Mama Mima

četvrtak, 08.01.2015.

Univerzalna veličina



Koliko puta dođeš u trgovinu, nađeš nešto što ti se sviđa, pitaš prodavačicu za veličinu a ona kaže kako je univerzalna. Univerzalna. I onda ti odeš u kabinu i shvatiš kako, ne samo da imaš onih nekoliko kilograma viška, nego ti univerzalna odjeća, koja stane na 99% ljudi (jer je univerzalna – „one size fits all“), ne stane ni do koljena. I osjećaš se jadno.

Sjećam se kako sam prije 5-6 godina tražila malu crnu haljinu po Zagrebu. Jer malu crnu haljinu moraš imati i mala crna haljina je apsolutni, vječni must-have. A i bili smo pozvani na svadbu, pa ono... Spojit ću ugodno s korisnim.

Ja sam bila daleko od današnje, postporođajne kilaže, koja bi bila idealna da sam 10 cm viša, i mislila sam kako sam jako debela. Odnosno, ne jako, ali kako sam se malo potkožila.

S mužem sam hodala po Zagrebu i tražila malu crnu haljinu. Na baš toliko malu ali crnu svakako. Imala sam žute štikle i žutu torbicu i za kompletan look trebala je samo haljina. Samo.

Koliko teško može biti pronaći jedan tako ključni i obavezni dio svake garderobe? Pa male crne haljine sigurno ima svaki butik pod ovim nebom. Krivo. Nema ih nitko. Barem ne običnu haljinicu, bez ukrasnog remena, bez volana, bez prišivenih ruža, bez zlatnih cifova, bez džepova, bez čipkastih umetaka. Obična šta-ja-znam-kakva haljina.

Kako se bližio dan svadbe a ja počela shvaćati kako je lakše pronaći haljinu na Kipove slobode, tako su moji kriteriji postajali sve niži i niži.

Tako sam sa suprugom jedan od posljednjih dana stigla Importanne centar. Uz sve druge shopping centre u Zagrebu i bližoj okolici, ovaj je stvarno bio posljednji na našoj listi. Ušli u taj jedan butik i ja sam počela pročešljavati vješalice. I evo je! Pronašla sam haljinu. Ne baš običnu, ali crnu. Doduše, s nekoliko volana koji su joj davali onaj Charleston look. Ali haljina je i crna je!
Pošto je sat ozbiljno otkucavao, odlučila sam je probati. Pitam prodavačicu za veličinu a ona odgovori kako je to jedina i kako je veličina univerzalna. Gledam haljinu, gledam nju... Ona je jako ozbiljna i stvarno vjeruje u to što govori. „Vidite – tu i tu ima streča i onda se lijepo da obući i lijepo pada.“ Ok. Probat ću.

Dolazim do kabine a unutra su nečije stvari. Žena je probala košulju i hlače i sad bosa i u toj odjeći hoda po dućanu i traži još nešto za probati. Pošto je to jedina kabina a ja nemam toliko vremena (a bogami ni živaca!), ona pristaje da ja uđem unutra, među njene stvari, i na brzinu probam univerzalnu haljinu na volančiće.

Ulazim u kabinu, na brzinu se skidam i stvarno se trudim ne zapinjati za odjeću i vrećice gospođe koja mi je ljubazno ustupila kabinu. Skidam haljinu s vješalice, navlačim je preko glave... Navlačim... Navlačim... Ne ide. Zapela je. Ja sam zapela u njoj. I to ne samo „zapela“. Zapela s rukama u zraku, nikakvim izgledom da ih spustim, niti da na bilo koju stranu povučem haljinu. Vidim noge ispred kabine. Žena se vratila i cupka ispred vrata.

Shvaćam kako imam dvije mogućnosti. Prva je da u gorila stilu razderem haljinu, obučem se i istrčim iz dućana. Ali to nisam ja. Vjerovatno bih se vratila za nekoliko minuta u suzama. Druga mogućnost je...hm...pa izaći iz kabine i tražiti pomoć. Vide mi se noge i gaće, ruke su u zraku i glava mi se skoro uopće ne vidi. Znači i ako ima ljudi u dućanu, male su šanse kako će me netko prepoznati ili zapamtiti. Izlazim iz kabine i zavapim iz haljine: „Molim vas... Ja...ja sam zapela.“ Prodavačica je zgrožena. Žena ispred kabine je zgrožena. Mrze me, osjetim to. Muž me pogleda, okrene se na peti i ode van iz dućana. A ja ne mogu vjetovati kako je to napravio! Gleda me kroz izlog i umire od smijeha. Uz malu pomoć skidam haljinu, oblačim svoju odjeću. „Ne odgovara vam, znači?“ pita pametnjakovićka i stvarno riskira da joj zafitiljim nešto uglavu.
Univerzalna. Univerzalna moj kur**.

Nema takve stvari u svijetu ženske mode kao što je „univerzalno“. Jer ako odgovara i svima manekenkama ovog svijeta – ne znači kako je univerzalno. Jer manekenke nisu mjerilo toga kako većina nas izgleda. A ako je univerzalno trebalo bi odgovarati svima. Molim vas neka mi netko objasni kako žena koja (ponosno) nosi veličinu 46 i ona koja nosi veličinu 38 i ona koja nosi veličinu 34 mogu stati u istu haljinu i da svaka od njih bude zadovoljna kako izgleda? Ma da je uopće može navući na sebe. Nema univerzalnog. Nema. Ni kućni ogrtači ne mogu biti univerzalni. Jer ako želim kućni ogrtač ne znači kako ću pristati na šatorsko krilo samo zato što je veličina univerzalna.

A evo i prigodnog videa! Živjele vi meni, svaka u svojoj veličini! Cmok!

Oznake: haljina

08.01.2015. u 12:12 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.