaćam ? Da čovjek ostaje sam sa sobom i mislima tek onda kad ne može zaspati..danas nam je tempo života tako brz da jednostavno ne stignermo misliti o sebi, o ničemu...zato mi ovakve noći katkad dobro dođu, a možda je to i ono da sam se iz svega naučio izvući pozitivu. Ne znam ni sam.
Kako sam poznat po majicama sa blesavim natpisima , noćas sam smislio bar genijalnih fora koje ću u bližoj budućnosti, naravno, napraviti, i smijao se sam sebi. Osjećaš se ko budala kada u 5 i pol ujutro smišljaš takve pizdarije i još se smiješ sam sebi od sveg srca...jer smisliš tako dobar koncept rečenice i onda ( budala ) budeš toliko lijen da to nae zapišeš , i siguran si 100% da to po danu nećeš tako dobro složiti...
Ono što me najviše fasciniralo bilo je to da sam rekao sam sebi : ''danas se neću dignuti u 14:30 kao jučer, u podne je dizanje i amen...nisam navio sat...i kad ono : budim se, a kazaljke se preklapaju na brojci 12, točno je podne , ne mogu vjerovat!!! Ustajem, naravno, nadrkan , odlazim gore i kužim kako me dans svi nerviraju, akko me stišće u glavi i kako bi mogao na masažu...naručujem se na masažu..razmišljam o tome kako me stara trtira ko nekog balavca pa stalno nešto propitkuje, kako mi je dosta toga, kako želim sam nekamo , jer iako sam sam u svom stanu, kao da i nisam kad su oni iznad mene...puna mi je kapa pitanja s kim si , šta si, jesi jeo, šta ti treba...cijenim brigu, ali daj otkači, nemam 10 godina...i shvaćam da se to nikjad neće promjeniti...u meni se rađa želja za nekom mojom zajednicom, gdje ću ja konačno pronaći svoj mir...tjedan bi mi trebao biti a odmor , ali mene to sve umara...to drkanje, ta tlaka, starci te se zažele, pa te propitkuju kako je prošao vikend, kakva je bila klopa ( ? ), kako ovo, kako ono, 158 gluposti za koje jednostavno nemaš snage za odgovor..i kad taman krajem tjedna dođeš k sebi, evo ti opet vikenda...i sad ti budi normalan...još nitko nije bio jeben i pošten, pa neću ni ja...
Večer završava odlično, kao i svaki četvrtak navečer, sa ekipicom se nalazim u omiljenom bircu, ali ovoga puta nije samo muško društvo pa sam posebno raspoložen...treći dan zaredom navečer sam na pivi....sa time nisam oduševljen...sutra moram Ivani na rođendan...nadam se da ću biti na soku jer moram voziti...uglavnom , na kraju dana, evo me na blogu, još jednoj od stvari o kojoj malo, pomalo, postajem ovisan ( nisam kriv, oduvijek sam volio pisati dnevnike ) ...
Post je objavljen 05.05.2006. u 01:18 sati.