Marketing
Poruka svima koji se osjećaju kao mali, obični čovjek...
Uvijek kada se vratim izvana imam potrebu
nešto pisati , srat bilo što , samo da to izbacim
iz sebe...
Trenutno razmišljam koliko ljudi je na svijetu sada
sputano nečim, bilo čim...ali je...nemaju snagu kojom
bi se borili protiv zla koje ih uništava više od bilo čega,
a da toga možda nisu ni svjesni...možda ja ne
razumijem ljude koji cijeli život dozvoljavaju da
ih se gazi, ponižva i čini manje vrijednima...
Razumijem ja da postoji brdo ljudi koji su jednostavno
sretni što životare, iz dana u dan i šljakaju bilo što ,
i njima super...ne razumijem ljude sa snovima...koji
cijeli život sanjaju da postanu netko , ali nikako nemaju
petlje izboriti se za sebe...i svakim danom se nadaju i dalje,
čekaju , a možda podsvjesno i znaju da njihov vlak nikada
neće stići, a nisu svjesni da možda taj vlak polazi za pet minuta ,
a oni sjede doma...
Ja sam čovjek koji recimo živi svoje snove...cijeli život sanjam
određene stvari....borim se za njih...ako i ne uspijem iz prve,
ne odustajem...a to sam naučio...kako ? Sapokušajima....svaki
pokušaj je dobra škola...daleko od toga da još jako puno toga
moram postići...ali svakako si crtam nove ciljeve u glavi...
vrijeme mi brzo prolazi...sve više sam svjestan da jedan
život nije dovoljan za sve ono što želiš reći, napraviti....
Čemu onda tratiti vrijeme na krive stvari ako znaš
da su krive? Tako. Jer si slab. Moraš ojačati. I jednoga
dana ćeš to itekako cijeniti kao školu koju si morao proći.
Osjećat ćeš da si otišao naprijed. DA ne stojiš na mjestu.
Ako si imalo inteligentan , nećeš žaliti ni za jednim trenutkom,
nećeš željeti vraćati vrijeme, jer to je bilo ono vrijeme,
onaj trenutak, a čekaju te novi...iako smo svi mi zaljubljeni
u nostalgiju...obožavam nostalgiju....
A onda tu dolazi vjera....najbitnija stvar koja čovjeka
može održavati na životu onda kada je stvarno
najteže...i znaš da ćeš biti nagrađen u sljedećem
životu ako si se ovdje borio. Da ćeš nastaviti.
Da nećeš propasti. Da je svaki život jedna škola
koju moraš proći. Da budeš potpun. Kada ćeš
biti potpun? Mislim da je to teško opisati....mislim
da je to onda kada ćeš osjećati potpunu ljubav
prema nekome, prema ostatku svijeta, kada nećeš
biti iskompleksiran svakodnevnim pizdarijama kojima
nas mediji obasipaju, kada ćeš uvidjeti pravu ljepotu
svega...kada se osjetiš posebno samo zato što si
baš TI dobio priliku da živiš...kada sve te male
stvari postanu velike...
Male stvari ispunjavaju moj život...nedavno sam
se upoznao sa curom koja mi je rekla : u životu
moraš cijeniti male stvari...nije rekla ništa što ne
znam , ali u 5 min razgovora svaka riječ joj je bila
na mjestu...takve osobe uvijek pamtim , imam
jedan oseban folder u glavi za njih, to je onaj
folder nazvan LJUDI u svakom smislu te riječi...
Zašto sve ovo pišem ? Jer možda mislim da će
netko kome je baš potrebna samo ona mala
trunčica snage pročitati ovaj post i reći : danas krećem.
Mijenjam sve. Dosta je staroga načina života. Počinjem.
Svima ću pokazati. Te riječi mene uvijek drže. Ako
samo jedna osoba ikada vidi ove riječi , i dogodi
se ''klik'' u glavi, napravio sam puno... oduvijek,
otkada sam pisao svoj prvi dnevnik, mislim da
će moje riječi ( ako uopće zaslužim da ih itko čita )
jednoga dana nekome biti neka vrsta pogona, inspiracije...
Večeras mi je jedna vrlo draga i posebna
osoba rekla : kada te slušam , znam da ćeš
sve što kažeš i napraviti u životu. Eto , ona je
meni bila gorivo sa samom jednom rečenicom.
Dala mi je snage za dalje, da vjerujem u sebe...
a to mi je jako bitno...u sebe nikad nisam sumnjao...
znam kako je svaki pravi put trnovit...ali znam da me
nitko ne može slomiti...u nekom sam životnome
razdoblju da razmišljam što dalje... i ne bojim se
za sebe...samo se punim...punim se svojim
snovima...koji su na popisu da se ostvare...
Nema čekanja, ljudi moji... u ničemu...čekanje
je gubljenje vremena...a sada jedantipični primjer,
ne znam da li sam to ikada spominjao...
Vratit ću se desetak godina unazad, onda
kada je zaljubljenost vjerovatno najintenzivnija...
bio sam zaljubljen u curu s kojom sam prvo hodao ,
pa bio prijatelj, pa me krenula nazivati naj
frendom...ja sam se uvijek nadao da će mi opet
biti cura...skidao zvijezde s neba...ona me zvala
kada bi joj zagustilo u životu...ja bi odmah bio
tu za nju...osjećao sam se tako ponosan što
sam joj rame za plakanje. Govorio sam sam sebi ,
čak to i pisao po stranicama dnevnika : '' ŽIVOT JE ČEKANJE''.
Bio uvjeren da će jednoga dana doći i moj trenutak ,
da će ona uvidjeti koliko sam ja ustvari za nju....
Naravno da nisam čekao da se ona meni vrati ,
bio sam sa drugim curama , ali bi se nekako uvijek
vraćao na nju. A onda sam, Bogu hvala, odrastao.
Shvatio sam da život nije američka romantična komedija.
Ne. Ljudska privlačnost i veza se temelji na drugim
stvarima. Napetost u prvome redu. Uzalud sve ako
previše filozofirate i ne uhvatiš curu kao pravi muškarac.
SVe ti pada u vodu. No, ovo su sada već neke
druge teme...poanta svega je da : NEMA ČEKANJA!
Ni sekunde...moraš krenuti odmah! Svojim životom...
nikome se podrediti...nikome dozvoliti da ti bude važniji
od tebe samoga...dok sve ovo pišem , imam već
feeling da sam to napisao stotine puta...a nisam ...
samo sam pomislio...
Ljudi, nemojte se samo nadati...ako vidite da ne ide,
krenite drugim putem...ne bježite od sebe...ne pomišljajte
da se preselite u drugi grad , državu, ništa se
neće promjeniti...u drugom gradu čekaju vas novi
problemi, novi konflikti, nove pobjede...
ali od sebe ne možete pobjeći...
Ostanite sam i sa sobom i budite prokleto
iskreni...zapitajte se, za koju misiju ste u
ovom životu najviše predodređeni, što je
ono što želite, da li ste zadovoljni? Ako uz sebe
i nemate princezu, ili princa na bijelom konju,
nemojte odmah pomisliti da to nije ono iz
vaših snova....ostvareni snovi su uvijek
najljepši kada su u zbilji drukčiji nego
onda kada ih sanjate...samo da bit ostane
ista...ako možda osoba koja je uz vas nema
dugačku plavu kosu, ne znači da nije za vas...
možda ima onaj pogled kojime vas pogleda i
znate da je cijeli vaš svijet u tom pogledu,
a to nije bilo u vašim snovima...taj pogledje
postao dio vaših budućih snova...nemojte
olako ostaviti ono što imate...ali isto tako,
ne zadržavajte se negdje ako znate da to
nije za vas...vremena je premalo, tko zna što donosi sutra?
Male stvari, snovi i ljubav je ono za što se borimo...samo naprijed!!!
Post je objavljen 24.06.2006. u 03:54 sati.