28.06.2006., srijeda
Stvarno pretjerujem!
|
Stvarno malo pretjerujem sa iskrenošću kada dođem doma malo nacvrcan i onda dans čitam post i ne vjerujem da mogu biti toliko blesav da sve ovo pišem....naravno da neću pisati imena ljudi , i svega ostalog što se trenutno dešava u životu mome malenome, da nekome bude neugodno ili nešto slično...na to uvijek pazim... |
- 03:06 - Prdni (6) - Potroši tintu - #
27.06.2006., utorak
Iskreno?
|
Ne znam što bih sada mogao reći....opet, imam potrebu pisati...nevjerovatno je kako se čovjek osjeti povezan sa blogovcima...imam feeling da se posebno kužimo...koja smo mi generacija....razmišljam o ljubavi, osjećajima, budućnosti, što, kako....uvijek sam ja taj koji unosi pozitivu koliko god može, ali vjerujte mi, ljudi, sada meni to netko treba usaditi...uletio sam u gadnu kolotečinu...ne volim taj osjećaj...ali nemam nešto što me jako ''goni'' naprijed...uvijek postoji bilo što, što te tjera...nekada je to bio novi album , cura, nešto materijalno....sad to ne postoji...materijalno itekako razmišljam da ne trošim lovu na pizdarije, zaljubljen nisam, novi album pripremam, ali ne vjerujem da će se ikad ponoviti euforija prethodnog....možda samo trebam neki smiraj, možda samo moram upoznatri osobu koja će i malo promjeniti život...poželio sam sve ovo skupa dijeliti s nekim...mrzim usamljenost i nikada si je nisam priznao ,ali mislim da je došao trenutak da i to priznam...ljutim se sam na sebe što je ovaj blog postao moje iskreno iskaljavanje osjećaja, da ovdej ljudi znaju o kome se radi...ali ne znam biti drukčiji...i kada sam pokušao nešto sakrtit, ljudi to vide na meni...volim biti iskren...pa neka misle što hoće...svi oni koji imaju nešto protiv mene, jebe mi se živo za njih...bit ću toliko pristojan da ću im reći : popušite mi kurac! Eto...toliko sam slobodan da mogu bit ovako prost i neuljudan, a nisu me tako učili...jebe mi se...shvatio sam da ljudi koji me vole da stvarno brinu za mene u svakom trenutku kao i ja za njih i da me vole takbog kakav jesam...mijenjati se neću , zbog nikoga.... Slušam Dire Straits...inače, to je band koji je meni za slušpanje kada kiša pada...ali sada savršeno odgovara svemu....žderem tosteve...jebe mi se što sutra trbušni neće biti na mjestu na plaži...ošišao samse danas,...nakon mnogo mnogo vremena ponovno imam jaaaako kratku kosu...više mi je puna kapa izlaziti iz mora i razmišljati o tome da li izgledam kao plišani medo...savršeno me boli k.... za sve stvari...za sve zajedno, općenito...jebite se svi, ovo je moj život, živim ga najbolje što mogu...uvijek tako gledam na stvari...razmišljam o prošlosti...koliko stvari...događaja....uspomena...ne žalim za ničim...dapače...sve me čini jačim...ne predajem se...izaći ću ja kao pobjednik iz svega...kad se najmanje budem nadao, ponovno ću zasjati, postići uspjeh.... Možda baš sljedeći album koji upravo stvaram bude prodan u jebenoj tiraži i nadjebe prethodni, možda baš moja sljedeća cura postaje moja supruga , možda baš moj brat postane novi Stevie Ray Vaughan...e, to MOŽDA...to MOŽDA mi daje energiju...tjera me napred...jer ništa nie nemoguće...samo vjeruj...vjera je sve, jebeš me...sve više to vidim... Razmišljam o jednoj mojoj kolegici blogerici koja me redovito čita...ona je različit svijet od mene...a savršeno me kuži...jedva čekam njen sljedeći post , da se saživimo...zato volim ovako kasno pisati sve ove postove...postoje ljudi koje možda nikada neću upoznati, a shvatit čće me kao braća...u tom trenutku me živo briga što sam javna osoba i što možda previše stvari iznosim na vidjelo, a s druge strane, neka svi vide da sam čovjek od krvi i mesa...neka komentiraju...čitaju...jebe mi se...iskreno , jebe mi se za sve...s druge strane, za svih brinem.....za svih se vežem...na svih se ponosim kada mi objave pobjedu... Danas mi je jedna frendica poslala mail kako je baš danas njen dan, i u njenim riječima dok ih čitaš kako se osjeća kao pobjednica...obožavam taj osjećaj...broj jedan....pobjednik...zanima me samo vrh....drugo mjesto predodređeno je za nekog drugog..interesira me samo broj jedan...pazite, ja tu osobu smatram frendicom, nakon što smo se jednom u životu vidjeli i stalno izmjenjujemo mailove, jer nam je valjda nekako jednostavnije jedan drugome tako se izjadati...velika je vjerovatnost da ne bi tako da smo na kavi, da sjedimo jedno nasuprot drugoga...a ovako smo praktički neznanci koji se, u biti, jako dobro kuže...uživam...uživam osjetiti kada netko s kim sam blizak živi pobjedu...živim za borbu....za dokazivanje...neje me strah borbe...dapače...volim ta pozitivna nadmetanja...a onda, kada ja upadnem u neku krizu, eto , pojavi se osoba, koja objavi svoju pobjedu i ponovno me učini sretnim.... Ponekad vidim da mi je potrebno tako malo da budem sretan...dapače, sve sam više toga svjestan...noćas sam bančio s frendom koji studira u Zg, dobri smo si od osnovne...samo je jučer bio tu...nismo stali pričati, teme neiscrpne...shvaćam koliko osobu već možeš skužiti u osnovnoj da se shvaćate cijeli život....jer neke stvari nikad ne možeš promjeniti...komunikacija koja se svela na internet i mobitel, jučer je oživila i iskreno sam uživao u nekoliko sati prepričavanja posljednjih par mjeseci i svojih pogleda na svijet...naravno, nasmijali smo se kao i uvijek...volim se smijetai i osjećati opušteno...primjetite, ljudi moji, kolik o se puta iskreno nasmijete u danu , onako bezbrižno...jako malo... A ja sa frendom s kojim sam dijelio klupu u osnovnoj , dan danas neku riječ kažem u isti čas...to je za mene bit prijateljstva i shvaćanja...riječi moje prijateljice koja mi kaže da sam jako osobnost koja jednostavno mora biti primjećena i da mnogi žele glumiti isto daju mi ohrabrenje i shvaćam da uz sebe imam ljude koji stvarno mene gledaju onakvim kakvim jesam...u ovom razdoblju u kojem se stalno preispitujem ,vjerujte mi , te riječi jak dobro dođu...ako negdje i pogriješim , vratit ću se, jer čuo sa, također od prijateljice, da je jedan filozof jednom rekao : ''kada preskočiš nekoliko stepeneica, te stepenice koje si preskočio, nikada ti neće oprostiti''.... vraćati ćeš se na njih....itekako...sve treba odraditi...to su ona teška razdoblja naših života.... Ali zato nam onda ona lijepa razdoblja izgledaju još ljepše, nezamjenjivo.... |
- 04:25 - Prdni (2) - Potroši tintu - #
24.06.2006., subota
Poruka svima koji se osjećaju kao mali, obični čovjek...
|
Uvijek kada se vratim izvana imam potrebu nešto pisati , srat bilo što , samo da to izbacim iz sebe... Trenutno razmišljam koliko ljudi je na svijetu sada sputano nečim, bilo čim...ali je...nemaju snagu kojom bi se borili protiv zla koje ih uništava više od bilo čega, a da toga možda nisu ni svjesni...možda ja ne razumijem ljude koji cijeli život dozvoljavaju da ih se gazi, ponižva i čini manje vrijednima...  Razumijem ja da postoji brdo ljudi koji su jednostavno sretni što životare, iz dana u dan i šljakaju bilo što , i njima super...ne razumijem ljude sa snovima...koji cijeli život sanjaju da postanu netko , ali nikako nemaju petlje izboriti se za sebe...i svakim danom se nadaju i dalje, čekaju , a možda podsvjesno i znaju da njihov vlak nikada neće stići, a nisu svjesni da možda taj vlak polazi za pet minuta , a oni sjede doma... Ja sam čovjek koji recimo živi svoje snove...cijeli život sanjam određene stvari....borim se za njih...ako i ne uspijem iz prve, ne odustajem...a to sam naučio...kako ? Sapokušajima....svaki pokušaj je dobra škola...daleko od toga da još jako puno toga moram postići...ali svakako si crtam nove ciljeve u glavi... vrijeme mi brzo prolazi...sve više sam svjestan da jedan život nije dovoljan za sve ono što želiš reći, napraviti.... Čemu onda tratiti vrijeme na krive stvari ako znaš da su krive? Tako. Jer si slab. Moraš ojačati. I jednoga dana ćeš to itekako cijeniti kao školu koju si morao proći. Osjećat ćeš da si otišao naprijed. DA ne stojiš na mjestu. Ako si imalo inteligentan , nećeš žaliti ni za jednim trenutkom, nećeš željeti vraćati vrijeme, jer to je bilo ono vrijeme, onaj trenutak, a čekaju te novi...iako smo svi mi zaljubljeni u nostalgiju...obožavam nostalgiju....    A onda tu dolazi vjera....najbitnija stvar koja čovjeka može održavati na životu onda kada je stvarno najteže...i znaš da ćeš biti nagrađen u sljedećem životu ako si se ovdje borio. Da ćeš nastaviti. Da nećeš propasti. Da je svaki život jedna škola koju moraš proći. Da budeš potpun. Kada ćeš biti potpun? Mislim da je to teško opisati....mislim da je to onda kada ćeš osjećati potpunu ljubav prema nekome, prema ostatku svijeta, kada nećeš biti iskompleksiran svakodnevnim pizdarijama kojima nas mediji obasipaju, kada ćeš uvidjeti pravu ljepotu svega...kada se osjetiš posebno samo zato što si baš TI dobio priliku da živiš...kada sve te male stvari postanu velike... Male stvari ispunjavaju moj život...nedavno sam se upoznao sa curom koja mi je rekla : u životu moraš cijeniti male stvari...nije rekla ništa što ne znam , ali u 5 min razgovora svaka riječ joj je bila na mjestu...takve osobe uvijek pamtim , imam jedan oseban folder u glavi za njih, to je onaj folder nazvan LJUDI u svakom smislu te riječi... Zašto sve ovo pišem ? Jer možda mislim da će netko kome je baš potrebna samo ona mala trunčica snage pročitati ovaj post i reći : danas krećem. Mijenjam sve. Dosta je staroga načina života. Počinjem. Svima ću pokazati. Te riječi mene uvijek drže. Ako samo jedna osoba ikada vidi ove riječi , i dogodi se ''klik'' u glavi, napravio sam puno... oduvijek, otkada sam pisao svoj prvi dnevnik, mislim da će moje riječi ( ako uopće zaslužim da ih itko čita ) jednoga dana nekome biti neka vrsta pogona, inspiracije... Večeras mi je jedna vrlo draga i posebna osoba rekla : kada te slušam , znam da ćeš sve što kažeš i napraviti u životu. Eto , ona je meni bila gorivo sa samom jednom rečenicom. Dala mi je snage za dalje, da vjerujem u sebe... a to mi je jako bitno...u sebe nikad nisam sumnjao... znam kako je svaki pravi put trnovit...ali znam da me nitko ne može slomiti...u nekom sam životnome razdoblju da razmišljam što dalje... i ne bojim se za sebe...samo se punim...punim se svojim snovima...koji su na popisu da se ostvare... Nema čekanja, ljudi moji... u ničemu...čekanje je gubljenje vremena...a sada jedantipični primjer, ne znam da li sam to ikada spominjao... Vratit ću se desetak godina unazad, onda kada je zaljubljenost vjerovatno najintenzivnija... bio sam zaljubljen u curu s kojom sam prvo hodao , pa bio prijatelj, pa me krenula nazivati naj frendom...ja sam se uvijek nadao da će mi opet biti cura...skidao zvijezde s neba...ona me zvala kada bi joj zagustilo u životu...ja bi odmah bio tu za nju...osjećao sam se tako ponosan što sam joj rame za plakanje. Govorio sam sam sebi , čak to i pisao po stranicama dnevnika : '' ŽIVOT JE ČEKANJE''. Bio uvjeren da će jednoga dana doći i moj trenutak , da će ona uvidjeti koliko sam ja ustvari za nju.... Naravno da nisam čekao da se ona meni vrati , bio sam sa drugim curama , ali bi se nekako uvijek vraćao na nju. A onda sam, Bogu hvala, odrastao. Shvatio sam da život nije američka romantična komedija. Ne. Ljudska privlačnost i veza se temelji na drugim stvarima. Napetost u prvome redu. Uzalud sve ako previše filozofirate i ne uhvatiš curu kao pravi muškarac. SVe ti pada u vodu. No, ovo su sada već neke druge teme...poanta svega je da : NEMA ČEKANJA! Ni sekunde...moraš krenuti odmah! Svojim životom... nikome se podrediti...nikome dozvoliti da ti bude važniji od tebe samoga...dok sve ovo pišem , imam već feeling da sam to napisao stotine puta...a nisam ... samo sam pomislio... Ljudi, nemojte se samo nadati...ako vidite da ne ide, krenite drugim putem...ne bježite od sebe...ne pomišljajte da se preselite u drugi grad , državu, ništa se neće promjeniti...u drugom gradu čekaju vas novi problemi, novi konflikti, nove pobjede... ali od sebe ne možete pobjeći... Ostanite sam i sa sobom i budite prokleto iskreni...zapitajte se, za koju misiju ste u ovom životu najviše predodređeni, što je ono što želite, da li ste zadovoljni? Ako uz sebe i nemate princezu, ili princa na bijelom konju, nemojte odmah pomisliti da to nije ono iz vaših snova....ostvareni snovi su uvijek najljepši kada su u zbilji drukčiji nego onda kada ih sanjate...samo da bit ostane ista...ako možda osoba koja je uz vas nema dugačku plavu kosu, ne znači da nije za vas... možda ima onaj pogled kojime vas pogleda i znate da je cijeli vaš svijet u tom pogledu, a to nije bilo u vašim snovima...taj pogledje postao dio vaših budućih snova...nemojte olako ostaviti ono što imate...ali isto tako, ne zadržavajte se negdje ako znate da to nije za vas...vremena je premalo, tko zna što donosi sutra? Male stvari, snovi i ljubav je ono za što se borimo...samo naprijed!!! |
- 03:54 - Prdni (3) - Potroši tintu - #
20.06.2006., utorak
Jao, predobro, moram ovo podijeliti sa Vama!!!
Ne namjeravam cijeli post pisati u ovome tonu, ali ovo što sam večeras čuo, jednostavno je prejako!!!Frendica sa kojom imam razvijenu takvu zajebanciju da stvarno nema granice, večeras je navratila kod mene sasvim slučajno, majstorica je položila vozački ( bilo je i vrijeme  ) , znam da će ovo vjerovatno čitati i odmah će mi zvonit telefon kako mogu bit tako bezobrazan       Dakle , ona studira u jednoj malenoj zemlji, doduše vrlo kompaktnoj , ali malenoj...nama u susjedstvu....naravno , riječ je Sloveniji! I tako mi pričamo o životu, bla bla, , i kaže mi kako ju je neki tip pozvao da dođe kod njega na Slovensku obalu! Čujte ovo : Slovensku obalu! Pa zar to postoji? U tom trenutku, ja sam već na podu od smijeha, ja kažem, pa Ljubljana je puna svih samo ne Slovenaca, i ti uspiješ naći valjda jedinog čovjeka koji živi na Slovenskoj obali!!! Ti si živući humor, ne moraš ništa ni reći , ni napraviti, humor dolazi sam po sebi!!Ona pizdi... znate kakve su boje Slovenski tenkovi ? Obadva su plava!! Znate koji je najlraći prilog koji je slovenska televizija ikada prikazala ? Prilog o šetnji slovenskom obalom!  Toga sam se dosjetio kada je to spomenula...uglavnom, to mi je totalno oraspoložilo dan...ah ti Slovenci...ali Slovenke...dolaze nam i one...pa ljeto je...   Nadalje, bio je danas vrlo interesantan dan...zato jer je bio duži, da ne znam kad je bio tako dug...a zašto ? Jer sam se, majstor, digao već u 8 i pol...ako računate da je inače moj prosjek negdje 12:30, tada jednostavnim računom dobijete da sam danas u plusu čak 4 sata...a u 4 sata možeš puno napraviti...uglavnom , lijepo sam se ujutro prošetao do centra platiti račune ( da, da , auto neka je doma, fitness je bitna stavka svakoga čovjeka  )Popodne sam proveo snimajući gitare u studiju u Šmriki ( tko ne zna gdje je Šmrika, to vam je tamo kada prođete Kraljevicu ) ...uglavnom , već sam zaboravio da je to jako daleko...a onda povratak iz studija...gužva na cesti, hrpa semafora,  , a iznenađenje dana je bilo to da raskršće na Orehovici nije u funkciji, ne možeš se spojit na zaobilaznicu  pa sam se doma vraćao preko stare ceste za Trst...uglavnom , povratak je trajao nekih sat i pol , računajući semafore i to da sam malo odlučio uživati....bio je jako lijep dan , a meni se baš vozlio , pa sam vozio sve do graničnog prijelaza Rupa i uživao u glazbi sa radija...ne pamtim kada sam zadnji put tako otišao nekamo i vozikao se...to je bio moj trenutak...na radiju glazba iz 80-ih , jebalo mi se živo što zvoni mobitel i što cijeli dan nisam ništa u usta stavio , a već je bilo šest sati... te male stvari čine život...bar moj... I kada sam došao doma bio sam vrijedan pa sam još malo snimao neke stvari...dečki iz benda će bit ponosni jer su me baš nekidan napali da nisam produktivan kao nekada ( kao da oni jesu  ), prasci jedni...Garantirano slijedi album pun novih hitova...  A sada kada sam se tako lijepo prisjetio današnjeg dana i svih bitnih stvari, mogu se dotaknuti i teme koje se vjerovatno još jedini ja nisam dotakao, a kao ljubitelj Svjetskih prvenstava u nogometu, stvarno bih trebao napisati nekoliko redova....dakle, euforija je ponovno zavladala Hrvatskom, ja sam bio jako skeptičan prema ovoj današnjoj reprezentaciji i nisam se dao zavesti svom tom euforijom , da ne budem kasnije razočaran...ali nakon tekme sa Brazilom, gdje su se stvarno borili kao lavovi, jedva sam čekao Japan...i opet su zajebali... Siromasi, bilo im je prevruće... ...pa to su faking profesionalci koji itekako moraju trčati, pa makar bila ne znam kakva toplina!!!!!!!!!!!!  Svaka čast onom Prši...taj čovjek se daje do kraja, igra sa srcem i gušt mi ga je gledati...Srna mi je digao tlak, ne zbog jedanaesterca nego zato što je zeznuo sve što je mogao i ima onaj blentavi pogled, tako da sam gubio živce još više na fotelji...smrzao sam se kada je Japanac fulao prazan gol, već sam vidio loptu unutra...i svaka čast Pletikosi...faca...siguran...brani do jaja...kada malo gledaš , svi su oni pojedinačno dobri, ali nikako da tu loptu uguraju u gol...nema završnice...to je kao da ja okupim vrhunske glazbenike, pojedinci jedan bolji od drugog, ali nijednu pjesmu ne mogu odsvirati do kraja...otprilike tako...čuo sam se sa Slovencem negdje u 68. minuti i rekao je da je izašao iz kuće i išao šetati u šumu jer više ne može od nervoze...sve si mislim da ću Australiju propustiti, stvarno se bezveze nerviram... Kad smo kod Australije, da se osvrnem na reklamu za Karlovačko....pa ako nisu jučer u pola sata pustili reklamu sa Australcem koji pjeva ''Ružu Hrvatsku' '50 puta, ubijte me...Brazilac mi je bio odlična fora, ovaj Australac mi je već tako nametnut da pizdim...i ona reklama gdje Japanac, Brazilac i Australac viču : ''Mi Hrvati '' mi je prejaka...ali stvarno malo pretjeruju s tim...btw....svaka čast Karlovačkom za reklame, uvijek su ispred svih za stepenicu... Kada pričamo o jučerašnjoj utakmici , ne mogu a da se ne prisjetim što sam danas čuo...danas je u biti dan totalno pun humora... Jučer, u jednom opatijskom bircu, gledala se tekma, svi su naravno, bili nabrijani, ali je isto tako, jedan poznati lik u opatijskom điru bio malo previše nabrijan...ispred birca je palio gumu na motoru, netko je ispustio motor, pa je on zajedno sa motorom uletio u birc i zabio se u plazma televizor! Prejako....da stvar bude još smješnija, danas je baš njegova slika u novinama, kako jako navija ( kako Opatijci navijaju ), on je glavni na slici...eeee, da su fotoreporteri ostali do kraja utakmice...bila bi slika, ali u drugoj rubrici...   Danas svi bruje o tome i, naravno, smiju se ko blesavi...Još jedna stvar koja je obilježila današnji dan je ta da je stara otfurala mačku ća, jer je skužila da je žensko, i vratila je ljudima koji su joj je dali...znate kako su ti ljudi skužili da je muško, a mala je toliko da nema teoretske šanse da vidiš što je? Po tome jer ima veliku glavu!! Popizdio sam na staru i rekao da je po toj računici i ona muško! Sutra idem nazad po mačku...već sam joj i ime dao...Tonka...po pjesmi Novih Fosila...jebeno se brzo vežem za te životinje, i ako treba ja ću platit kastriranje ako to staroj toliko smeta ( u jednu ruku je kužim , jer kamo ćeš sa svim onim mačićima, a neki ih tope, ja to ne bi dozvolio , ali nema to nitko ni srca raditi,b , barem ne kod nas doma... ) ...dakle, sutra je misija vratiti Tonku doma i spizditi 400kn na kastriranje kada bude vrijeme za to... Ja si mislim - a što da netko meni jaja odreže ? Pa ja bih se objesio za prvu trešnju... Eh...trešnje... Sada je prava sezona, ili kako bi i rekli : pravi štajon...moje omiljeno voće...naprosto se davim njima...a onda kada ih zimi izvadiš iz škrinje pa kompot....mmmmm..... Mislim da bi bilo dosta za danas...da ne pretjeram...  Puno pozdrava svima do sljedećeg čitanja! |
- 00:55 - Prdni (10) - Potroši tintu - #
17.06.2006., subota
Nastavak...
|
Ovaj post će bit bez slika i sa puno štamparskih ''grješaka'' Nakon 7 dana što sam proveo svuda samo ne doma ( da,da , radi se naveliko ) , moja kućica moja slobodica mi je počela nedostajati, a sa njome i moja ekipa i zajebancija... pomalo umoran od svirke stvarno sam se zaželio izlaska...jučer sam izašao u grad i izlazak je bio ok...ali ništa više od toga...a danas na jednu lokalnu feštu, gdje sam si lijepo popio, zabavio se vrhunski i sada imam potrebu srat pizdarije koje uvijek mislim kada dođem izvana...nije ni da sam više pijan toliko...nisam ni bio jako...jednostavno raspoložen...isplesao sam se, izglupirao, i sada je vrijeme za nove radne pobjede ( već popodne pakiram kofre i opet na svirku u Istru )... Postoje neke stvari koje cijenim...cure koje se ne daju na prvu...koje su neosvojive...koje traže da im dokažeš da su posebne...naravno, ne smiju pretjerat u tome.. jer onda opet nije dobro...spominjao sam to u prijašnjim postovima...ali stvarno se oko neke cure treba potruditi...ja sam ispunjen kao mali dječarac kada laganim koracima ipak uspijem curu razuvijeriti od onoga što je mislila o meni...danas sam je sreo...ajde da i meni malo u trbuhu leptirići više prorade, onda barem znam da je vrijedno spomena...polako...ne mislim svoj život potpuno ovdje opisivati...to mi je bedasto...ali neke osjećaje valja zapisati... Kad ovako dođem doma mislim na 100 stvari. Negdje sam između totalne sreće i totalnog beda, sretan što sam mlad, lud , pun energije, sa 1000 mogućnosti, sa prijateljima, starcima , bratom i svima na okupu, s druge strane mrzim onu stranu životua koja je crna, nedostaje mi Kristina koja je znala sa svima nama biti duša ovakvih fešti, pa kamo je baš nju Bog uzeo, dan danas ne vjerujem, pizdim , lud sam, želim pričati s njom, grliti je, nema je...bila mi je tako draga frendica...tako drago stvorenje...puna života...uvijek za zajebanciju...i samo su jednoga dana javili da je više nema... danas sam na radiju čulo da se na onom prokletom Istarskom Ipslilonu opet deslia teška prometna, poginulo je šest ljudi...16.06.2006. - 6 ljudi- pa da nema vraga u tome....fuj!!! I onda pomišljam kako se stalno vozimo po tom ipsilonu, kako ljudi pretiču i rade pizdarije, kako i mi jednoga dana možemo postati žrtve...i zašto onda da mislim , da se štedim ? Zašto jednostavno ne živim život pun gas i boli me kurac za sve ? Kadfa me možda sutra neće biti' A ne valja ni to. Treba imati kočnice u svemu...ja se ponekad lako zaigram...taman kad pomislim dea mije pamet došla u glavu, Bog mi pošalje poruku da moram još puno učiti...recimo, bezazleno odlaženje autom doma nakon 3 cuge...sasvim dovoljno da se negdje zapucaš i cijeli život si zapisan da si pijanac...zar to mi treba ? Neeee... I svi smo mi svjesni toga...ali to i dalje ponavljamo...jednom ti se obije o glavu...jbg...pizdim na sve to skupa...Pitam se gdej je sada Kiki, znam da nas gleda odozgora, znam da je u ovome sa nama i da se smješi kap što se uvijek smiješila...ne dozvoljava da se bzbediram dokraja...dapače, daje mi snagu da krenem naprijed i da uživam...tjera me da budem čovjek...obožavam život...obožavam ovakve trenutke...obožavam te jebene male stvari koje me čine sretnim...u najmanju ruku sam materijalista...u drugu ruku, nekad se uhvatim kako maštam o skupocjenim pizdarijama koje ću si sigurno kad-tad priuštiti...okružuju me neke skupocjene pizdarije koje sam nekada mogao samo sanjati...ali recite mi : zašto ne ? Pred kim da se ustručavam? Pred ljudima ? Pred sobom ? Ne pada mi napamet...ako i kupim bjesni auto, svi će znati da ''nije ćaćin''....znati će da sam ga sam kupio...ali čemu svi zemaljski gušti nego da se troše, nego da se živi? Zašto se ne voziti s vjetrom u kosi ako si to možeš priuštiti? Zašto ne nagraditi sam sebe? Dosta o materijalnom...vraćam se onim stvarima koje su najbitnije...bio sam vani sa Antetom, čovjekom kojiće jednoga dana biti kum kada se budem ženio...zato jedan drugoga i zovemo ''Kume''.... Čovjek s kojim mi nikada nije bilo dosadno kada smo izašli udvoje...sdruge strane, čim je netko treći sa nama, zabava se kvari...ali ovaj duo je neponovljiv...uvijek nam je do jaja...kada s nekim možeš pit, pričat, pjevat, i znat da ti netko u svakom trenutku čuva leđa makar napravio najveću pizdariju...kada jedan drugog do neba hvalimo pred ženskim rodom , a one umiru od smijeha...evo, za takve stvari se isplati živjeti...ponekad pijani u 4 ujutro uzmemo gitare, odemo na balkon , sviramo blues i svi susjedi nam vjerovatno jebu sve po spisku, ali mi ŽIVIMO taj tren....ostavljamo tragove...netko će jednom reći- ona dvojica luđaka koji su nas budili pjesmom ujutro...da, pjesmom...nismo razbijali, nisamo vikali....veselili smo se pjesmom i osjećali svakom svojom trunčicom ono što sviramo...onaj tko bi to zamjerio nije čovjek... Shvaćam da ću zauvijek biti jebeni sanjar i da ću uvijek blejati u zvijezde, nečemu se nadati i znati da je predamnom cijeli svijet...obožavam planirati tu budućnost...obožavam čekati sutra...dogodilo se toliko stvari posljednjih dana o kojima ću sigurno pisati...jedna od tih je da je moj brat osvojim nagradu publike u Kninu na dječjem festivalu...pa tko ne bi bio ponosan ? Lud sam od sreće...obožavam kovati planove za dalje...nemate pojma koji je to osjećaj kada tvoja krv, tvoj najbliži, krene tvojim stopama i drži nagradu visoko u rucim kada stojite zajedno na pozornici dok vas voditelj predstavlja, a kamere blicaju...kada te netko šiša, i u tome trenutku je veći od tebe, iznad , i ti si sretan...jer da je bilo tko drugi, bio bi ti povrijeđen ego...a onda postaješ svjestan kako dolaze neki, kako bi rekao Balašević : '' Neki novi klinci ''.... Prođu te trnci , okreneš se iza sebe , a ono : '' kroz maglu treperi devet sveća na torti kad sam dobio par mandarina i malog belog zeca...'' Kroz moju maglu trepere moji snovi, kada sam prvi put shvatio da je glazba moj životni put, moji prvi trenuci sa prvim bandom , moji prvi uspjesi...sve je to tu, unutra, u srcu...sutra bi mogao objaviti autobiografiju, ali neću...čekat ću neku godinu...možda jednom i ovaj blog izađe u papirnatom izdanju, tko zna ? Jedno je sigurno- ono što zapišeš u pjesmi , nikada neće biti izbrisano....nestat ćeš ti, ali tvoji snovi i tvoje riječi , zauvijek će živjeti u onima što dolaze, a uz malo sreće, tvoje stihove svakoga dana pjevat će NEKI NOVI KLINCI....  |
- 05:02 - Prdni (3) - Potroši tintu - #
10.06.2006., subota
Izlazak kada ti se ne da, a ispadne dobro
|
Znate onaj osjećaj kada vam se ne da apsolutno ništa, ali mislite kako je ipak bolje otići van (možda baš večeras bude nešto korisno )nego ostati doma...Danas sam baš lijepo proživio dan... Prvo sdam napisao pjesmu koja totalno ima dušu i jednostavno nema sretnijeg od mene kada pogodim nit, pravu riječ na pravo mjesto. A upravo to se desilo, tako da je prvi dio dana bio radni, snimao sam demo , da mi ideja ne bi zbrisala, a onda se posvetio najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu....  Otvaranje, naravno , nisam gledao, jer nisam bio doma...da, bio sam u frizerskom salonu i upozoravam sve koji imaju namjeru ići na Viškovo u dogledno vrijeme, nemojte!! !100 metara traje nekih 15 minuta, sve je prepuno semafora, uz najveću sreću stići ćete u 2 sata na odredište... Nisam se dao smesti...došao sam doma i sjeo pred tv...kao tipično muško čeljade, sjeo sam na trosjed, upalio tv i uživao u utakmici Njemačka - Costarica...tek sada vidim prednosti svoga stana-nitko ne prolazi ispred tv-a dok je tekma ( inače je to sasvim normalna pojava ) nitko ne kokodače i ne pita te ništa...genijalno...gušt je živjet... Na poluvremenu sam zadrijemao...onda sam lijeno ustao, otišao pišati i zaustavio se kod frižidera da uzmem novo pakovanje  Onda slijedi nova tekma, Polska - Ekvador...dojmio me se ataj Ekvador, igrali su sa srcem i to jako cijenim, Poljake kao da nije bilo volja...zasluženo su pobijedili...kako je utakmica završavala ( a ja svjestan da je PETAK, ali da ustra imam svirku i da mi je sljedećih tjedan dana ubitačno naporan tempo da se moram naspavati, bla bla..).- razmišljam da li da se nekamo maknem ili ne...bolucka me sve pomalo i lijen sam kao pas...ali ne mogu odoljeti i šaljem Željki ( curi iz ekipa koja je uvijek za akciju ) ako idemo nekamo...ona odgovara da pokušava druge iz ekipe nagovoriti ali se nekako ne daju...ali mi dogovaramo cugu za nekih pola sata.... Tuširam se i spremam , na što uljeće satara sasvojim tradicionalnim : a mislila sam da ćeš bar večeras bit doma ! E neću...idem ja...  I odoh...dolazim u birc...atmosfera trula...bezveze... pijem dvije  malo pakovanje, pa ipak vozim, sve je to unutar jednog kilometra, murje nema, pa sam tu siguran...da idem kamo dalje ne bi ni to popio...nema veze... Nagovaram ekipu koja je bila tamo da preselimo u drugi birc...a kad tamo- komada da čak možeš i birati!  pa kreće spika sa jednom , drugom, vidim , po stoti put u životu, kada me savršeno boli kurac, onda mi najbolje ide.... U pozadini stoji mala koja je jedina na popisu u zadnjih ne znam koliko vremena da me brutalno odjebala...pa mi čak odgovara kako sve dame pričaju sa mnom , samo da ona vidi.... Do kraja večeri ne mogu odoliti pa prilazim njoj i njenoj ekipi...ona mi se ispričava da je ispala pregruba, da nije tako mislila...kada krene , onda krene...  Ja cool, ma da, sve super, i govorim joj sasvim iskreno da mi je totalno sa time narasla u očima i da sam je odonda počeo još više gledati....izmamljen je osmijeh na lice... Drago mi je da sam iskreno pričao, bez nekih uvrnutih šprehi, cure to stvarno osjete...bilo mi je užasno krivo kada me pred neko vrijeme samo tako ''skinula''...nisam naučen na to...ali unijelo mi je dinamiku u život...pokazala je da se oko nje treba potruditi... Jer kada sve dobiješ prelako, toliko ćeš to i cijeniti.... U takvim trenucima poželiš od sebe pokazati sve najbolje...onda nastojim biti svoj 100%...u biti ja sam uvijek svoj 100% , samo me ljudi zbog posla kojim se bavim svakako doživljavaju... Ali ovako sam se bar uvjerio da se oko ove cure vrijedi potruditi...bila je ovo jedna lijepa večer i nije mi žao što sam izašao, makar se ovih dana rušio od umora... Večer koja mi je unijela nadu da i u mom životu može postojati malo dinamike, i po stoti put sam se uvjerio : UVIJEK SE SVE DESI KADA NAJMANJE OČEKUJEŠ... |
- 03:29 - Prdni (3) - Potroši tintu - #
05.06.2006., ponedjeljak
Dođe i ovakav dan...
|
Mrzim neispunjen dan. Od tenutka kada ustanem ništa me nije volja, glava me boli i ništa mi se ne da. Sve mi je bezveze. Pitam se koliko bi ljudi dalo sve na svijetu da imaju ono što ja imam. Mogu u svome stanu blejati u Tv, mogu biti na Internetu, mogu svirati neku od gitara iz svoje kolekcije, mogu si ići kupiti neku klopu koju ću pripremiti ( tost ), nazvati frenda ili frendicu pa otići na kavu...ali ne...ništa me nije volja...sam sebi idem na živce...možda je to posljedica vikenda koji je bio radni ( ali opet- kao i svaki drugi, ništa više ni manje naporan), neispavanosti, ili jednostavno želje za nekom promjenom... Onda mi postaje jasnije zašto žene idu u shopping kada su u bedu  Zaželi se čovjek promjena...bilo kakvih...koliko god ti život bio dinamičan, počne te smetati ta kolotečina u koju si upao...pa onda krenem razmišljat o glupostima koje bi mi trebale...pa razum prevlada i kažem si da neću kupovati pizdarije , nego skupljati lovu za auto ( a opet- i to je jedna želja za promjenom , onako od srca  )Pa sam sebi kažem da neću kupiti još jedne traperice, jer ih pola stoji u ormaru, da ne idem po još jedne tenisice, i da neću opet naručiti neku gitaru...  Pa se zapitam što ne valja...i što bi trebao poduzeti...valjda se to danima skuplja u meni, a onda ispliva na površinu kada nemam šta raditi...još jedna bitna stvar je da na mene užasno utječu snovi koje sam sanjao noć prije...na nekoj nesvjesnoj bazi, iako ih se nekad ne sjećam, siguran sam da ako mi je dan u kurcu i da sam nešto ružno sanjao... Onda pomislim da bih se možda trebao prestat zajebavat i hodat s nekom curom, onako, da imam nekoga..  ...pa sam sebe ispravim da to nije pravi odgovor, jer ako u startu znam da to nije to, i da ja nisam istinski zagrijan onako blesavo kako samo ja znam bit, onda klinac. Zajebavat ću se ja dalje. Dobro je !  I jednostavno te iritira trenutak, ne znaš kamo bi sa sobom...tek predvečer sam izašao iz svoje jazbine na kavu sa dečkima iz benda, izašlo je i sunce , sve 5. Ali mene je glavurda razbolila još više. I sad tu pišem jer mi se ne da s nikim pričat kako se osjećam ( i to mi je naporno ) i razmišljam da li da večeras idem trčat ili ne.... Ne znam tko pametan čita ove nebuloze danas, možda imam inače poneki zanimljiv post, ali TI koji( koja) ovo čitaš, vjerovatno nemaš pametnijeg posla trenutno... Pozdrav... |
- 21:54 - Prdni (10) - Potroši tintu - #
Travanj 2010 (1) Lipanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (1) Studeni 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (1) Svibanj 2008 (2) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (1) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (3) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Veljača 2007 (4) Siječanj 2007 (3) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (2) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (2) Kolovoz 2006 (2) Srpanj 2006 (4) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (10) Travanj 2006 (2) Veljača 2006 (2) Siječanj 2006 (4) Prosinac 2005 (10) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Blog designed by Dariich tBra  Od 6. osnovne vodio sam dnevnik , a sada, sljedivši trendove, prebacio sam se na blog... Naravno , blog ne sadržava imena ljudi i neke događaje koji su dosta blizu , da ne bi nekim ljudima bilo naugodno i prepoznali se u svemu ovome... Ja sam: klinac od 25 god koji će se vjerovatno zauvijek osjećati tako... Kao mali želio sam biti: konobar, stolar, rock zvijezda Naposlijetku , postao sam: glazbenik Volim: -živjeti život punim plućima i ništa ne propuštati -putovati -lijepe žene koje zrače i imaju ''ono nešto'', a uvijek ću se okrenuti za kovrčavom kosom , pogotovo plavom - tajanstvene , pomalo ''zaguljene'' djevojke koje moram ''otkrivati''... -šumu, more, krajolik ,planinarenje,- zaljubljen u kraj u kojem živim, lokal-patriotizam naglašen i to jako... -rock glazbu i rock ideologiju i način života...rocker nisi u crnoj majici i poderanim hlačama sa pivom u ruci...rocker si u srcu, u borbi za svojim idealima.... -glazbu općenito... -'80-e -obitelj...da ne izdvajam nikoga posebno... -auto i moto utrke...sportske automobile... -oldtimere -sve što nosi naziv Porsche, posebno sa kraja 80-ih -igrati nogomet srijedom popodne -pisati pjesme kada sam u k...u -biti na MSN messengeru i tu i tamo objaviti post na blogu -gledati dokumentarce o svemu i svačemu - ''Mućke''-najgenijalnija serija svih vremena -trčati u jedan ujutro- dok cijeli normalan svijet spava, sa slušalicama u ušima -loviti ribu sa frendovima i pomalo ispiijati bevandicu -Hammond orgulje -Gibson Les Paul gitare ( ja sam jednostavno humbacker tip  )-stock-colu -lovranski bambus -Laško i Becks pivo -fast food -francusku salatu -komedije iz 80-ih -kekse ''Domaćica'' i napolitanke obložene čokoladom -nescaffe -sladoled od straciattelle - Deep Purple -Queen -The Eagles -Texas tornados -Opatijski suveniri - Aerosmith -Lynyrd Skynyrd -snimati kamerom svakakve pizdarije -sve moguće što se tiče gadgeta -gledati stare slike i prisjećati se tih dana -voziti se u autu i slušati plesnu glazbu iz 80-ih -općenito 80-e...jer su neki kič i pozitiva paralelno... -seks...puno seksa... -zalaske sunca, dok gledaš grad u daljini -općenito , lijepe poglede...sjediti negdje i razmišljati o svemu.. -vožnju kombijem sa luđacima iz banda -maškare- aposlutno ludilo...ŽIVIO PUST!! -svirati harmoniku kada se ( rijetko) dogodi da se stara ekipa nađe pa se popije...i popije...i pojede..i popije...itd... -američke glupe romantične komedije koje su meni osobno tako zakon , i iako znam kako će završiti film čim ga počnem gledat, to me taaako opušta...milina... -stavljati tri točkice na kraju rečenice... -raditi tost kada ujutro dođem doma , i to u mikrovalnoj ( edit: nabavio sam toster, tnx Mama )-cedevitu -tuna mexicana Rio mare -Elizabeth Hurley, Heather Graham , Angelina Jolie -tetovaže ( stalno bi neku novu , ne želim postat stripoteka ) -jaje na oko sa majonezom -pomidore na sve načine -gledati plod trešnje tamo u rano ljeto...predivan prizor... -vožnju biciklom -pohano meso sa ketchupom -kraljevsku salatu iz McDonalds'a -raditi bilo kakve spačke samo da zeznem nekog -kada Michael J. Fox u ''Povratku u budućnost'' svira Johnny B. Goode -gledati kako pada prvi snijeg -ležati u krevetu dok vani grmi ko blesavo i spavati ko beba - slušati Dire Straitse i Chris Rea-u dok pada kiša...ili dok se vozim autom po kiši -tenisice...svih vrsta...u svim bojama...obožavam...crvene starke na prvom mjestu , pa onda nadalje sav šminkeraj...Puma , Reebok, Fila, itd... -kada žena nosi štiklu- bilo na haljinu , traperice, štogod- cure, nostie štikle , a ne balerinke!!! Štika vam diže guzicu i izgledate nevjerovatno sexy!!! -tetovažu na ženi- na donjem djelu leđa iliti iznad guzice...hot! -pametne ljude s kojima nalazim zajedničke teme -ljude sa ciljem u životu -kupanje na plaži kada već sunce odlazi na spavanje pa svi idu doma -lude ribarske fešte -poštenje -stare pjesme Bijelog Dugmeta -iskrenost -ljubav na sve načine -stare pjesme Crvene jabuke -power balade Poludio bih kada: -bi mi cura rekla da me prevarila -da mi sutra kažu da moram iseliti jer će ovuda jednog dana prolaziti auto-cesta -bi mi netko ukrao stihove ili melodiju pjesme i on se potpisao -kada bi mi netko u oči lagao i uvjeravao me da nije nešto napravio, a je.. - kada bi me netko probudio nakon 2 sata sna -kada bi mi rekli da moram bilo što što ja neću... Slab sam na: -ženski šarm -ženske suze -dobre automobile -izlaske s ekipom ( a zakleo sam se da danas NEĆU izaći van ) -dobar sound -glazbene filmove i sportske događaje - jako rijetko plačem , ali na kraju nekog glazbenog filma ili pak sportskog uspjeha , i to se može dogoditi... Totalni sam kreten za: -bilo kakve šljakerske poslove ( dalje od mene sa lopatom , krampom i svim ostalim alatom) -dobre, kvalitetne filmove- sa mnom se o tome ne može rapsravljat- jako rijetko gledam filmove, a kada gledam , gledam trash...a jbg... -za razumijevanje Azrinih pjesama ( N.E. V.O.L.I.M. A.Z.R.U. !!!!) Ni Rundeka. Ni hrvatski novi val općenito. Koliko god se trudio. Ne ide. Ubio bih nekoga u slučaju da: -mi taknu brata -da svjesno naude nekome od moje obitelji ( mama, zašto mi nisi dala da susjedu odem na vrata kada je otrovao mačke cijelom susjedstvu , uključujući i našeg Toma? )Volio bih u budućnosti: -otići u Mexico -izdati još puno albuma uključujući i jedan rock album ,sebi za dušu -naučiti plesati sve vrste plesova jer mi je to preeejebeno... -naučiti vrhunski kuhati ( kao moja nona ) -imati malu barčicu s kojom ću na ribe -imati svoju konobu sa jelima autohtonima za ovo podneblje -u svojim 40-ima kupiti si chopper i odlaziti na biker-feste ( čekam da se opametim i opet sjednem na motor, nakon nesreće 1997. ) -imati lijepu i pametnu ženu i barem dvoje djece -svoju kuću, a u glavi već imam nacrt 
Pijano stanje- razmišljanje
Zar je nekoliko čaša dovoljno da budem zadovoljan onime što jesam? Zar nisam dovoljno sam sebi i svima drugima dokazao? Dokad? Cijeli život, rekao bih...nikada zadovoljan u potpunosti... Da sam potpuno zadovoljan lagao bih samoga sebe... Jebeš sve ako moram biti ono što nisam... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||