Marketing
Za koji kurac se ljudi drogiraju?
Čitam malo postove ljudi na tim blogovima...valjda ja ne živim u tom svijetu pa mi se čini da se ne drogira toliko ljudi koliko se recimo drogiralo dog sam išao u srednju...onda kužim da sam onda bio povezan sa više ljudi , pa je normalno da ih od 40 u razredu 10-ak konzumira droge...na faksu to nije tako učestalo, a posljednjih godina se družim s određenim krugom ljudi i tu baš nitko nema ni primisli o tome...
Najviše što je itko iz moje bliže ekipe nekada konzumirao je ecstasy...ja mogu ponosno priznati da ni to nisam probao.S te strane volim da sam strašlive prirode.Volim svoje zdravlje.Tip sam koji voli probati sve u životu. Eksperimentirati. Ali ne sa drogom. Da me ljudi vide, rekli bi, ovaj je garant sve probao. Vidiš, to nisam.I neću. Mislim da ti život i kada si u najvećem kurcu mogu oraspoložiti neke druge stvari. Male stvari. Mene najviše oraspoloži rano jutro, buđenje dana, kada je sve tako svježe...Nekidan smo se vraćali iz Istre u 8 ujutro, najednom ti se samo otvara Kvarner, na moru totalna bonaca, u tom trenutku nisam osjećao nikakav umor, samo je val zadovoljstva prošao mojim tijelom i izmamio mi osmijeh na lice...
nisam spavao cijelu noć i imao sam takvu želju sjesti na terasu i popiti jutarnju kavicu...
Da se vratim temi koja me danas zaokupila...zašto? Zašto ljudi kreću sa tim, kada znaju da nije dobro? Kada si mlađi, shvaćam, želiš biti odrasao, faca...ali to rade mahom inteligentni ljudi...od čega bježe? Što je toliko teško što ne možeš riješiti? siguran sam da je jeben osjećaj biti na tome, ali zašto to uzimaš, kada znaš da neće uvijek biti tako? Da je to put ka dnu? Glazbenik sam, nudilo mi se svašta,nikad nisam ni pomislio...ali opet, nudilo mi se kad sam bio mlađi , pa sam ja valjda u svojoj glavi to postavio da više nije kao nekada...jer krajem 90-ih ti partyji su bili totalno IN...pa se to sve nekako stišalo...
Nekidan sam pričao s frendicom o prošlosti, kako nas je nekada sve manje brinulo, bla bla...kaže ona vremena su bila bolja...nisu bila vremena bolja nego smo se mi promjenili...
sigurno te sa 18 neke stvari neće zaokupljati isto kao sa 20.Aonda 22. Pa 25. Velike su tu razlike u ljudima, u samo par godina...vidim po sebi, koje me stvari danas zaokupljaju, a koje su nekada...gledam svijet drugim očima...jebeno sam sretan što sam odrastao u jednoj normalnoj okolini, s normalnom ekipom koja se uvijek znala otkačiti, a da sve bude u granicama normale...
i da jedan dan rade dokumentarac o nama, djeci rođenoj ranih 80-ih godina, dakle, ljudima koji su u svome vremenu mogli ''uživat''i u čarima techna, ecstasyja i svega ostalog, mene ne bi bilo tamo...praktički to nisam ni osjetio...odrastao uz rock glazbu, ispao koliko-toliko normalan
, kad malo sve zbrojim... SRETAN SAM!!! 
Post je objavljen 09.05.2006. u 18:44 sati.