Marketing
Odrastanje
Mislio sam da danas neću pisati blog, nego samo čitati tuđe...ali čitavši jedan blog, jednostavno sam morao...u biti, u zadnje vrijeme dosta razmišljam o tome..najviše razmišljam kada svake godine slavim rođendam...kada pogledam na kalendar i vidim da je već polovica petog mjeseca, a jučer smo ušli u novu godinu...što s tim hoću reć ? Da vrijeme sve brzo prolazi...do 18-e mi je nakako sporo prolazilo...valjda sam čekao tu magičnu granicu da mogu izjaviti da sam punoljetan i odrastao...
Danas mi sve to izgleda tako smiješno...kada si klinac i gledaš filmove razmišljaš kako će mladost zauvijek trajati...sve je novo...uđeš u taj pubertet, prve ljubavi , poljupci, dirkanja, seks...stalno eksperimentiraš , stalno se događa nešto novo...ludi izlasci, neopterećen si , iako u tom trenutku misliš da si čovjek sa najviše problema na grbači...a tvoje je da ideš u školu...
- i ništa drugo...kad se sjetim srednje škole...svojih razmišljanja...uvijek sam bio u nekim ozbiljnim brijama, valjda jer se cijeli život družim sa starijom ekipom...ali kakav sam sanjar bio...gledao svijet nerealnim očima...kao, sve će jednog dana biti bolje...
A onda se desi onaj nagli prijelaz, koji u tom trenutku ne osjetiš...kreneš na faks...položiš za auto...đeš u neku ozbiljnu vezu...sve to potraje...i nakon par godina se '' probudiš''...novi čovjek ...što se desilo sa mnom?
A u sebi se osjećaš isto, kao da je vrijeme stalo tamo negdje sa 17...ne ,ne , pa nisu godine krenule naprijed...ja sam mlad...neću ja ostariti..a-a....
Pa se prisjetim kad mi je netko sa 17 rekao da netko ima 23...to je za mene bio starac...zreo za ženidbu...a pogledaj me sad...veliko dijete...ja ću uvijek biti veliko dijete...što se promjenilo u tih 6 godina ? To da je sve postalo jednolično, postaneš hladniji, tvrđi, iako u korijenu isti ali to nekako uspješno kriješ, valjda zato jer znaš da moraš biti jak prema van da te ostatak ne proguta...borba za opstanak...u bilo čemu...ljubavi, poslu, nije bitno... sve se svodi na isto...
Postao si realniji...znaš da neke stvari jednostavno nisu moguće...ali nisi odustao od svojih snova...sada možda samo razmišljaš da postoje i drugi putevi kako ćeš doći do svojih oblaka, dohvatiti snove, možda će se ti snovi s vremenom pretočiti u neke druge snove, a naposljetku ti ćeš biti zadovoljan...i na kraju postići cilj...koji nikada neće biti onakoav kakvog si zamišljao...biti će još bolji...jer ako si se trudio oko njega, sigurno je da će imati posebnu težinu...
I što sada misliš ? Isto što i prije...samo da si sada dovoljno zreo za borbu, za borbu sa životom, jer život je jedna velika borba...u tom trenutku možda se poželiš vratiti onom pijesku u kojem si se igrao , i voziti autiće i slagati kocke...poželiš se vratiti na popravni iz matematike...poželiš još jednom osjetiti prvi poljubac...opet upoznati neku dragu osobu prvi put...ne možeš...a i ne želiš...zašto ? To si već vidio...to je ono vrijeme...to je TVOJE vrijeme...kakavo god bilo , to su tvoje uspomene...i iako se u nekom određenom trenutku taj sam trenutak nije činio lijepim , danas ga se tako rado sjećaš...
A onda kažeš : idem naprijed...kročit ću cestama kojima još nisam...idem u borbu...željan si borbe...dokazivanja...željan si uspjeha...čak si željan i padova, da te još više potaknu da nešto postigneš...i puno puta ne znaš što donosi sutra...ali nije bitno...danas se čini da će sutra biti dobro...neka se tako čini i sutra pa će i preksutra biti dobro..i biti će...
I nije mi teško sada se zamisliti sa 60...sjediti ću ispod vinove loze u vrtu, nositi unuka u ruci, pričati mu bedaste dogodovštine iz mladosti , možda ću ponekad biti i dosadan poput starog strica Alberta iz ''Mućki''
, piti ću bevandu, igrati briškulu sa bratom i ekipom iz banda i najveće bogatstvo će mi biti moje iskustvo , a i ono što ću ostaviti iza sebe...moje potomstvo...kada shvatim da sam ostvario svoj cilj, moći ću biti siguran da mogu otići...ali neće mi vrag dati mira...smislit ću ja sam sebi nešto novo, samo sada još ne znam što...a cilj je u ovom životu biti što bolji...cilj je truditi se, pa makar i ne uspio...samo da izvučeš pouku...uspjet ćeš negdje drugdje...i siguran sam i kada dođeš do kraja, to nije kraj...to je početak, nečega novog, za što ni ne znaš kako izgleda...eto, i sada si već lud od znatiželje...kraja nema...
Jednog dana, ispod naborane kože starca i dalje će biti razigrano dijete koje si nikada nije dozvolilo da odraste...uvijek ći biti zajebant, uvijek ću svijet gledati ružičastim naočalama, uvijek ću biti romantik, sanjar i rock'n' roller u duši!!
Livin' the life, people!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 17.05.2006. u 02:15 sati.