Ako pogledate datum objave, vidjet ćete da su negdje 2 sata popodne...to je moje današnje jutro jer sam legao u 7. Odlično.
Mrzim kad se vraćam s gaže, a već je dan.Onda bi najradije otišao nekamo na kavu pa se nastavio zajebavat s ekipom, sve dok se ne srušim od umora.
.Noćas smo svirali u zadimljenom prostoru gdje je bilo toliko toplo i zagušljivo, da sam sada lijepo bez glasa, a moram na svirku za kojih dva sata. Predivno.
Ali da ne davim sa tim, evo što mi se desilo prije onu proteklu noć.totalna inspiracija, potreba da nešto napišem na ovaj blog.Krećem.Sastavim tako lijepo tekstić da se sam sebi divim. Pisao sam o snazi riječi kod ljudi, koliko su riječi bitne, kako ih samo treba staviti na pravo mjesto u pravo vrijeme. Totalno lijepo filozofirao, riječi izlazile iz mene, to me totalno opuštalo. Na kraju, da dotjeram tekst, htio sam napraviti naslov teksta u boji, i staviti onaj veliki font. I najednom : nestao cijeli tekst!!!


Znao sam da je vrijeme za spavanje.Nema teoretske da to više tako dobro napišem, jer ono je jednostavno izlazilo iz mene. I baš sam popizdio.Samo na sekundu sam pomislio: ma idem ga opet napisat...ma neću...neće biti dobro kao onaj prije...i otišao spavat...nadrkan... Vidi se da sam početnik na ovom blogu...
Evo , gledam vani sunce, kako mi dolazi gušt da se izvalim na neku terasu i pijem kavu. Ali nema toga danas. Ne može. Treba radit. Treba delat.
Ali zato će cijeli sljedeći tjedan biti podređen tome. Odlučio sam da idem u Gardaland.Nikad još nisam bio. Idem po malo adrenalina i probuditi dijete u sebi. Baš me briga.Rekao sam sam sebi da ove godine idem na par mjesta. Jedno je sigurno Gardaland, drugo koncert Whitesnakea u Ljubljani, treće koncert Erosa Ramazzotija na stadionu na Kantridi...i zasigurno par dana u neki welness ne raditi apsolutno ništa.Štani.
Moj želudac se javlja i kaže da bi mogli krenuti na gornji kat da nona nešto pripremi za klopu. Obožavam njenu kuhinju.
Post je objavljen 13.05.2006. u 14:09 sati.