Mama Mima

petak, 13.06.2014.

A koji si ti tip mame?

Nisam sigurna da li je itko shvatio, ali ja sam apsolutno najbolja mama na svijetu. U povijesti majčinstva. Sarkazam. Vidljiv iz aviona. Možda i komedija. A možda i tragedija. Htjela sam to biti ali nisam uspjela. Kao i sve ostale. Sve. Ostale. Umjesto savršenih mama, postale smo jedan od sljedećih tipova mama:

1. Mama iz jezične policije

Trudim se najviše što mogu ne govoriti ‘ružne riječi’ pred djecom. Ali ih govorim. Ne često i ne puno, ali govorim. A oni pamte. I ponavljaju. Onda ja ponavljam kako je to ružno i kako se to ne smije govoriti. Ali što to znači kad i sama to radim? Ali trudim se (jako, jako) popraviti! Cijenim ljude koji uče svoju djecu lijepom i pristojnom ponašanju. Cijenim kad netko čim dobije dijete izbaci svaku i najmanju psovku i ružnu riječ iz svog rječnika. Ne volim kad se djeci u zafrkanciji govore psovke, pa će oni to ponoviti, pa će se svi nasmijati. Jer to nije smiješno. Nikad nije ni bilo.
Da, ružno je kad na cesti netko skida sve svece sa nebeskog svoda dok moja nevina dječica tu prolaze i širom otvorenih usta u nevjerici slušaju sav taj otrov. Ali znate što? To je život. Predivno mjesto, prepuno odvratnih stvari. I onog trenutka kad zagazimo u taj svijet gdje se kreću i postoje druga živa bića, treba shvatiti kako nismo svima mame. I ne možemo upravljati svime i popravljati cijeli svijet. Ljudi psuju. Ja mogu svoje dijete učiti da to ne radi, ali doći će u vrtić, školu, park, kino, gdje god. I čut će psovke. Kad tad. I kad tad će ih ponoviti. Znači, jezična policija ne postoji a ti nisi policajka. Osim ako si stvarno policajka! :D Odahni.

Evo ideja kako se nositi sa psovkama: Draga/i (umetni ime), psovanje se čini zabavno. Nekome i jest zabavno. Nekome je to čitava jedna umjtnost izražavanja. Ali, kao i mnoge zabavne stvari u životu – ni psovati ne smiješ. Odnosno, moraš doći u neke određene godine kad ćeš smjeti koristiti neke od tih ‘ružnih riječi’. Ali to se neće dogoditi dok si pod mojim krovom. Ako se dogodi, osobno ću se potruditi i osramotiti te prvom prilikom pred tvojim društvom.

2. Mama ‘kupujem i pravim samo organsku hranu’

Bravo. Svaka čast. Ali saberi se! I makni tu zgroženu facu kad vidiš kako moje dijete jede sladoled, dok tvoje gricka mrkvu, koju si prije 5 minuta iščupala iz svog vrta. Već sam nekoliko puta naglasila – moja djeca jedu sve. Moja djeca jedu hrenovke. I pomfit. Smrznuti. I to zajedno. I odbijam se loše osjećati zbog toga. Ako se ti osjećaš – zadrži za sebe. Pričamo o djetinjstvu. Moja djeca će uživati u čokoladi, čipsu i sladoledu, jednako kako uživaju u lubenici, trešnjama i jagodama. I na kraju, nemam baš puno vremena da im upropastim život i zdravlje, kao što su moji i tvoji roditelji upropastili naše živote. I zato me pusti na miru!

3. ‘Ne radiš to kako treba’ mama

Lista koju nadopunjujem na dnevnoj bazi pokazuje mi kako sam očajan roditelj. Upijam sve dostupne informacije, pokušavam držati korak i učiti usput, kao i svi. I znaš što? Snalazim se nekako. Baš kao i ti. I zato molim te, sjaši sa tom predivnom torbom za djecu, opremljenom čudima kakvih nema ni u budućnosti. Znam, tvoje dijete je najbolje. I najljepše. Ali uništavaš svaku šansu da to bilo tko primjeti, jer neprestano to ponavljaš i uvjeravaš druge mame kako njihova djeca ne valjaju. Prestani. Odmah. Pričaj o vremenu, za Boga miloga!

4. ‘Moje dijete ima 18 i pol mjeseci’ mama

Tvoje dijete nema 18 mjeseci, nego ima godinu i pol. Tvoje dijete nema 23 mjeseca, nego će za mjesec dana napuniti dvije godine. Znači, uvela bih zakon, koji bi zabranjivao da se starost djeteta nakon godinu dana računa i izgovara u mjesecima. Ne prisiljavaj me da koristim matematiku ako mi za život nije bitna.

5. Mama higijeničarka

Ja perem ruke. Moja djeca peru ruke. Kupamo se. Čistimo. Sve radimo kako Bog zapovijeda. Zato prestani mikoroskopski promatrati moje ruke prije nego što ti podragam dijete po glavi. Ne gledaj me s prijezirom kad poližem rastopljenu čokoladu s prstiju ili kad kažem djetetu da to slobodno napravi. Daj, molim te…prije nekoliko godina bila si tinejđerica i u najprljavijem wc-u na svijetu držala si kosu drugoj curi dok je povraćala.
Nemoj molim te započinjati o higijeni! Ti si preživjela, prijateljica je preživjela – i tvoja djeca će preživjeti! Osim toga, dijete ti upravo stavlja kovanicu u usta. Znači, imaš veći problem od mojih polizanih prstiju!

6. Tip – top mama

Mrzim te. :) Stvarno te mrzim. Nije dosta što ti kuća blista nego i ti blistaš. Uvijek si sređena, našminkana i predivna. A ja imam trenirku, u kojoj sam jučer išla na trening. Koga briga? Ne, molim te ne obraćaj mi se i ne prilazi. Ne želim u svojoj blizini žene koje su prodale dušu Marthi Stewart!

7. ‘Izgubila sam sve kile čim sam rodila’ mama

Svakodnevno pokušavam izgubiti još ovih par kila, koje nikako da odu još od prve trudnoće. Prva trudnoća je bila prije 51 mjeseci (Aha! Jesam vas! :D ) Ali to uopće nije bitno. Za sve ostalo vratite se na broj 6.

8. Profesionalna mama

Ovo je sigurno mjesto gdje te nitko neće osuditi zato što si poslala dijete u krevet pola sata ranije (jer moje zlato još ne zna na sat, a to moramo nekako iskoristiti!) samo kako bi dobila pola sata više za odmaranje/tuširanje/čitanje/što god. Neću nikome reći, bez brige! Svi tvoji snovi, nade, želje, hobiji ne moraju izaći iz tvoje glave one sekunde kad dijete izađe iz tebe. U redu je ponekad biti sebičan i sve to jesmo. Da, i ti jesi. I ti isto. Nemoj glumiti da je mama sve što jesi. Jer znaš u sebi kako imaš više od toga. I nije sramota to reći na glas.

9. ‘Ne prisiljavam djecu na ništa’ mama

Drugim riječima – djeca nemaju navike, obveze, raspored, bilo kakav red. Jer rade što žele i kad žele. Molim te objasni mi – kako će ih to točno pripremiti za život? Nisam sigurna da razumijem taj dio gdje nema ni malo discipline. Na 80% pitanja koja sam do sad čula od svoje djece odgovor je bio ‘Ne’. Da nije tako do sad bismo imali lava, krokodila, kamion, avion, puno dvorište djece, bazen od čokolade i nikad ne bismo otvarali prozore. Naravno da karikiram. Ali nije daleko od istine. Ono što želim reći je kako mi je draže da saznaju od mene kako ne mogu dobiti sve što požele, kako život nije roza lizalica, duga, šećerna vuna, rasplesani jednorozi i violine… Jer će izaći u svijet, bit će nespremni na ono što ih čeka i mislit će kako uvijek sve mora biti onako kako su oni zamislili.
Da. Srcedrapajuće. Ali realno.

10. Mama ‘Pišem sarkastične članke o mamama i užasno sam dvolična’

Dobro došli na Internet! Drago mi je, ja sam isto mama! Luda kao i vi! :) I divne smo u svojim različitostima! :)
Fotografije su ovdje i tu možete pogledati i cijelu fantastičnu galeriju! I uživajte!

Oznake: mama, djeca, odgoj

13.06.2014. u 20:04 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 16.11.2013.

Nešto za tebe

Draga nepoznata mama,

Vidjela sam te jučer. I prekjučer. I prošli tjedan. Čula sam kako dižeš glas na svoju djecu u javnosti. Vidjela sam i kako ih na trenutke ignoriraš u parku. Znam i kako se ponekad navečer ne otuširaš i kako cijeli dan provedeš u staroj, poderanoj pidžami. Vidjela sam kako svoju djecu moliš, preklinješ, prijetiš im. Vidjela sam i kako vičeš na muža. I kako vičeš na svoju mamu. I na službenicu na šalteru. I na prometnog policajca.

Vidjela sam kako trčiš za djecom, kako se zaprljaš i kako opsuješ kad ti koljena otkažu poslušnost. Vidjela sam i kako završavaš sladoled koji je ostavilo dvogodišnje dijete. Vidjela sam i kako prstom skidaš šmrkljiće a onda ih obrišeš u istu onu pidžamu.

Vidjela sam i kako stiskaš zube da ne pukneš, kad nešto govoriš po stoti put, a djeca te ne slušaju. I kako zatvoriš oči i duboko dišeš, kad vidiš kakao na svježe opranim plahtama. I kako tiho plačeš dok pokušavaš hladnom vodom skinuti fleku od višnje sa omiljenih hlača.

Viđala sam te i u bolnici, u čekaonici. I u ljekarni. Vidjela sam da si umorna i uplašena.

Često te viđam. Vidim te svaki dan.

Ne znam jesi li planirala biti loš roditelj. Ne znam jesi li od malih nogu znala kako želiš biti majka ili te majčinstvo zateklo nespremnu. Ne znam koja su tvoja očekivanja i jesi li provela prve dane majčinstva u strahu kako nikad nećeš osjetiti „onu“ ljubav o kojoj svi pričaju.

Ali znam sve o tebi.

Znam kako nisi dobila sve što si htjela. Znam kako si dobila puno stvari koje nisi htjela. Znam kako ne vjeruješ da radiš najbolje što možeš i kako misliš da uvijek može bolje. Znam i kako ti ide bolje nego što misliš.

Znam kako ponekad poželiš baciti nešto u zid. I znam kako ponekad poželiš baciti trogodišnje dijete kroz prozor. I kako ponekad i sama poželiš iskočiti.

Znam kako ponekad, noću, kad sve utihne, ležiš u krevetu i plačeš. Isto tako, znam da nekad ne plačeš iako te srce boli i umorna si od svega, najviše od neispunjenih očekivanja.

Znam kako ima teških dana, za koje samo čekaš da završe. Onda dođe vrijeme za spavanje a djeca te zagrle i kažu kako te vole. I kako žele biti baš tako savršeni kao ti kad odrastu. Pa poželiš da taj trenutak traje vječno i žao ti je što je došlo vrijeme za spavanje.

Nijedan dan ne traje vječno. Dan uvijek završi a sljedeći dan dolazi sa novim izazovima. Bolesti, razočarenja, posao, obitelj, prijatelji, obveze, svađe…suze i smijeh…

Svaki dan napravi ono što misliš da moraš napraviti. Pobrini se za sve, jer to je tvoj zadatak. Isto tako, sjeti se ostaviti što god da radiš kako bi pogledala crtež ili dodala autić. Ili kako bi složila drvo od kockica. Prekini sve poslove kako bi „poljubila da prođe“.

Znam kako se ponekad igraš u dvorcu od kartona. I znam da znaš sve one slikovnice na pamet. Znam da ponekad i plešeš sa djecom kao na najluđem tulumu. Znam kako pred njima obavljaš nuždu i podriguješ.

Znam da, kad već odavno prođe vrijeme za spavanje, ulaziš u sobu odrezati zanokticu zbog koje tvoje dijete ne može spavati. Znam kako prekidaš kuhanje ručka kako bi probala kavu ili čaj koji su upravo posluženi u plastičnim šalicama. Znam i kako su tvoja djeca jela samo puding od čokolade kad su bili bolesni, jer ništa drugo nisu htjeli ili mogli jesti.

Znam i kako većinu ovoga nisi očekivala. Nisi očekivala kako ćeš nekoga toliko voljeti. I nisi bila svjesna kako ćeš se vremenom pomiriti sa svojim novim tijelom. Nisi znala ni da se može biti toliko umoran. Nisi postala mama o kakvoj si maštala.

Nisi savršena mama. Što god radila i kako god se ponašala – nikad nećeš biti savršena. Možda te to proganja. Možda si se pomirila s tim. Možda ti to nikada i nije bio problem.

Koliko god ti se čini da ne radiš dovoljno, tvoja djeca se ipak osjećaju voljeno. Još uvijek ti se smiju i vjeruju kako možeš popraviti i izlječiti baš sve. Bez obzira što se danas dogodilo na poslu, u vrtiću, u školi, u parku – ti si osigurala da prođe i da svane novi dan, sa novim mogućnostima. Dan u kojem će tvoja djeca biti sretna.

Poslovica kaže: „Postoji samo jedno savršeno dijete na svijetu, i svaka majka ga ima.“ Na žalost, ne postoje savršeni roditelji. Nisi savršena. U to ne sumnjaj. I ako misliš da jesi – nisi.

Ipak…bez obzira na to što nisi savršena, bolja si nego što misliš.

Ni tvoja djeca nisu savršena. Što znači da se nitko ne može brinuti za njih bolje od tebe – nesavršene. Jer kao takva imaš sve potrebno znanje i iskustvo. Nitko drugi ne razumije mrmljanje tvog jednogodišnjaka. Nitko ne razumije njihove šale i ne zna zbog čega plaču. To znaš samo ti.

Budući da ni jedna mama nije savršena još uvijek ima šanse da postaneš najbolja mama na svijetu.

E, pa stavi si lentu. Jer to si upravo ti. Najbolja Mama na svijetu!