
Nije dugo prošlo da neki ne skuže tko sam, što sam , što radim...nema veze...nisam počeo pisati blog iz nikakvih razloga osim onih da volim upoznavati nove ljude, dijeliti mišljenja itd... nisam posjetio ni jedan blog pa napisao : super blog, posjeti moj, jer mi nije u interesu imati što više komentara, znam da će ih s vremenom biti sve više , bez ikakave reklame, jer svatko tko je iskren, ljudi ga rado čitaju...
Već sada vidim komentare da ljudi imaju svakakve predrasude , komentare i kažu kako me ovdje doživljavaju potpuno drukčije nego onda kada me gledaju kao javnu osobu. To mi je drago, jer ovdje sam onaj pravi ja...iako sam potpuno imun na komentare svih one koje ne znam , jer kamo bi završio da me sve što čujem o sebi pogodi...a čim ljudi pričaju o tebi , znači da si digao prašinu, dakle , pričaju o tebi...prvo pravilo showbuissenesa....

Ovo mi je svojevrsna zamjena za dnevnik koji pišem još od petog osnovne...doduše, zadnjih godina ga nisam jako pisao, ali mogu reći da je jako zanimljivo čitati kako si razmišljao u šestom razredu i osjećao se jako odrasao...humor...nedavno sam naletio na jedan stari dnevnik na kojemu sam imao lokot...onda prvi dan pišem o jednoj curi koja mi se sviđala doslovno ovako :
Oči- prekrasne zelene
Noge- manekenka
Sise- ajme milina ( a sisa ni na puškomet
)
itd, uglavnom sve u superlativima....
Kasnije, kad me otkantala, dopisao sam:
Oči- prekrasne zelene- kozje, odvratne
Noge-manekenka- debele, svinjska polovica
Sise- ajme milina- katastrofa, ne rastu joj...
Kad sam ovo vidio, umro sam od smijeha...
Eto kako se priča odvijala:
Bila je to glavna frajerica u osnovnoj , išla je u ''C'' razred, a mi smo bili akavci....svi su se palili u nju, jer je bila ''napredna''. Dolazila je u minicama i zračila nekim seksipilom...zvala se

Onda sam joj, vrlo originalno, jednog dana na malom odmoru u ruku uvalio papirić na kojemu je pisalo: ''Hoćeš li hodati sa mnom ''?
Ona je zabezeknuto uzela papirić, pročitala što piše, zgužvala i rekla : ''nema šanse''! Umro sam od srama...a bio sam stvarno originalan...slomila mi je srce...Onda je došao peti mjesec i otišli smo na izlet u Zagreb. Svi smo bili u istom autobusu. točno se sjećam , bila je u jednoj majici na naramenice u svim bojama i nosila je lenonke ( to je onda bilo jako in
)...cijelim Zagrebom sam blejao u nju kao majmun, ali mi nije napamet padalo da opet izvedem nešto s papirićem...
Sjeli smo u autobus i vraćali se prema Rijeci...

Ona je bila u razredu zajedno sa mojom sestričnom Ivom , i začudo, sjedila je jedno sjedalo ispred nje...onda sam ja, kao, malo došao pričati sa sestričnom...ona je čula da pričam dogodovštine na koje se moja sestrična parala od smijeha, pridružila se razgovoru i ja sam prvi put u životu pričao s njom...naravno, sve sam više nastojao biti smiješan, a ona se sve više smješkala...
Počeo sam pričati što sve radimo s ekipom i kako nam bude ludo...tako sam lijepo ispričao priči kako smo frend Ante i ja susjedu iz vrta krali breskve...došao sam doma i dao mami breskve...njoj sam naravno rekao da joj ih je poslala Antetova mama...Ante je svojoj mami rekao isto...
U međuvremenu su se one čule i otkrile nas u laži...
To je sve bila istina...a onda sam morao ''zasoliti'' priču do kraja, pa sam u sve zajedno dodao ovo:
K nama je došao susjed i požalio se kako mu netko stalno krade voće iz vrta...eto, baš danas mu je netko ukrao breskve...a onda je moja mama rekla : ''ma imamo vam mi lijepih breskvi, evo uzmite si jednu''...naravno, ponudila mu je njegove breskve....
Svi oko mene u busu su se valjali uod smijeha, ona najviše...do kraja puta u Rijeku potpisala mi se korektorom na torbu i dala broj telefona...sjećam se koju knedlu sam imao u grlu prije nego sam je zvao...lako danas...sms...pih...e da mi je onda bio sms...
Tako sam je ja osvojio breskvama...pala je na breskve...

a ja sam imao najpoželjniju curu generacije...
I lagano se rodila ljubav....prva prava ljubav....prva veza...

Kako je pao prvi francuski poljubac, čitajte u sljedećem postu...
Post je objavljen 25.05.2006. u 01:50 sati.