23.11.2006., četvrtak
Cirkus nikada ne staje
Ponekad sam sebe iznenadim...dogodi se nešto kao večeras...iz neobjašnjivih razloga blejim u neku točku i upadam u neko stanje koje ne znam opisati...ne, nije to depra, možda je to nostalgija za nekim starim vremenima, možda je to razmišljanje o budućnosti, možda je to reakcija koju tijelo mora napraviti kada se konačno smiri... totalno čudno , ali svaki dan ustajem u 7, obavim civilnu vojsku i bježim u studio...tako već danima...spavam nekoliko sati na dan... i savršeno mi odgovara...dan traje dugo , a htio bi da traje još, ali oči se počnu zatvarati...Stvaranje albuma...to je nešto poput osjećaja kada idete u neki luna-park po tko zna koji put u životu, i sjećate se prvog puta kada ste bili oduševljeni...onda se sjetite da ste i drugi put bili oduševljeni...uglavnom , smatraš da faktor iznenađenja ne može biti veći jer znaš sve što ćeš doživjeti...ali faktor iznanađenja ipak samo raste...zašto je to tako? Jer svaka pjesma nastaje korak po korak, nastavši u tvojoj sobi kada si je zapisao u bilježnicu, pa kasnije odsvirao samo uz gitaru...pa kad su se ostali dečki pridružili i unijeli dio sebe...nisu u tim pjesmama samo tonovi...samo note...u njima su sadržani naši životi...u potpunosti...svaki ton, to smo mi...svaki put iznova kada čuejš kolegu iz benda kako svira neku dionicu, oduševi te nečime što si od njega ionako čuo toliko puta, ali opet, znaš da je to on , i da je on dio onoga što tvori jedan prepoznatljiv zvuk. Zvuk banda....   Stvaravši sve to, glavom ti prolaze slike svih događaja koji tek slijede, već osjećaš uzbuđenje kada će se te pjesme prvi puta prezentirati pred publikom , kako će zaživjeti na radio postajama, i onda dalje...kako će se neki zaljubiti uz njih...neki plakati...i tome nema kraja...mislim da nikada neću moći reći - rekao sam sve što sam htio , povlačim se...mislim da uvijek imaš što za reći ako znaš život pretočiti u glazbu... svaki taj ton koji otpjevaš , odviraš, u glavi imaš slike kojima doživljavaš tu pjesmu , onaj neki događaj koji opisuješ , i osjećaj koji ti se u potpunosti vraća kao i onog tenutka kada si ga doživio...  Stoput se zapitam- da li ću uvijek biti takav i živjeti samo za to? To je moja hrana...ponekad se bojim da ću zauvijek ostati isto to veliko dijete i da će mi uvijek te stvari biti najbitnije...a kako vrijeme prolazi , okolina od tebe očekuje da se stopiš s njom i uklopiš u te neke normalne okvire...to mi pak nikad nije išlo...uklapanje u okvire...meni je slabo od okivra...meni je slabo od bilo kakvih autoriteta.... što bivam sve više stariji, osjećam se sve više neukrotiv... povodim se za osjećajima...i jako malo puta me intuicija zavara...često se nerviram zbog svog temperamenta jer znam da ne smijem sve uzimati k srcu , ali uzimam... mora se desiti večer poput ove...i ovo što sada radim je punjenje vlastitih baterija, vjerovali ili ne, koliko god se ja sada praznim...  Sam sebi podižem raspoloženje i uvjerenje da je vrijeme za još jednu pobjedu...nezaustavljivost...iako...uvijek sam svjestan da me Bog može zaustaviti u svakom trenutku...ali vjerujem da neće...jer nema zbog čega....ipak , uvijek valja stati na crveno svjetlo , koliko god se zaletiš...ponekad je lijepo voziti i brzo, ali opet sve držati u svojim rukama, biti spreman na sve neočekivane situacije i biti još spremniji izvući se iz škripca...i stati na crveno svjetlo...život se lako može usporediti sa prometom...jer, ako u prometu pratiš znakove, mala je vjerovatnost da ćeš uletjeti u škripac...život nam šalje signale, znakove, ljudi...samo ih treba znati čitati...strašno vjerujem u znakove...vidim ih na svakom koraku...znakovi su moje mrvice za kojima je Crvenkapica pratila svoj put do svoje bake...  Toliko puta u životu su me znakovi iznenadili, i još više povećali strast za životom, želju za starošću...jer, ne kaže se uzalud, da su stariji ljudi najmudriji...nema toga do životnog iskustva...kao da znaš svu teoriju iz bilo čega , a ne znaš praksu...možeš pročitati ne znam koliko knjiga, ali neke stvari treba osjetiti na svojoj koži...sve treba osjetiti...i samo jačaš...jačaš... naravno , opet ću se vratiti na glazbu , pa spomenuti , da možeš znati glazbenu teoriju u najmanje potankosti, ali ne možeš znati kako je kada ti na pozornici gitarsko pojačalo titra o leđa da ti kožom prolaze trnci , i da svu nergiju iz svojih prstiju , prenosiš na publiku...to treba osjetiti... neki osjete, ali im to ne znači...meni je to smisao života...vidjeti na licima ljudi oduševljenje... Na bilo koji način oduševiti...pokloniti nekome nešto u neobičnom trenutku- samo da bi vidio taj izraz lica koji bi snimio pa premotao film sto puta, raditi na nečemu puno vremena , a da nitko ne zna, pa to otkriti odjednom i oduševoti....živim za iznenađenja...obožavam biti iznenađen i priređivati iznenađenja... Obožavam se smijati sa svojom ekipom... Sve ovo krenuo sam pričati jer je naš novi album pri kraju...opet će ljudi čuti još neispričane priče...koje će ih podsjetiti na njihove živote...i svaki čovjek će drukčije doživjeti pjesmu...kao kada čitaš knjigu po kojoj kasnije naprave film- ti si to potpuno drukčije zamislio , a ako gledaš film , svi ga isto dožive...to je razlika...bitno je u bilo čemu u životu probuditi osjećaje...ne se sramiti osjećaja, ma kakvi bili...a danas ih sve više skrivamo... Toliko u zadnje vrijeme razmišljam o svojim idolima iz djetinjstva , koliko samo tih Beach boysa, Eaglesa i ostale ekipe ja pospremim u svoju glazbu , koja je opet, jedan totalno drukčiji autohtoni sound moga kraja...razmišljam da se danas družim sa ljudima koji su mi nekada bili idoli, i ne mogu njima opisati koliko su utjecali na moje stvaranje, na živote svih nas, jer mi smo svi zajedno išli u školu i razmjenjivali kazete...koliko su samo lokalni bandovi utjecali na nas... Tako ćete na ovome albumu moć čuti i klasičnu čakavsku polku u stilu Kolaža, ljubav prema kraju u stilu Opatijskih suvenira, ali isto tako čuto pjevanje Beach boysa, harmonike Texas tornadosa, gitare Slasha, Stevea Stevensa i Erica Claptona, trube meksičkih mariachija, trombone slovenskih Avsenika, a sve to je ono što smo svi mi godinama skupljali u sebi kao sličicwe poznatih nogometaša i postigli ono što će se za koji dan nazivati našim trećim albumom... Isto tako, album će mirisati na sve naše interne zajebancije, na miris benzina kojega neki jako vole u bandu, isto tako , biti će i romantike i emocija te nostalgije za nekim dobrim , starim vremenima... Možda je smiješno uspoređivati našu glazbu sa gitarama Slasha, ali oni koji nas znaju, shvatit će o čemu pričam...svoje uzore ne možeš sakriti...oni jednostavno izlaze iz tebe... Ne možeš sakriti ni osjećaj pripadnosti jednom dobroćudnom temperamentnom primorskom društvu te u mnogim pjesmama možete osjetiti pijane neprospavane noći koje su se dogodile sa prijateljima pjevajući uz gitaru i harmoniku na plaži , a i one noći kada si na nekom maškaranom plesu upoznao djevojku koja ti je promjenila život...uspomene...   Uglavnom , zaključak svega je da je glazba jedan veliki cirkus koji stalno putuje, a novi albumi su nove uvježbane točke koje jedva čekaš izvesti pred publikom...i tako u krug...nema kraja...mislim da je to droga...puno jača od bilo koje postojeće...kada jednom probaš, nema izlaza... music is hot...music is somethin' better than sex , rekli su u jednom filmu...  |
- 22:43 - Prdni (13) - Potroši tintu - #
03.11.2006., petak
Kad bih imao čarobni štapić...
|
Možda ipak ne bi trebalo to meni dati u ruke...ali...oduvijek sam htio maštati...što ako...??? Što ako??? I tako se mali CH vječito pitao što bi sve mogao, što bi sve želio...Ovo CH je najnovije, najnoviji nadimak , koji me, kao i obično , počeo zvati Slovenac, pa polako i svi ostali...kada smo kod Slovenca, našao sam cd koji mi je poklonio za 19 rođendan , 3 pjesme koje je snimio samo povodom moga rođendana, naravno , sa tekstom na koji dan danas prasnem u smijeh, jedna je obrada Đurđevdana...  Svakako ću se raspitati kako se stavljaju pjesme na blog da to poslušate, to treba čuti...strašno dobro...No , vratimo se mi mome štapiću... Čarobnom , naravno , a što ste vi mislili? Ma da, naravno , i ON je čaroban , to je neupitno... :)Ispočetka , bit ću ozbiljan , pa reći da bih stvarno volio da jedna dan kada bih mogao što poželim na svijetu htio da svaka osoba na svijetu barem ta 24 sata osjeti mir...svoj mir...da na Bliskom Istoku stanu ratovi , jer ta djeca su rođena sa puškom u ruci...da na taj dan ne voze automobili i da ljudi vide koliko je priroda ustvari lijepa...da svi uvide koliko stvari propuštaju zbog užurbanog tempa...da se vole...da nema ljubomore...uglavnom , da bude totalna idila...da nitko ne bude gladan... A onda...ajmo malo u moju podsvijest...što bih ja..pokraj svega ovog ozbiljnog...kao jedno veliko dijete...naravno... Za početak , ujutro kad se probudim, sjalo bi sunce...šećući bi otišao u svoj omiljeni kafić i u kratkim rukavima bih pio izvanrednu kavu...nailazili bi meni dragi ljudi, svi dobre volje ismijali bi se ko blesavi... Popodne bih otišao na neki dobar ručak gdje bi jeo hranu ukusnu do bola, tanjuri bi bili šareni , sto boja na jednom tanjuru, povrća ko u priči... Naravno , moram se najesti , jer navečer imam nastup na Wembleyu pred preko 50 000 ljudi... Na Wembleyu već danima postavljaju pozornicu , sve novine u svijetu pričaju o tome, MTV je već napravio dokumentarac o nama, cijeli svijet je popizdio za ča-valom!!! Međutim, danas će se svirka više bazirati na rock zvuku...Naravno , moji tehničari su već pripremili moje gitare, a ja jedva čekam opaliti riff na svojoj ljubimici Gibson Les Paul '59 ( vrijedi cca oko 250000 $)   Dok sjedim na terasi tog predivnog restorana sjetim se da već jebeno žurim na gažu, i da mi treba nešto vrlo brzo da stignem na vrijeme....ipak, moramo napraviti tonsku probu kako teba, to je Wembley....  Zato sjedam u svoju omiljenu jurilicu koju želim otkad mi je tata kao klincu dofurao mali autić sa nekog putovanja... crveni Porsche Carrera 911...oduvijek sam bio opsjednut tim autom , opsjednut sam ostao...konačno ga imam...sjedam u njega... kožna sjedala, 6- stupanjski mijenjač i predenje motora...začas sam tamo gdje moram biti... Stižem na vrijeme...tonska proba , pa koncert....rijeka ljudi čeka da uđe na stadion...naravno, Porscheom sam išao do Belgije, a tada je po mene došao helikopter...Slovenac, Niđo, Tibljaš i Mandić već su parkirali svoje makine na heliodromu i spremni smo za pokret...Mandiću su crne ruke jer je na pola puta stao napraviti svoj Citroen AX... Helikopterom se spuštamo na stadion, gdje nas oduševljena rulja pozdravlja...  Koncert počinjemo energično, i na prvoj pjesmi se apsolutno ne čujemo od vriska publike...adrenalin je veći nego da skupiš 10 skakanja padobranom za redom, i da Porscheom juriš 350 km/h... Sve je puno  koje jedva čekaju da nas vide...  Koncert završava eksplozijom mojih pojačala koje sam zapalio, 3 zida Marshalla odoše u nepovrat, ali spektakl je bio vrhunski...znojni i umorni , nakon 4 bisa silazimo sa pozornice i dajemo intervju za BBC... A kasnije idemo u moj dvorac ( eh da, nisam spomenuo da i dvorac imam ) gdje je after party... na partyu ima svega...baš svega...sve poznate face ( naši prijatelji ) došli su na party , J-Kay iz Jamiroquaya već je urokan ko prasac, Elton John se ljubi sa ženom i frcaju svi blicevi jer je to senzualno, Robbie Williams mi se ljubi sa frendicom , a meni dolazi Angelina Jolie i ljubi me u usta...Ja: ali , Angie, pa nekidan sam sa Bradom igrao playstation , što će on reć na ovo? Angie: ko ga jebe, tvoj je veći... Nakon kratke seanse sa Angelinom u WC-u ( ostao sam rocker , iako smo u mom dvorcu ), vraćamo se na party i nastavljamo druženje...prilazi mi Brian May i govori kako su mi bila zajebana dva sola večeras i da sam to jebeno izveo...Sa suzom u očima prisjeća se kako je i njima nekada znalo biti ovako... Umoran , povlačim se u svoje odaje, tražeći trenutak mira...ali ne...tamo me čeka:  - da, hrpetina žena željnih samo jednog- sirove ljubavi...  Ne mogu biti takav gad da odu doma nesretne... kažem im da mogu ostati cijelu noć...i tada mi se vraćaju oni posljednji atomi snage i orgijamo cijelu noć... Hugh Hefner nije mogao doći , ali je putem video snimke čestitao na izvanrednom koncertu i ispričava se što nije mogao biti tu, ali znamo kako mu je, ima party povodom 146. rođendana i nije mogao doći...pozvao nas je na sljedeći party povodom slavlja za prezentaciju još snažnije Viagre.... Ipak , kako sve prođe, tako prođe i luda noć , ali kad ono , u krevetu ipak lijepo iznenađenje- nije stigla na avion jučer i danas me došla pozdraviti- moja stara frendica iz Češke ...dočekala me potpuno ovako:  Nakon dugih poljubaca i doručka u krevetu , ustao sam da pišam kao čovjek...ali... Pod tušom...opet iznenađenje.... i Tyra je stigla direktno iz Pariza, sa revije...kaže da me je Giorgio ( Armani)jako pozdravio i da ima neka nova odjela koja će mi pokloniti prvom prilikom...  Nakon seanse pod tušem , morao sam krenuti natrag u Matulje, jer ekipa ipak već čeka na kavi... Stigao sam doma, i na brzinu se ubacio u  pa krenuo na kavu... I tada.... PAF!!!!!! Prošla su 24 sata...izgubio sam čarobni štapić... Ali ipak je ostao onaj moj čarobni štapić Nakon jednog ludog dana, nestao je i Porsche, i dvorac , i koncert na Wembleyu, i bazen , hrpe žena i sve perverzije ovog svijeta... ali ostali su... prijatelji...koji su i dalje bili na kavi...koji su me i dalje nasmijavali kao i prvi dio dana kada sam imao čarobni štapić...jer , u prvom dijelu dana nisam ga morao koristiti za čuda, ta čuda imam i u svome životu , i sasvim su mi dovoljna za svu moju sreću... nedugo nakon buđenja iz sna nazvao je Niđo i rekao da su dogovorene dvije nove gaže, Slovenac je zvao da je ulovio dva puha, Tibljaš je našao novu osovinu za Seata, a Mandiću je AX radio besprijekorno...došao je brat i pitao me kako odvirati pinch harmonicse, a nona je vikala sa balkona da dođem jest...Mauro je poslao poruku na MSN da ne ide u školu, a Mirjana me zasula novim mailovima kao i svakog dana...dobio sam i sms jedne drage mi osobe za dobro jutro... dakle...standard...koji toliko volim...i koji ne želim mijenjati...jer to sam ostvario i to je moj čarobni svijet....i ideali postoje zato da težimo tome da ih ostvarimo.... Porsche će i dalje biti na popisu mojih želja... ali postoji nešto što se ne može stvoriti, kupiti...Uvijek se rastužim kada vidim da je umro neki glazbenik ili velik čovjek kojeg sam izrazito cijenio...baš jučer me povrijedilo kada sam vidio da su ove godine umrla dva glazbenika koje sam izrazito volio ... Freddy Fender, frontman mojih omiljenih Texas Tornadosa i legenda country glazbe....i Billy Preston, car na Hammondu , koji je bio peti , skriveni član Beatlesa...vedri ljudi koji su zadužili glazbu , a nema ih...i onda shvatiš da je to normalno i da smo tu svi isti...puno puta razmišljam o tome , kada sjednem u atuo, odem bilo kamo , da me sutra ne mora biti tu...jer nikad ne znaš što te čeka...zato treba biti najbolji što umiješ i raditi sve što ti padne napamet...kao utjeha ostaje da ćeš uvijek biti živ u svojim pjesmama...i na meni je da iz dana u dan veličam život u svojim pjesmama i učinim ih najboljima što znam... Novi album očekujte ubrzo! Nastaje svakim danom sve više , i bit će odličan!!!!!!!!! Još neki ljudi, koje bih , da stvarno imam čarobni štapić , htio vratiti na jedan dan i stisnuti im ruku:  Freddie Mercury- čovjek koji je rekao sve što je imao za reći...Frontman i vokal koji se nikada neće ponoviti...on je imao Wembley...on je imao orgije...on je imao sve...mnogi ga ne prihvaćaju jer je bio gay...mene ne interesira ta strana...pjesme '' Show must go on'' , ''Who wants to live forever'' , ''Those are the days of our lives'' su pjesme koje nikad neće zastariti, pjesme na koje će me uvijek prolaziti trnci... ugođaj koji je znao stvoriti u glazbi rijećima se ne da opisati...najveći... Rest in peace , my friend...   Elvis Presley- kralj rock'n'rolla Čovjek koji je promjenio rokenrol...u njegovoj dugoj karijeri , voljele su ga i curice, i mame, i bake...za svih je ostavio ponešto... Njemu bih stisnuo ruku i rekao : ''care, svaki put kada čujem Suspicious minds podiže mi raspoloženje do te razine da shvatim koliko je lijepo biti živ...''  Stevie Ray Vaughan- najbolji bijeli prst koji je ikada svirao blues...za ovog čovjeka dovoljno je reći jednu riječ: STRAST... izlazi iz njega i njegove gitare...poginuo je u helikopterskoj nesreći , žurivši s gaže na gažu ( inače umjesto njega , u helikopteru je trebao biti Eric Clapton )... Njemu bih rekao : zbog tebe moj brat satima sjedi uz gitaru....hvala TI... Ne želim nikoga izostaviti , iako ću vjerovatno već za 5 minuta pomisliti koga sam još mogao staviti, ali evo još jedne osobe, i onda stvarno zaključujem post...ali bez njega ovo ne bi prošlo...  Ayrton Senna Najveći od najvećih svih vremena... Uz njega je gušt bilo sjediti nedjeljom u fotelji i gledati Formulu 1...čovjek koji je znao i po kiši i po suhom asfaltu...čovjek koji je dolazio iz siromašnog Brazila i nikada to nije zaboravio...brinuo je o siromašnima...nažalost, i umro je radeći ono što je najviše volio... Eto , bili su ovo djelići mojih snova i želja, iako sam, pišući sve ovo , mnogo puta pomislio : a što bi još ? a što bi još? I nisam se moao sjetiti ničeg drugog...na kraju zaključujem da sam ja stvarno jedno sretno dijete... Do sljedećeg čitanja.... pozzz... |
- 01:41 - Prdni (22) - Potroši tintu - #
Travanj 2010 (1) Lipanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (1) Studeni 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (1) Svibanj 2008 (2) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (1) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (3) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Veljača 2007 (4) Siječanj 2007 (3) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (2) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (2) Kolovoz 2006 (2) Srpanj 2006 (4) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (10) Travanj 2006 (2) Veljača 2006 (2) Siječanj 2006 (4) Prosinac 2005 (10) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Blog designed by Dariich tBra  Od 6. osnovne vodio sam dnevnik , a sada, sljedivši trendove, prebacio sam se na blog... Naravno , blog ne sadržava imena ljudi i neke događaje koji su dosta blizu , da ne bi nekim ljudima bilo naugodno i prepoznali se u svemu ovome... Ja sam: klinac od 25 god koji će se vjerovatno zauvijek osjećati tako... Kao mali želio sam biti: konobar, stolar, rock zvijezda Naposlijetku , postao sam: glazbenik Volim: -živjeti život punim plućima i ništa ne propuštati -putovati -lijepe žene koje zrače i imaju ''ono nešto'', a uvijek ću se okrenuti za kovrčavom kosom , pogotovo plavom - tajanstvene , pomalo ''zaguljene'' djevojke koje moram ''otkrivati''... -šumu, more, krajolik ,planinarenje,- zaljubljen u kraj u kojem živim, lokal-patriotizam naglašen i to jako... -rock glazbu i rock ideologiju i način života...rocker nisi u crnoj majici i poderanim hlačama sa pivom u ruci...rocker si u srcu, u borbi za svojim idealima.... -glazbu općenito... -'80-e -obitelj...da ne izdvajam nikoga posebno... -auto i moto utrke...sportske automobile... -oldtimere -sve što nosi naziv Porsche, posebno sa kraja 80-ih -igrati nogomet srijedom popodne -pisati pjesme kada sam u k...u -biti na MSN messengeru i tu i tamo objaviti post na blogu -gledati dokumentarce o svemu i svačemu - ''Mućke''-najgenijalnija serija svih vremena -trčati u jedan ujutro- dok cijeli normalan svijet spava, sa slušalicama u ušima -loviti ribu sa frendovima i pomalo ispiijati bevandicu -Hammond orgulje -Gibson Les Paul gitare ( ja sam jednostavno humbacker tip  )-stock-colu -lovranski bambus -Laško i Becks pivo -fast food -francusku salatu -komedije iz 80-ih -kekse ''Domaćica'' i napolitanke obložene čokoladom -nescaffe -sladoled od straciattelle - Deep Purple -Queen -The Eagles -Texas tornados -Opatijski suveniri - Aerosmith -Lynyrd Skynyrd -snimati kamerom svakakve pizdarije -sve moguće što se tiče gadgeta -gledati stare slike i prisjećati se tih dana -voziti se u autu i slušati plesnu glazbu iz 80-ih -općenito 80-e...jer su neki kič i pozitiva paralelno... -seks...puno seksa...  -zalaske sunca, dok gledaš grad u daljini -općenito , lijepe poglede...sjediti negdje i razmišljati o svemu.. -vožnju kombijem sa luđacima iz banda -maškare- aposlutno ludilo...ŽIVIO PUST!! -svirati harmoniku kada se ( rijetko) dogodi da se stara ekipa nađe pa se popije...i popije...i pojede..i popije...itd... -američke glupe romantične komedije koje su meni osobno tako zakon , i iako znam kako će završiti film čim ga počnem gledat, to me taaako opušta...milina... -stavljati tri točkice na kraju rečenice... -raditi tost kada ujutro dođem doma , i to u mikrovalnoj ( edit: nabavio sam toster, tnx Mama )-cedevitu -tuna mexicana Rio mare -Elizabeth Hurley, Heather Graham , Angelina Jolie -tetovaže ( stalno bi neku novu , ne želim postat stripoteka ) -jaje na oko sa majonezom -pomidore na sve načine -gledati plod trešnje tamo u rano ljeto...predivan prizor... -vožnju biciklom -pohano meso sa ketchupom -kraljevsku salatu iz McDonalds'a -raditi bilo kakve spačke samo da zeznem nekog -kada Michael J. Fox u ''Povratku u budućnost'' svira Johnny B. Goode -gledati kako pada prvi snijeg -ležati u krevetu dok vani grmi ko blesavo i spavati ko beba - slušati Dire Straitse i Chris Rea-u dok pada kiša...ili dok se vozim autom po kiši -tenisice...svih vrsta...u svim bojama...obožavam...crvene starke na prvom mjestu , pa onda nadalje sav šminkeraj...Puma , Reebok, Fila, itd... -kada žena nosi štiklu- bilo na haljinu , traperice, štogod- cure, nostie štikle , a ne balerinke!!! Štika vam diže guzicu i izgledate nevjerovatno sexy!!! -tetovažu na ženi- na donjem djelu leđa iliti iznad guzice...hot! -pametne ljude s kojima nalazim zajedničke teme -ljude sa ciljem u životu -kupanje na plaži kada već sunce odlazi na spavanje pa svi idu doma -lude ribarske fešte -poštenje -stare pjesme Bijelog Dugmeta -iskrenost -ljubav na sve načine -stare pjesme Crvene jabuke -power balade Poludio bih kada: -bi mi cura rekla da me prevarila -da mi sutra kažu da moram iseliti jer će ovuda jednog dana prolaziti auto-cesta -bi mi netko ukrao stihove ili melodiju pjesme i on se potpisao -kada bi mi netko u oči lagao i uvjeravao me da nije nešto napravio, a je.. - kada bi me netko probudio nakon 2 sata sna -kada bi mi rekli da moram bilo što što ja neću... Slab sam na: -ženski šarm -ženske suze -dobre automobile -izlaske s ekipom ( a zakleo sam se da danas NEĆU izaći van ) -dobar sound -glazbene filmove i sportske događaje - jako rijetko plačem , ali na kraju nekog glazbenog filma ili pak sportskog uspjeha , i to se može dogoditi... Totalni sam kreten za: -bilo kakve šljakerske poslove ( dalje od mene sa lopatom , krampom i svim ostalim alatom) -dobre, kvalitetne filmove- sa mnom se o tome ne može rapsravljat- jako rijetko gledam filmove, a kada gledam , gledam trash...a jbg... -za razumijevanje Azrinih pjesama ( N.E. V.O.L.I.M. A.Z.R.U. !!!!) Ni Rundeka. Ni hrvatski novi val općenito. Koliko god se trudio. Ne ide. Ubio bih nekoga u slučaju da: -mi taknu brata -da svjesno naude nekome od moje obitelji ( mama, zašto mi nisi dala da susjedu odem na vrata kada je otrovao mačke cijelom susjedstvu , uključujući i našeg Toma?  )Volio bih u budućnosti: -otići u Mexico -izdati još puno albuma uključujući i jedan rock album ,sebi za dušu -naučiti plesati sve vrste plesova jer mi je to preeejebeno... -naučiti vrhunski kuhati ( kao moja nona ) -imati malu barčicu s kojom ću na ribe -imati svoju konobu sa jelima autohtonima za ovo podneblje -u svojim 40-ima kupiti si chopper i odlaziti na biker-feste ( čekam da se opametim i opet sjednem na motor, nakon nesreće 1997. ) -imati lijepu i pametnu ženu i barem dvoje djece -svoju kuću, a u glavi već imam nacrt 
Pijano stanje- razmišljanje
Zar je nekoliko čaša dovoljno da budem zadovoljan onime što jesam? Zar nisam dovoljno sam sebi i svima drugima dokazao? Dokad? Cijeli život, rekao bih...nikada zadovoljan u potpunosti... Da sam potpuno zadovoljan lagao bih samoga sebe... Jebeš sve ako moram biti ono što nisam... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||