Marketing
Opatijo bajna, biseru našega mora...
Ponukan postovima kolegice Biondine, koja mi je po svemu sudeći,
takoreći susjeda, odlučih se na ovaj post, da pišem malo o
podneblju gdje sam rođen, odrastao i dan danas živim...
Opatija...ponos Hrvatske, ponos Europe, biser Jadrana,
kraljica turizma, pa da ne nabrajam dalje...prošećite danas
po Opatiji. I recite da li je bilo što od ovog što sam nabrojio
.Nije.Ostala je samo vanjština, ljepota...ali duh je nestao
negdje...nestao je sa onom mladošću koja je iz Opatije
protjerana...jer je netko tako odlučio...da se u Opatiju
moraju vratiti penzići, a da mladima i zabavi nije mjesto
ovdje. Sjećam se prvih izlazaka...naći parking bilo je
nemoguće.Itekako smo znali sve cestice gdje bi mogli
''ugurati'' auto.Ekipa je kružila cijelom Opatijom, iz kafića
je lupala muzika, ljudi su se i navečer kupali po plažama,
u parkovima smo proživjeli prva pipkanja i sve što uz to
de 
, prva pijanstva
i prvi put su nas baš tu
murjaci tražili osobne...
U samo dvije godine sve se ugasilo i prebacilo na Rijeku...
da ne bi pričali samo o izlascima, možemo pričati
i o događajima kojima je nekada Opatija bila domaćin...
Dora, Porin, Miss ovoga, miss onoga, uglavnom,
sve se tu dešavalo...elita iz cijele Hrvatske preselila bi
ovdje na 10 dana...cijeli high-life preselio se ovdje...čak
bi promet funkcionirao u samo jednom smjeru....stajalo
se sa autom u redu da bi se moglo proći kraj Imperiala
i vidjeti Olivera kako pije kavu...
Klinci bi šetali svuda samo da uhvate zvijezdu i pitaju
autogram...to je bio imidž...u tih 10-ak dana ludila
ugostitelji su napravili više prometa nego u pola sezone
, jer su doslovno svi bili vani, svi su bili viđeni, pa je
i preseravanje bilo na vrhuncu,
što, ugostiteljima naravno, paše...
A ako se vratimo na kraj zlatnih 80-ih , mogu reći
da je ovo područje bila meka svih lovatora i da je
tada i onaj koji je samo običnu sobu iznajmio ''ležao''
na lovi...i jednostavno, sve je nestalo...možda je tu
malo kumovao i rat, malo vlast, malo politika...i hop!
Nema više...ničega...osim vanjštine, kako rekoh...
Ali pustimo sada sve to, jer uvijek ostaje taj zrak , ti
ljudi i sve ono što je meni prvo vezano uz moj
zavičaj...uvijek kažem da se ne čudim , tko god tu
dođe, tu i ostane...u samo pola sata možeš biti i na moru ,
i na planini...toliko različitog pejsaža na jednom mjestu...
živim ovdje cijeli život i još nisam vidio polovicu, svakim
danom se nečim iznenadim...baš sam nekidan planinario
od Ičića do Učke...ugodno sam se iznenadio vidjevši potok
i slapove...vidjevši te stare puteve koji su naši stari gradili...
sa Učke smo se spustili do Veprinca, pa po starim stepenicama
direktno u Opatiju...sve je tako povezano...taj dan me
ispunio za valjda sljedeće tri godine, samo što znam da
ću i dalje nastaviti istraživati jer sam zaljubljen u taj krajolik
, obožavam kročiti šumom, popeti se na neki vrh i onda gledati
Kvarner...meni je to dovoljno da se osjetim najsretnijim čovjekom
na svijetu....sljedeća mjesto kroz koje ću kročiti je
''s one strane Učke''-ići ću na Učku, ali sa Istarske strane
- pogledajte samo ovo:
Tko bi normalan ovome odolio? 
I kad sve ovo vidim, zamislim u glavi, savršeno me briga
da li je noćni život u Opatiji ili Rijeci..jer najviše volim ova
manja mjesta , koja su zadržala ''dušu''...jedno od njih
je Volosko...mjesto na kojem uvijek pijem kavu
u kafiću ''Kon-tiki'', gdje je izvanredna ekipa i svi konobari
su začudo, ljubazni, što se nikako ne bi moglo reći za neke
opatijske kafiće, ali o tome u nekom drugom postu...dakle,
Volosko je jedno predivno mjestašce koje odiše kulturom
i čim nekako zakročiš u njega kužiš da je to mjestašce gdje
žive umjetnici, boemi...uske uličice u kojima se kriju krasne
konobe, a svi putići vode ka moru...tu počinje i Lungo mare,
gdje sada u proljetno vrijeme, možete sresti puno nas
koji nastojimo nazad doći u formu pa trčimo 
Evo , a baš na ovom mjestu , ovi iz ''Kon-tikija'' postavili
su stolove i stolice, pa tu popodne sjedneš, piješ kavicu i
možeš prst staviti u more...
Pogled ti pada na Preluk, gdje svakog
ranog jutra surferi imaju svoj raj....
Kada kročiš na Lungo mare, iz Voloskog dolaziš u Opatiju,
iz Opatije u Ičiće, iz IČića u Iku, pa u Lovran...tu Lungo mare
staje,ali ako cestom nastaviš dalje, počinje tek ona prava
ljepota plaža i prirodnih ljepota....plaže u Medveji
i Mošćeničkoj Dragi definitivno su najljepše plaže ovoga kraja
( do kojih, naravno , možeš autom ,a ako imaš barčicu ,
možeš i u mnoštvo skrivenih uvalica 
)...
Mislim da sam opisao sve bitno...prošlo je vrijeme kada
je Ivo Robić pjevao, prošla su zlatna vremena opatijskog ''Kvarnera''
gdje su prekrasne turistkinje plesale na terasi uz muzičku
podlogu nezaboravnih ''Opatijskih suvenira'',
ali došla su vremena da mi nastavimo tamo gdje
su oni stali...da nastavimo promovirati u svijetu
ono što je naše najbolje što znamo...da sačuvamo
običaje, našu čakavštinu, i da ne dozvolimo nikome da
nam to uzme...da ne dozvoljavamo gradnju apartmana
''na divljaka'', da uživamo u moru, u konobama, u vinu,
u svemu onome što nam je samim našim rođenjem stavljeno na dlan...
I za kraj, malo mjestašce koje se nalazi samo 5 min
od Opatije, u kojemu prebiva i onaj kojega sada čitate,
mjesto kroz koje morate proći ako idete u bilo koju Europsku zemlju,
ako se vozite zaobilaznicom za bilo koji grad, morate proći tu...
a možda ugledate i Štrumpove!!
Matulji...ali oni zaslužuju barem jedan post...
"Vidim sebe kako u Matuljima izlazim iz vlaka,
a preda mnom na suncu plavo more, sve tamo do otoka Cresa..."
Herman Bahr(1863.-1934.), austrijski književnik
Pozdrav svima do sljedećeg čitanja!!
Post je objavljen 18.05.2006. u 09:29 sati.