Mama Mima

petak, 26.04.2013.

Presretači

Znate li tko su Presretači? Presretači su osobe koje tu i tamo susretnete na svom životnom putu. Bez obzira što ih nikad do tad niste vidjeli, Presretači uvijek imaju (dobronamjeran?) savjet vezan uz odgoj ili održavanje djeteta. Ma, sreli ste barem jednog, sigurno.

Znači, šetate gradom i gledate svoja posla. U kolicima gurate petomjesečno dijete. Odjednom iz sporedne ulice, grmlja, sa drveta, s Marsa, ispadne Presretač i vašem djetetu ponudi hranu – obično nešto nevjerovatno, poput slanih štapića ili Kiki bombona. Kad uz smješak kažete kako je dijete još premaleno da bi to jelo, jer jedva u rukici drži i zvečkicu i ima tek dva zuba, Presretač je zgrožen. Jer njegova/njezina djeca u toj su dobi već jela sve i to samostalno.

Presretač će vas u prolazu zgrabiti za ruku i pitati zašto dijete ima dudu. Neki ekstremniji Presretači čak će i izvući dudu djetetu iz usta.

Presretači uvijek bez greške detektiraju je li dijete žedno, gladno ili pospano.

Jedno od pitanja obično je dojite li. Bolje da znate točan odgovor na ovo pitanje! Također, jedno od uobičajenih pitanja je spava li cijelu noć. Na ovo pitanje nema točnog odgovora. Ako spava – trebate ga buditi da bi jelo. Ako ne spava – e, pa već je trebalo odavno prespavati cijelu noć. Presretači imaju izraze poput „uobročiti“. To znači, kako ste dijete od mjesec dana već odavno trebali naučiti da spava cijelu noć i ne traži jesti preko noći. Ako niste znali.

Koliko god godina imali, za presretače ste mlada i neiskusna mama. Uvijek.

Ako vaše dijete ima neki vidljivi problem, poput osipa, vaš šok pri susretu s Presretačima pomnožite sa 100.
Osip? Još niste bili kod doktora? Pa što čekate? Da prokrvari?
Bili ste kod doktora? Zašto, za Boga miloga? Pa to je samo osip.
Atopijski što? Ma, to su gluposti koje doktori izmišljaju kako bi vas zaplašili.

Ono što je najbitnije i u čemu ćete uvijek griješiti je – kapica. Ako je dijete bez kapice, vi niste normalni. Ako ima kapicu, vi očigledno mučite dijete.

Znači, iznimno je važno zapamtiti – kapica se NE nosi kad je vani 25 stupnjeva, nema vjetra i kiše, biometeorološke prilike su savršene, Sunce udara pod kutem od 45 stupnjeva, Zemljina os okomita je na ravninu po kojoj se kreće oko Sunca, a Mars i Saturn se nalaze u sazviježđu Djevice.

Ukratko, ako je temperatura od 24,9 na niže ili od 25,1 na više – kapica se mora nositi. Inače izlažete dijete opasnostima poput teške upale mozga, glave, ušiju, neće mu zarasti fontanele ili će isti tren dobiti sunčanicu. Ili će se spontano zapaliti i izgorjeti. Zato je ovo jako važno zapamtiti.

Ono što mene obično najviše “raspali” je pogađanje spola djeteta. Moja curica, sa loknicama, u kariranom, strukiranom kaputiću, sa lila kapicom sa cvjetićem, uredno je bila proglašavana za “baš slatkog dječaka”. A sin je nedavno bio “preslatka curica”. Iako je imao svjetlo zelenu majicu, maslinaste hlačice i kapu sa šiltom. Gospođu su malo zbunile narančaste čarapice.
Da ne spominjem izjave poput: “Što, curica je? A dobro…bit će bolje drugi put.” Mislim… Kod takvih se zaista teško suzdržim.

Postoji i blaži oblik Presretača. To su oni koji samo povire u kolica, kako bi utvrdili da je sa djetetom sve u redu. Od njih nećete dobiti nikakav savjet. Oni velikodušno poklanjaju uzdahe i izjave poput: „Jao, kako je mala“, „Icuce sto je sjatki“, „Ajme koja buckica“, „Vidi kako spava“ i jedna od meni najdražih „Jao, pa ona gleda!“

Dobro…moram priznati da su mi ovakvi Presretači čak i simpatični. Ako ne šmrcaju i ne kišu u kolica – prolaze.

Najgora vrsta, dno dna Presretačke vrste, definitivno su oni koji podragaju dijete po glavi i pitaju „A kad ćeš dobiti bracu/seku?“ Bez obzira aludiraju li kako je vrijeme za drugo dijete ili misle da je mama opet trudna, jer ni nakon pet duuugih mjeseci nije uspjela skinuti taj trbušćić od prve trudnoće, ovo su Presretači na kojima pali samo ignoriranje.

Kako izbjeći Presretače? Nikako. Jednostavno naučite živjeti s njima i smijati se svom jadu i bespomoćnosti kad ih susretnete. Ja se nikad ne svađam i ne prigovaram. Vrhunac mog negodovanja je okretanje očima. A to ne pali. Tako da…ako saznate za neki protuotrov koji pali kod Presretača – javite mi!

Oznake: djeca, savjet

26.04.2013. u 10:25 • 0 Komentara • Print • # • ^

petak, 12.04.2013.

Smršaviti i ostati normalna

Evo, upravo sam pročitala nešto što me podsjetilo da imam i dio života koji se ne tiče djece. Zamislite! Uglavnom… članak o pripremi tijela za ljeto. Jer uvijek je vrijeme za dotjerivanje tijela u formu, ali u proljeće je to vrijeme bolje nego ikad!

I tako, ponukana člankom razmišljam o ponovnoj dijeti. Više ih ne brojim. Petodnevna, UN-dijeta, Ducanova, Mjesečeva, kupus dijeta, ovakva, onakva – kod mene nijedna ne traje duže od tri dana. Ali uvijek vrijedi pokušati.

Kako su počeli moji problemi? Paaa…više se i ne sjećam. Uvijek sam imala tih nekoliko kilica viška. S godinama su se nagomilale…majku im… Znam reći – da mi je sad ona kilaža kao kad sam imala 18 i mislila da sam debela! Prije prve trudnoće imala sam neku prihvatljivu kilažu. Onda to, naravno, nisam mislila. U trudnoći sam dobila 12 kila. Ma savršeno! Vraćam se u formu dok si rekao keks! Ili mrkva! Taman su se počele topiti, kad sam opet ostala trudna. E, u drugoj trudnoći su se hvatale i od zraka. Kunem se, bilo je dovoljno pogledati u frižider i već sam imala kilu više! Sa vrtoglavih ** kila odlazim u rađaonu. Da, bio je to dvoznamenkasti broj, ali dovoljno velik da ga tu ne napišem. Uvjerena da ću nakon poroda izgledati kao manekenka, prilično sam se razočarala nakon prvog susretom s ogledalom. Ma ići će to… Nda… Još dan-danas, nakon godinu dana – ne mrda!

Sve je meni jasno… Bolje da ljulja nego da žulja… Samo psi se vole igrati s kostima… Ali stalno mi nekako u glavi zvoni ona slavne Coco C.: „Žena nikad ne može biti premršava i prebogata.“ Davno sam shvatila da prebogata nikad neću biti. Preostaje mi samo ovo drugo.

Tu i tamo se saberem i mislim – ma bitno da sam sretna i zadovoljna. Osim što nisam zadovoljna.

Moj muž i mama će uvijek reći da sam taman. Nema mi goreg od „taman“ iz usta žene koja me rodila i čovjeka koji je potpisao „u dobru i zlu.“ Znam da mi ne lažu, ali sam uvjerena da mi prešućuju istinu. Da vam moja baka može reći koju, rekla bi da sam preslaba. Ali to je zato što nisam ona rumena snaša, koja jednom rukom drži dijete a drugom kopa krumpire.

I najvažnije od svega – ormar. Roba i robusina koje su puni ormari a ja stanem u jedne hlače, mogu bez srama obući dvije majice i vestu do iznad koljena. Na jednu od te dvije majice.

Ali čuvam sve one krasne komade odjeće, jer oni su dokaz da sam mogla onda i moći ću opet. Khm, khm…
Hlače od prije prve trudnoće mogu navući do koljena…ako ležim.

Ali sve čuvam. Jer tko zna…jednog dana…kad smršavim…a sve to se vrati u modu… Ma doći će i taj dan.

I tako se, znači, pripremam na novu dijetu. Kažu – samo malo smanjiš obroke i da vidiš kako se kile tope! Pa ja smanjim obroke. Ujutro popijem kavu, pojedem neki sir sa tankom kriškicom kruha i to je to. Za ručak komadić mesa i salata. Za večeru bi isto trebala pojesti nešto nemasno i lagano ali sam već toliko gladna da si složim sendvič. Malo veći od uobičajenih sendviča. I možda ubacim malo majonezice. Jer sam stvarno gladna. E, kad sam već prekršila sve što sam si zacrtala, mogu pojesti i malo čokolade. I popiti mlijeko. Onda još bombončić i mogu na spavanje. Ako izdržim bez sendviča, budite sigurni da imam vreću čipsa ili kantu kokica. Koje zalijevam sokom.

Što je još važno a pomaže kod gubitka kila? Kažu da je važno piti puno vode. To je meni kao kronično dehidriranoj osobi, koja pije 2 dcl vode u dva dana, prilično teško.

Jeste znali da voda čini 70% ljudskog organizma? Ja to znam. I da čovjek ne može bez vode duže od 4 dana? I to znam. Znam i sve posljedice dehidracije. Ali ja bez problema izdržim 4 dana bez vode. Izdržim li bez čokolade? Ne. Izdržim li bez mesa? Ne. Zaboravim li pojesti sladoled? Ne. Voda – obavezno zaboravim. I tako tu i tamo odlučim početi piti vodu. I uzmem jednu divnu čašu, koja će me apsolutno mamiti da iz nje pijem kao luda. Napunim je vodom i stavim na vidljivo mjesto. Na stol u kuhinji. Onda je pomaknem jedno 17 puta u toku dana. Navečer izlijem vodu i operem čašu. Sljedeći dan je opet napunim. I to ponavljam nekoliko dana dok mi ne dosadi.

Da li te radnje pomažu mom organizmu? Ne. Da li ja činim nešto po tom pitanju? Naravno! Napunim malu bocu vodom i stavim je u torbu. Tako mogu piti uvijek i svugdje. Nakon nekoliko dana, tjedana, ponekad (malo me i sram priznati) mjeseci izvadim bocu iz torbe, izlijem vodu i bacim bocu. Da li ovo čini čuda za moj organizam? Ne. Da li činim nešto po tom pitanju? Da. Napunim veliku bocu i stavim je u frižider. Volim hladnu vodu. Ma ne volim nikakvu vodu, ali ako baš moram piti – mora biti hladna. Da li je pijem? Ne. Popijem tu i tamo iza nekog slanog obroka. Gutljaj. Možda dva. Prednost ove metode je to što voda u frižideru može stajati i stajati, bez da se zamuti ili usmrdi.

Ako uhvatim neki ritam i počnem piti vodu svaki dan, pogotovo kad zaredaju oni divni ljetni dani, sa +38 u hladu, znate li što se događa? Postanem mlađa! Blistam! Koža mi blista. Mršavim na očigled. Bolje se osjećam. Imam energije za izvoz. Raziđu se oblaci i sunce veselo zablista. A mali anđeli sjede na bijelim oblačićima i sviraju harfe. Život je lijep. Većinu problema rješavam s lakoćom. Ma svi moji problemi utope se u toj vodurini. U tom tekućem čudu. Koje teče kad odvrneš pipu i ne zahtijeva nikakav napor u nabavi. Osim ako ne kupuješ flaširanu vodu.

Zašto mi je to ona toliko teško? I zašto uporno zaboravljam piti tu zlatnu tekućinu?

Sigurna sam da postoje ljudi koje se dnevno nataču s litrama vode. I sigurno izgledaju divno. Angelina Jolie? Ona ništa drugo i ne unosi u organizam osim vode. I ne…s ovim ne aludiram na njezinu suludu mršavost! Zašto je meni, pobogu, toliki problem odvrnuti pipu?

Kažu da će se neki budući ratovi voditi zbog vode. Meni to neće predstavljati nikakav problem.
- Tu ste zbog vode?
- Da. Uzet ćemo vam vodu.
- Može…nosi.
- Ali uzet ćemo vam sve. To je sad naša voda.
- Ma nema problema. Evo, pomoći ću vam napuniti kanister.
I tako…brzo odustajem od mršavljenja natakanjem vode u sebe.

U sljedećoj fazi surfam i tražim neku brzu i učinkovitu dijetu.
Kupus dijetu sam probala jednom. Još uvijek imam odvratni okus te čorbetine u ustima. Kao da je netko razmutio ajvar u toploj vodi. Grozno.

Ima neka brzinska koja garantira gubitak dvije kile tjedno. To je navodno dijeta koja se preporučuje srčanim bolesnicima pred operaciju. Mislim… Svaki dan po dva kuhana jaja… Ma molim vas. Umjesto da gubim kile, zaradim takav zatvor da mi ni šljive sa toplim Donatom ne pomažu.

Onda isprobavam kombiniranje… Ne kombinirati određene namirnice s drugim određenim namirnicama. Na primjer – ne kombiniraj meso sa krumpirima. Radije iskombiniraj grožđice sa jogurtom. Pa i nije neki ekvivalent, ali ok.

Čak probala jedan dan u tjednu jesti samo kuhani krumpir. Jer navodno krumpiri skupljaju masnoću i bla, bla, bla… ne znam za vaše, ali moji krumpiri ne skupljaju ništa.

Probala sam i prehranu u Zoni. Znači, svaki obrok mora biti izbalansiran do besvijesti – sačinjen od 30% masnoća, 30% proteina i 40% ugljikohidrata. Odnosno, namirnice se broje u „blokovima“ i vi možete za ručak pojesti npr. 3 bloka masnoća, 3 bloka proteina i 4 bloka ugljikohidrata. Odlično. Za par dana sam se osjećala izvrsno. Ne znam da li su kile išle dolje ali sam bila tako sretna, da me nije bilo briga. Pa tako se hrani Madonna i pogledajte kako je živahna bakica! To je super, sve dok ne morate napustiti kuću, a zaboravite priručnik, pa ne možete izračunati koliko čega smijete pojesti i koliko blokova čega ima u produženoj kavi s mlijekom. Odustala.

Nadobudno sam kenula i s Ducanom. Nema greške. Milijuni su zadovoljni, tko sam ja da se bunim! Krećemo s prvom fazom – samo proteini. Za 24 sata sam luda i trpam čokolade koliko mi stane u usta. Čak sam Googlala i dijetu s čokoladom. Koliko god nebulozno zvučalo – postoji! Blaženi Internet. Probala nisam. Onda sam napokon pronašla dijetu koja uspijeva. Jedeš sve, ali po malo. I vježbaš. Pa mi je muž skinuo Ranatu Sopek (vježbe, DVD, Internet…a što ste vi to pomislili? I juuuuj!) Odlično. U nekom parlelnom svemiru, gdje mlađe dijete ne plače čim te vidi da počinješ vježbati. Odlazak na neki organizirani trening ne dolazi u obzir, jer svi počinju iza 8 navečer, a sa dvoje male djece upravo to je vrijeme kad sam već na pola onesviještena.

I što funkcionira? Za mene je savršena dijeta – lokot na usta. I na frižider. Ne jedem ništa. Doručkujem kavu i naranču. Ručak preskočim. Popodne pojedem oo što djetetu ostane od ručka. Večeru preskočim. I kile naprosto bježe! Yo-yo efekt? Da i? Ne može on toliko Yo-yati koliko ja mogu gladovati!

E, pa eto… od sutra sam na dijeti. Ako sljedeći tjedan ništa ne napišem, to znači da sam toliko smršavila da više ne mogu tipkati! Sretno mi bilo!
Napomena: Da tjedan dana jedem samo zrak, još uvijek ne bi bila toliko mršava da ne mogu ništa natipkati! Znači – nema straha!