Mama Mima

subota, 20.10.2012.

Giga

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
(Opomena, A. B. Šimić)

Što se dogodi sa dobrim čovjekom? Dobar čovjek živi i umre u tišini. A ipak ostavi neizbrisivi trag u srcima onih koji su ga poznavali.

Bio je dobar čovjek. U prvom ratu koji je doživio izgubio je mamu. Prošao je stvari koje nitko živ ne bi smio ni mogao proći. I preživio. I ne samo to. Uzdigao se iznad svega i iz inata postao dobar čovjek. Čovjek vrijedan divljenja.

Osnovao je obitelj. Krasnu obitelj. Čvrstom rukom vodio je djecu kroz život. I učio ih da se nikoga ne mrzi. Da je svatko vrijedan ljubavi i poštovanja. Da u svakom žitu ima kukolja. Oženio je djecu. U osvit nove države trebao je sa svojom Marom uživati i čekati unuke.
Umjesto toga, dočekao je sumrak još jednog rata. I opet je prošao golgotu.

Ne znam koliko udaraca u životu čovjek može podnijeti i ne znam koliko je udaraca potrebno da se slomi dobar čovjek. Ali njega nisu slomili. Još se jednom uzdigao iz pepela i preživio.
Iz inata.
I opet je ostao vjeran sebi i svojim idealima. S vjerom u ljude i u pravdu. Ni dvije golgote u ovom čovjeku nisu probudile zvijer. Ni dvije golgote nisu slomile ovog dobrog čovjeka.

Bio je topla osoba. Očinska figura. Čvrst oslonac. Uvijek je imao mudru riječ za svakoga. Uvijek očinski savjet. Uvijek nasmijan. I kad se u očima nazirala tuga sa usta nije silazio osmijeh. I čvrst stisak ruke. Onakav stisak nakon kojeg odmah znate sa kakvim ste se čovjekom rukovali.
Poštovali su ga i voljeli mnogi. I ja sam ga voljela i poštovala. To je najmanje što sam mogla.

Lomile su ga godine. Lomile su ga bolesti. Ali osmijeh nije gubio. Nije gubio ni optimizam. Ni vjeru u ljude. Ni ljubav.
Danas se ugasio. Zaplakala sam nakon dugo vremena onako...iskreno...iz srca.

E, pa dragi Giga...neka te anđeli čuvaju tamo gdje si otišao. A ti čuvaj nas. Pamtit ćemo tvoje riječi i savjete. Pamtit ćemo tvoj osmijeh. Srest ćemo se opet. A do tad, Giga, nemoj nas zaboravit – mi tebe nećemo!
Počivaj u miru.

Oznake: smrt, dobar, čovjek, rat

20.10.2012. u 23:31 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.