...one last goodbye...
26.04.2008., subota
ako tako mora biti,, nek' bude...
|
sinoc kada sam dosao sa utakmice,, i kasnog druzenja.... malo sam se zajebavao po netu... stvarno,, umoran potpuno,, kako se kaze: "kao pas",, ali jednostavno nisam mogao ici u krevet... iako sam se smrzavao,, iako me temperatura derala i glava boljela... nema sanse da se "bacim" u krevet... stvarno,, dosta me pogodilo ono sto je pisalo u komentarima na proslom postu... nemam pojma,, koliko god nesto osjecao, tj. ne osjecao prema nekome,, pogodi te... iako znas da je istna,, jebi ga,,, udari tamo negdje u tebi... da,, priznajem,, neke stvari jesam slagao,, osobi koja je tada dosta znacila,, priznajem,, sve ja to kuzim,, i razumijem da sam pretjerao,, da sam i sve to zasluzio,, ali ipak malo zaboli... jebi ga... nisam od kamena,, kako neki misle... nazalost... ne znam,, necu pisati nista o tome,, iako bih mozda trebao... ali necu,, dovoljno ti je sto priznajem da sam veliki lazljivac bio... VELIKI... nema nikakvih opravdanja,, nema stvarno,, niti ih trazim,, niti isto tako trazim da mi se oprosti... ali eto... "bode" me to sve,, pa sam odlucio napisati... jebi ga... znam da sam i previse stvari krivo napravio u zivotu,, previse, stvarno... ali opet... necu reci da za svime zalim,, nema sanse... mozda da se mogu vratiti,, sve te DOBRE stvari koje sam dobio na los nacin, pokusao bih dobiti na drugi nacin... da li bih uspio? nemam pojma,, vjerojatno da,, ali eto... necu nikada saznati... jer,, nema tog koji me moze vratiti tamo nazad... u ono vrijeme,, kada sam radio te ruzne stvari... ali,, opet,, kada bih drugacije uradio neke stvari,, ne bih bio ovo sto jesam... ne bih sada sjedio ovdje za ovim kompom,, ne bih imao ove misli, ne bih imao ove predivne stvari koje mi se trenutno dogadjaju u zivotu,, ali isto tako ne bih imao sve ove teske stvari koje su se dogodile i koje ce dogadjaju,, i najvaznije,, koje ce se dogadjati!! sve to sranje oko toga kada bih se moga vratiti,, poceo sam razmisljati danas kada sam na groblju bio... onako slucajno... malo sam otisao kod staraca,, malo sjedili pricali,, onako o svemu,, stvarno ne znam kada sam zadnji puta tako pricao sa njima... bez svadje,, bez tenzija,, onako,, otvorene misli jedni prema drugima... o svemu,, o mom zivotu,, o mom faksu, nogometu,, majka je jos pri tome da se ostavim toga,, jer prezivio sam ono sto sam prezivio,, i to joj nikako ne izlazi iz glave.. nikako... majka je majka,, uvijek ce se brinuti,, i za to cu joj uvijek biti zahvalan,, do kraja zivota... pa smo dosli na temu poginulih prijatelja... pa sam im stvarno rekao sto mi je sve na dusi... nikada nisam sa njima pricao o tome,,, nemam pojma,, nisam imao muda,, jednostavno nisam smio... zasto?? nemam pojma... iako sada shvacam da bi me oni razumjeli vise od svakoga,, nisam... opet se pitam,, da li sam dobro postupio? ne znam,, niti cu ikada saznati! jebi ga.. tako je... sjecam se,, jednom sam ja isao po mamu sa posla,, prolazili smo pored onoga mjesta,, i ja sam kao i uvijek zatrubio... majka me pitala sto to radim? ja sam joj rekao da pozdravljam svoje prijatelje... i sjecam se da sam tada dobio jednu pravu lekciju... da mi je rekla da to moram zaboraviti, da moram nastaviti,,, sve to,,, ali tada sam se jako naljutio na nju... zasto? nemam pojma... mozda je to jos samo pojacalo moje uvjerenje da ne trebam pricati sa njima o tome... ma jebi ga... ne znam... i kada sam dosao na groblje,, prvo sam bio kod tome,, sjedio neko vrijeme,, "pricao sa njim",, zapalio ugasene lampione i svijece... a onda sam otisao do mate,, pa sam tamo isto sjeo,, i krenio pricati sa njim... i u jednom trenutku sam se sam sebi zgadio... tako u prici,, dosla mi je u glavu jedna misao.. "mato brate,,se sjecas nasih "jebacina".. kako smo mi to uvijek zvali,, iako nije bilo ni J od jebacine,, nego samo nase snimanje cura,, komentiranje,, zamisljanje sto bi sa njima... kao sto i svaki muskarac razmislja... heh... ali,, isto tako se moramo sjetiti i onih uspjesnih izlazaka,, "uspjesnih",, kada bi uhvatili neku curu... ali ti si imao svoju curu,, draganu,, i smirio si se potpuno,, a ja okorjeli samac,, i dalje u lov... ali,, brate,, stvarno se grizem, stvarno i ne zelim tu misao u svojoj glavi, bojim se reci,, ali znam da ti znas svaku moju misao, pa cu ju i reci.. brate,, otkako si ti umro,, stvarno sam bio u prevelikom kurcu u vezi svega, a isto tako i u vezi cura... ali sada ono cega se bojim,, otkako tebe nema,, i nakon tog vremena sto nisam imao ni curu, ni nista.. e, nakon tog vremena mi se dogodilo stvarno dobrih cura, stvarno dobrih "brija",, mrzim tu rijec, ali eto, nema opisa za to... i sto je najvaznije,, sada sam presretan sa curom,, stvarno svake sekunde uzivam... a brate moj,, da li bi se to dogodilo da si ti ostao ziv? eto to je sto me muci,, zbog cega se ubijam od misli... da li bi se meni dogodile sve te predivne stvari i da li bih imao ovo sto sada imam? nemam pojma..." ne znam... ono,, muci me to! ma daj,, opet cu se ubiti od razmisljanja,, a veceras to ne zelim... nikako... tako da... dosao sam napisati post onako,, cisto da to "odradim",, ali evo,,, opet malo mojih izljeva,, malo mog zivota i mojih misli... jebem ti,, nekada kada citam sve svoje postove od pocetka bloga... nekako imam osjecaj da sam mozda malo previse stvari stavio "na papir",, da sam mozda malo i previse toga tebi rekao na ovom blogu... ali opet,, mjesto gdje se potpuno izbacim,, potpuno se prepustim ovoj tipkovnici,, da me sama "zove da stisnem to slovo"... oprosti na pogreskama u pisanju, ako ih ima,, neda mi se kontrolirati,, boli me glava od kompa... ali cu sutra, preksutra u citanju svega,, onda cu prepraviti.. valjda... a da,, vidis mi naslov?? e,, kada sam se ipak odlucio da legnem spavati sinoc,, ne znam koliko je sati bilo,, upalio sam radio,, jer obavezno nesto mora svirati kada spavam,, ne podnosim tisinu! i da,, na radiju sam cuo neku pjesmu,, engleski jezik,, ali evo,, slobodni prijevod.. ako tako mora biti,, nek' bude... sto stvarno i jeste,, stvarno se nekada treba prepustiti toj monotoniji, prihvatiti to kako jeste,, NE BORITI SE!! e bas to... potpuno odloziti oruzje i ne boriti se... nekada to stvarno nema smisla nastaviti... koliko god bilo tesko,, ma prepustit cu se tome kako jeste... pa 'ko ga jebe...  ispravan put? ne znam... nadam se... idemo zajedno pa cemo vidjeti... |
21.04.2008., ponedjeljak
mome gostu...
|
ne bi te ubilo da mi kazes da me volis,, ne bi te pokopalo da pokazes malo volje,, malo volje za ono bolje lezi smrskano izmedju nas da te nikad nije bilo, ne mogu ti reci da te ponekad bilo, ne mogu ni to ne slusas me zato sto ne cujes sebe ne znas me jer se predobro znas vidjaj se samnom, ne ja ne grizem samo moj smijesak, natopljen u bol zaboli me sto ponekad u sebi nadjem dio tebe tek tada shvatim da si mi jedino pruzao bol duboko u sebi znam da si tuzan i nesretan kukavica, da places i vristis ne slusas me zato sto necujes sebe ne znas me jer se predobro znas ponekad te osjetim u sebi ipak nedostajes da te nikada nije bilo, ne mogu ti reci da te ponekad bilo, ne mogu ni to shvati da kopam po svojoj glavi trazim tvoje zao mi je (i meni je zao) vidjaj se samnom, ne ja ne grizem samo moj ponos, koji nemam vidjaj se samnom, ne ja ne grizem samo moj smijesak, natopljen u bol inace sam zaboravio na ovaj bend,, ali eto neki dan u autu cujemo ovu pjesmu... pjesma krece tako lagano,, ambijentalno... da se kasnije pretvara u nesto prejako... presnazno,, natjera te da se zapitas jako... a evo kako sam ja to sebi preveo... sama pjesma, govori o toj drugoj osobi u nasoj glavi,, onom drugom meni (i tebi, naravno.. samo cu ja to sada pisati za sebe,, ALI I TI IMAS TOG GOSTA U SVOJOJ GLAVI!)... koliko puta ti se dogodilo da si nesto napravio onako brzo,, da si usao u nesto ne razmisljajuci,, rekao neke rijeci koje nisi bas htio,, uradio nekoj osobi nesto sto nisi htio,, udario nekoga iako si sutra dan osjetio neku nelagodu,, napravio sebi nesto, zbog cega si sutra dan skuzio da to nisi ti... e da,, to je onaj gost u mojoj glavi... ono nesto.. sto je odgovorno za sve to nase "nekontrolirano"... da te nikad nije bilo, ne mogu ti reci da te ponekad bilo, ne mogu ni to ne slusas me zato sto ne cujes sebe ne znas me jer se predobro znas da,, nikako ne mogu reci da ga nije bilo nikada,, jer puno puta sam imao taj izljev bijesa,, taj nekontrolirani govor,, taj udarac... ali opet,, ne mogu ni reci da je to bio on... da se odmah razumjemo,, ne mislim da sam pukotina, da imam dva covjeka u glavi... to sam ja u svojoj glavi,, to si ti u svojoj glavi,, samo,, to je onaj dio nas za koji ne zelimo da izadje.. da ga pokazemo ljudima.. da pokaze svoje pravo lice,, ne zelimo,, jer kada pokazemo, cesto zazalimo... ne uvijek, naravno,, ali cesto zazalimo... taj brzi potez,, zna zasmetati poslje... zaboli me sto ponekad u sebi nadjem dio tebe tek tada shvatim da si mi jedino pruzao bol duboko u sebi znam da si tuzan i nesretan kukavica, da places i vristis da,, cesto pronadjemo tu osobu u sebi,, cesto skuzis da stvarno imas tog drugog sebe,, a kada ga osjetis, kada skuzis da je on napravio to,, skuzis da je on ustvari samo ono gadno,, ono sto je pruzilo bol i tebi i tome kome si nesto napravio.. jer cesto,, one nase frustracije,, one nase probleme, ostavimo u sebi,, sakrijemo tamo u dubinu, da to nitko ne vidi,, da nitko ne vidi kako sam ranjiv, ili kako si ti tuzan... a to nas mali gost samo upija,, kupi, trpi, on to sve prozivljava,,, i onda? onda dodje trenutak kada skuzis da je dosta zajebavanja,, kada skuzis da si dosta toga skrivao u sebi, dosta toga sakrivao u tog gosta,, i onda eksplodiras,, kazes svima sto je,, posvadjas se sa svima,, popizdis pa ispizdis neku "nevinu" osobu koja je samo zadala taj posljednji ubod tom nasem gostu... svasta napravis,, svasta kazes,, ali,, kada prodje dan, malo se smiris,, prespavas noc,, i onda skuzis sto je ustvari bilo.. skuzis da ti to nikada ne bi napravio.. ali da,, upravo sam JA to napravio, upravo si TI to napravio,, nikakav gost u nama,, taj gost je ustvari JA... i kada to skuzis,, vidis koliko si ustvari stvari trpio,, kako si "plakao i vristao" u sebi.. da,, ali opet... opet taj dan pocnes "uzgajati" tog svog gosta,, opet, progutas i to,, taj sram, tu tugu, tu bol,, spremis ju opet dole duboko u sebi, daleko od svih,, i nastavis,, opet onaj stari mario,, opet onaj stari ti... i opet ne razmisljajuci ponavljas istu pogresku... ali tako je lakse,, tako je puno lakse ici kroz svijet prepun padova, prepun prepreka koje se cine neprelazne,, prepun trnja... ali evo,, ja moram reci,, to je i cisti razlog zasto sam "zapustio" ovaj svoj blog,,, ipak,, svaki taj pad mora zavrsiti, moras na nesto pasti,, moras pasti na to dno,, svaka ta prepreka ima prelazak,, ako ne moze preko nje,, moze ispod nje, ili okolo nje.. a svaki taj trn, jednom mora uvenuti,, svaki trn mora otpasti... i sto ostane? prekrasni cvijet! ostane ti da nakon tog pada streses prasinu sa sebe,, namjestis sve polomljeno, zaljescis to ((pitanje je koliko dugo ce ti trebati, ali uspijes)),, iii krenes dalje,, ruku pod ruku sa svojom srecom,, sa svojim uspjehom,, sa tom ljepotom... jednostavno... MORA doci sunce poslje kise,, mora!! i uvijek dodje! a ovo sam dobio komentar na svom proslom postu... od osobe koja ima to nesto sto me u isto vrijeme tako zabrinjava i fascinira... takva snaga u pisanju svakodnevnih postova, pjesama, misli,, a tolika je to snaga da se moras, jednostavno moras zapitati, preupitati svoj zivot, svoja uvjerenja, svoje zelje, potrebe... ma nesto presnazno... naci cete ga u ovom mom lijevom boxu,, pod osobama koje ja citam,, F.N... morate otici tamo,, procitati... Pokojnici i pijanci Tvoj je glas prečesto promukao, a dugotrajna promuklost ukazuje na vrlo ozbiljne probleme, što će reći da bi neke dramatične zaokrete trebao izvesti. Svijet je pretrpan patnjom, tako da se moramo izdići iz bunara samosažaljenja i razmatranja sebe kao života nevrijedne jedinke. 21.04.2008. (11:28) da,, promukao glas,, moj zivot ustvari,, promukao, tmuran... ali.. evo, kazem... mora doci sunce, uvijek! ma necu,, necu nista komentirati,, samo cu pokvariti ovo sto si rekao... da,, u svemu se slazem,, sve razumijem... barem onako kako ja gledam na to.. moze biti da ti imas drugacije poglede... ali... ma,, predobro... hvala care... a ti,, uzivaj...  |
18.04.2008., petak
Its nothing as it seems....
|
sto napraviti kada nakon nekog vremena skuzis da je vecina toga bila laz i prevara? eto,, pitanje koje se vrti po mojoj glavi... nije da me razdire, da me ubija,, ali onako,, nije ugodno.. stvarno nije ugodno... potpuno nebitno tko, zasto, kako, kada..... jednostavno,, sto misliti, sto reci, kako se ponasati, kako dalje sa tom osobom,,, nemam pojma... laz se dogadja,, ma sta dogadja? istina se dogadja, vecina je sve laz, barem donekle laz.. i iako to svi znaju,, to je tako.. kako se ja volim sprdat,, pa reci nekome trecem,, da ako u neku stvar vjerujes, za koju znas da je laz,, mozda kasnije sam sebe i uvjeris da je to istina... heh... ali tako stvarno i ispada,, pomiris se sa tom lazi,, prihvatis ju... ne smeta toliko.. ali kako onda, nakon svega tog lijepog,, ti skuzis da je to ustvari bila jedna poprilicna laz? dobro,, ne sve! nego one sitnice (moje sitnice),, one male stvari koje su sve to i cinile zanimljivim... hmmm.... jednom poljuljano povjerenje jako se tesko vrati,, ma ustvari, ne vrati se nikada... nego se ti samo malo senzibiliras, malo popustis,, "spustis prag tolerancije"... i da,, mijenjas se sa svakom zivotnom situacijom.. svaki taj pad,, ima veliki utjecaj na tebe,, napisao sam kod kristine u komentarima... ne postoji covjek koji ce reci,, ma neme to nista ne jebe,, nitko me ne moze razjebati,, ne tugujem, nije mi zao......... ma nema toga... neki nose tu "masku" pred nama,, ali.. nije to tako... ma znam po sebi!! jednom u zivotu sam dopustio da pred svima pokazem svoju bol,, dan poslje onog dana,, onog 30.07.,, ali to je nesto sto se ne moze usporedjivati... ovdje mislim na svakodnevni zivot,, previse se pretvaramo,, da smo nesto sto nismo,, jaki smo, prejaki, nedodirljivi, nista nas je jebe... ali znas i sam/sama da je to samo zavaravanje... ali, da se odmah razjasnimo,, naravno da treba biti takav... ne treba dopustiti nikome da te zajebava... ali,, ako sam vec takav, ako glumim,, necu to nikome "nabijati na nos"... sve u svemu,, nemam pojma sto sam htio reci... stvarno sam primjetio,, kada sam tuzan,, kada se dogadja nesto lose kod mene,, onda mogu pisati kao budala,, samo curi,, a cim se spoji jedan dan srece,, cim se dogodi jedan predobar susret, predobar trenutak, razgovor, dogadjaj..... moje "sposobnosti" padaju... mozda su zato najbolji pjesnici, slikari i takva "skupina ljudi" boemi... mozda bas zato oni zive boemskim nacinom,, mozda bas zato ne zele svu onu ljepotu i srecu, mozda bas zato biraju takav nacin... nemam pojma... uzivaj....  |
15.04.2008., utorak
te kapljice kise koje padaju po nasem zivotu...
|
znas onu tisinu izmedju dvije pjesme koje ti sviraju u playeru?? onu tisinu od neke 4 sekunde... u te 4 sekunde cujem kako kisa kaplje po ovom krovnom prozoru... tako jednolicno,, a opet tako razlicito, da svaka kapljica sama za sebe stvara cijelu pricu... krene ta druga pjesma,, ali,, hajde da ja probam ugasiti tu muziku i slusati samo kako ta kisa udara... pada mi jedna misao napamet,, nas cijeli zivot je kao taj prozor za vrijeme kise... na nas zivot stalno padaju te kapljice,, te ujednacene kapljice,, kao nasa svakodnevnica,, ali opet,, na taj nas zivot padnu i velike kapljice koje naprave jak zvuk,, kapljice koje naprave velike stvari na nas zivot.. kapljice koje skoro polupaju taj prozor,, kapljice koje naprave male pukotine u tom prozoru, koje se nece nikada popraviti... na tom nasem prozoru moraju biti te pukotine,, i ne treba se truditi popraviti ih,, jer neces moci,, a samo se nadati da ce tih pukotina biti sto manje... ocuvati svoj zivot sto je duze moguce... vec se nekoliko sati borim sa jednom mislju... doslovno borim,,, sjecam se da mi je jedna zena,, jednom rekla,, "ono sto osjetis prvo,, u bilo kojoj situaciji,, to je ono sto je istinito i pravo,, kada god se to dogodilo,, to je ono pravo..." nisu to tocne njene rijeci,, ne mogu zapamtiti ime osobe sa kojom sam se upoznao prije 2 minute,, a ne nesto kako je tocno receno prije 5-6 godina... danas sam bas osjetio jedan taj osjecaj,, bas taj s kojim se borim vec nekoliko sati... ne zelim sebi priznati da je istina taj osjecaj... ali previse puta sam se uvjerio da je istina ono sto mi je rekla.. ne znam,, jedan trenutak,, bez da razmisljam o tebi,, bez da sam i blizu da uopce razmisljam o icemu.. upalim taj msn,, pogledam samo jednu sitnicu... a znas kako patim od sitnica,, i obuzme me taj osjecaj... nemam pojma,,, vidio sam ti ime sto puta,, vidio sam ti sliku sto puta,, vidio sam ti banner sto puta,, ali u tom trenutku,, krah... znam da sam u jednoj knjizi citao kako u zivotu svakog mladog covjeka dodje trenutak kada shvatis da tvoj otac, tvoj svemoguci otac,, kako ga zamisljas dok si klinac,, i nije savrsen,, taj jedan detalj,, sitnica kada to skuzis,, primjer za tu knjigu je bio nesto u smislu,, kako je taj klinac pridrzavao ocu ljestve dok je on popravljao lampu u njihovoj maloj sobi... i kako je gledao gore u oca,, vidio je kako ocu drhtne noge dok se pokusavao izviti da dohvati tu lampu... tada je shvatio da ne postoji vise taj savrseni otac,, nego normalni otac, covjek od krvi i mesa... da,, moram reci da sam i ja dozivio taj trenutak,, kada sam to shvatio,, ali tada nisam jos procitao tu knjigu... ne znam zasto sam to pisao,, ali htio sam sam sebi objasniti da je taj osjecaj sada opet dosao... kada sve ono "divljenje" prema tebi,, svi oni moji osjecaji prema tebi,, nekako polako prestaju biti tako "savrseni",, kada se sve polako rusi,, i kada sve ide u pizdu materinu.. da,, bas tamo... naravno,, moji osjecaji,, moje razmisljanje,, ne ti... ne,, ne.... tvoje mjesto je i dalje tu... samo,, nekako,, rusi se ono nesto... i bas zbog toga kazem,, borim se sa tim vec nekoliko sati... a ova kisa samo zajebava cijelu stvar... ne znam... nedavno sam cuo od jedne cure da sam preveliki sanjar,, da pokusavam napraviti neki svijet koji ni u najludjim kombinacijama nece biti stvaran.. ali eto,,, kako kazem,, jebi ga, takav sam,, neces me promijeniti.. nikada... odmah ti zelim reci,, nemoj,, molim te nemoj da me ispitujes da li si to ti,, da me ti pitas da li si to ti... to je nitko... stvarno nitko,, a opet mozda si stvarno bas ti... ali nemoj... neces saznati.. i bas ti koji mislis da jesi,, vjerojatno nisi... kompliciram... zato.. nemoj....  |
14.04.2008., ponedjeljak
brat i ja...
|
neki dan sam rekao na jednom blogu.. kako stvarno nema sanse da nekada napisem post,, u kojem cu nabrojati osobe koje mi znace,, i pisati o njima... sada, kada sam odlucio pisati ovaj post,, kada sam to rekao jednoj osobi,, ta osoba mi je rekla,, pa vec si danas napisao jedan post,, cekaj da ga ljudi procitaju,, nemoj da ti tako dobar post ostane na 8 komentara... ta osobo,, i sama znas kako sam krenio pisati ovaj blog,, i da na svom pocetku nisam ima niti jedan komentar u skoro svim svojim postovima,, i nije me ni malo zanimalo ni diralo... sam blog sam krenio pisati zbog toga sto sam htio pisati sto mi je na dusi,, sto sada bas i ne mogu,, jer previse ljudi cita ovo moje sranje,,, ali jebi ga... ne brini se... imati prijatelja znaci imati sve,, imati savrsenog prijatelja, kojeg mozes nazvati bratom,, imati prijatelja zbog kojeg ces glavu svoju dati,, potuci, rame uz rame sa njim u tudjem gradu, protiv 7 ljudi,, prati mu krvavu glavu na pumpi,, imati prijatelja sa kojim ces provesti cijelo ljeto,, vozeci se u autu,, u drugoj brzini, bez gasa,, vozeci 17 km/h,, imati prijatelja sa kojim mozes sve pricati,, reci mu za poljubac koji si dao curi,, reci mu kada si pojebao neku curu,, reci mu kako si to napravio,, reci mu da si u kurcu,, reci mu da places,, reci mu da ti nedostaje,, da ti nedostaje ta cura,, imati prijatelja za kojeg znas da se nece okrenuti protiv tebe kada napravis neko veliko sranje,, imati prijatelja sa kojim mozes kupiti puno piva, sjesti u auto parkiran na kosarkaskom igralistu skolskog igralista, slusati cajke, piti i provesti se kao nikada u zivotu,, prijatelja sa kojim mozes u jednoj noci proci imenik u obadva mobitela 3-4 puta, samo da bi nasli nekoga da se zajebavamo,, iako je 4 sata ujuto,, imati prijatelja sa kojim ces se zagrliti kao sa nikim u zivotu,, onako jako, momacki,, da te sve boli,, IMATI PRIJATELJA SA KOJIM CES ZAPLAKATI U AUTU, ZAGRLJEN, NA POLA PROMETNE CESTE I OBECATI DA NAS NISTA NECE RASTAVITI,, imati prijatelja zbog kojeg sada drhtim dok ovo pisem,, imati prijatelja sa kojim se mozes napiti iako je to srijeda, pa moliti vlasnika caponea u 2 sata da nam proda jos 4 pive,, imati prijatelja koji je ipak malo predaleko, ali sa kojim se svaki dan cujes i znas da ce sljedeci tjedan doci,, imati prijatelja koji ce tebe pitati za ljubavne probleme,, imati prijatelja zbog kojeg vrijedi posvadjati se sa cijelim svijetom, pa ako treba i sve stjerati u picku materinu,, imati prijatelja koji te nazove u 3 sata ujutro, samo da ti zapjeva pjesmu kojoj ce preraditi rijeci "..neka sam isti kao brat moj",, imati prijatelja sa kojim ces se napiti na koncertu balasevica iako smo izasli autom,, imati prijatelja koji nikada nije slusao balasa, ali ce ipak plesati na sve,, imati prijatelja sa kojim ces otici na groblje posjetiti nasu bracu,, imati prijatelja sa kojim ces jednostavno stati pored ONOG mjesta i namjestiti one lampione koji su pali,, imati prijatelja koji te se sjeti svaki puta kada on uziva,, imati prijatelja koji ce ti postati kum,, i kojem ces ti biti kum,, imati prijatelja zbog kojeg ces zapustiti faks, samo da bi mogao provesti ljeto sa njim,, imati prijatelja sa kojim mozes sve,,,,, imati takvog prijatelja?? ako je imati dobrog prijatelja SVE,, sto je onda ovo?? to nije prijatelj,, to je BRAT!! sretan rodjendan brate,, kako sam ti vec napisao:: puno srece, zdravlja, ostvarenih zelja, para, a najvaznije puno seksa i pijanki... a sve ostalo ce doci! nedaj da nas bilo tko ili sto rastavi,, one suze u autu su jamstvo da ja necu to dopustiti, a znam da je i kod tebe tako!! " A joj nemas pojma sta bi dao da si ovdje.. Kad dodjem,bez obzira koji je dan, cemo proslavit. Samo Ti&ja, brata dva. " zivio mi brate!!  |
zasto je taj tvoj..........
|
inat je zajebana stvar... da... danas sam pisao jedan post,, i kada sam ga napisao,, i pritisnio tipku objaviti,, blog.hr se nesto sjebao... i cijeli moj post je otisao u Qrac... i ona da bi mene jedna osoba,, onako,, kroz salu zbog toga malo podbadala... i tako ja legnem,, da se odmorim,, boli ova glavurda,, dobijem jednu poruku na msn,, ustanem,, malo razgovaram sa tom osobom,, i prije nego odem ponovo leci da ja pogledam svoj blog,, i tamo jedan komentar,, malo sprdanja zbog tog sto mi se izbrisao post... i evo,,, sada necu lec,, nek me ubija glava,, ali napisat cu ovaj post,, najblize onome sto sam vec napisao,, ako se sjetim svega... samo zbog inata... jutros sam se probudio,, dobro nije bas bilo jutros,, nekih 10 sati je proslo vec... a otkako sam ovo najebo,, stvarno se budim kasno... jer je to jedino sto i mogu raditi u ovom stanju,, samo spavati... a inace,,, vec nekih pola godine se budim svako jutro u 7:55.. tako je alarm namjesten... a svaki puta kad zazvoni,, svira pjesma:: "fuck you,, i won't do what you tell me.." i svaki puta se sam sebi nasmijem,, jer "moram" napraviti to sto mi taj mobitel kaze,, tj. ustati... i kako to i inace radim,, jos jedno pola sata izlezavanje po krevetu,, razmisljanje o danu i veceri prije,, razmisljanje o danu koji je ispred mene,,, i naravno,, onda se i nazivciram,, svakakve misli krenu,, ali tada dolazi univerzalni lijek za sve... ne znam koliko sam pijan,, mamuran,, ljut,, tuzan,, ma bilo sto... hladan tus to sve makne,, na tih 20 minuta tusiranja,, sve nestane,, kada se boris da dodjes do zraka,, kada se boris da smiris srce koje tuce kao ludo od te hladne vode... jednostavno predobro... lijek za sve... ako nisi probao,, probaj!! uspjeva! i nakon tog sredjivanja,, dorucka,, sjedam za komp... pregledavaju se mailovi,, pregledava se facebook,, gledaju se vijesti na 4 razlicita portala... a da,, to me toliko nasmije... 4 razlicita news portala,, hrvatska portala,, svi imaju iste vijesti,, a toliko se razlikuju u sadrzaju,, u pojedinostima da je to presmjesno... ali dobro... nakon vijesti,, malo o zbivanjima u nogometu,, malo ogame online igra,, i onda dolazi na red pregledavanje blogova... svi ovi koji su navedeni kod mene,, tu u boxu,, i jos hrpa njih,, koje nisam mogao napisati,, jer bi to bilo predugo... i dodjem na kristinin blog,, i tamo vidim da je jedan post napisan za nekoga,, za neku curu... dobro,, odem u komentare,, i vidim tamo da se to radi o nekome pod pseudonimom "izgubljeni snovi"... i cim sam procitao,, u glavi mi se pocne svasta vrtiti... da li je to napisano na temelju one frnekyeve pjesme "izgubljeni snovi" ili je to samo jedna cudno bolesna slucajnost... a ja tu pjesmu inace obozavam,, a to ako me imalo znas,, trebas znati.. a ako nisi znao,, potrudi se da me upoznas bolje.. heh... i otvaram taj blog,, i prvo sto vidim,, to je naziv bloga,, stihovi te pjesme,, krenem citati prvi post,, opet stihovi iz te pjesme... hmmm... zamislim se... stvarno.. dobro,, sada znas kako sam dosao na ovaj post... znaci to je prvi dio... uredu? zapamti,, prvi dio... idemo dalje... otkako sam ovo najebo,, taj ponedjeljak,, kada mi se dogodila ova nesreca... od tog dana kada sam lezao na travi,, dok sam bio tako u "nokautu",, slusao sam,, joj boze,, pomozi mu,, dragi boze,, boze ovo, boze ono... kada sam dosao u bolnicu,, slusao sam od doktora,, hvala bogu pa je tako zavrsilo, pa su bili ti ljudi uz tebe, hvala bogu sto je taj znao da ti izvadi jezik,, boze ovo, boze ono... dok sam lezao u bolnici,, slusao sam opet od doktora,, od med. sestara,, onih praktikantica,, drugih bolesnika,, boze ovo,, boze ono,, hvala bogu sto je tako zavrsilo,, dragi bog,, bog ovakav,, bog onakav.. kada sam dosao kuci,, slusat od roditelja,, od bake,, od prijatelja preko sms, msn,, prijatelja koji su bili uzivo kod mene... hvala bogu,, svala mu sto je tako bilo i zavrsilo,, hvala bogu za ovo,, hvala bogu za ono.. dragi bog ovamo,, dragi bog tamo... i na kraju,, danas kada sam procitao kod one cure,, tu pjesmu sam si pustio da slusam,, i to mi se pokazalo na msn,, da slusam tu pjesmu "izgubljeni snovi".. i jedna osoba,, valjda je znala da nece dobro zavrsiti ako mi pocne pisati o tome na msn,, nego mi je ta osoba poslala mail... u smislu:: nemoj tako razmisljati,, znam sto te veze uz tu pjesmu,, znam kako razmisljas o bogu,, sto mislis o njemu,, ali gledaj da je on tebi dao novu priliku,, da ti je dopustio da ga opet zavolis,, da vjerujes u njega,, on ti je pomogaoda ne bude najgore taj dan kada si stradao..... uglavnom,, u tom smislu.... znaci,, ovo je bio drugi dio,,, tamo gore sam rekao da je ono prvi dio... i onda,, kada spojis prvi i drugi dio,, jel znas sta dobijes? dobijes nesto u ovome smislu! meni je bog dao drugu priliku,, mene je bog spasio? njega trebam voljeti?? -zasto je taj tvoj bog dopustio onaj 30.07.2007 -zasto je taj tvoj bog dopustio da toga dana ona tri mladica budu tamo -zasto je taj tvoj bog dopustio da ta tri decka taj dan dodju u tu birtiju -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni taj dan upoznaju tog kretena -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni taj dan piju -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni uopce razgovaraju sa tim covjekom -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni sjednu u taj auto sa njim -zasto je taj tvoj bog dopustio da uopce pomisle na to da se idu provozati -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni razviju toliku brzinu -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni ne uspiju proci tu krivinu -zasto je taj tvoj bog dopustio da slete u taj kanal -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni putuju prema tom betonu -zasto je taj tvoj bog dopustio da se oni sudare u taj beton -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni preminu na tom mjestu -zasto taj tvoj bog nije sve to sprijecio -zasto taj tvoj bog nije njih izvukao iz te krivine -zasto taj tvoj bog nije u tom trenutku promijenio zakon fizike i dopustio da taj auto nastavi dalje voziti -ako je tako svemoguc, zasto taj tvoj bog nije njih izvadio iz tog auta prije sudara -zasto je taj tvoj bog sve ljude zavio u crno -zasto je dopusti da njihovi roditelji moraju cuti takvu vijest -zasto je dopusti da oni vide taj prizor -zasto je dopustio da tri mladica zavrse svoje zivote taj dan -zasto su tri djecaka koja su bili kao andjeli, morali zavrsiti u svojoj 18, 20 i 21 godini -zasto su oni kao takvi, kao olicenja dobrote morali zavrsiti -gdje je bio taj tvoj bog kada su ih pokusali spasiti -gdje je bio taj tvoj bog kada je trebao da napravi cudo -gdje je bio taj tvoj bog kada kada su njihove majke i ocevi plakali -gdje je bio taj tvoj bog kada su se nadali da je to samo ruzan san -zasto ih taj tvoj bog nije probudio i pokazao da je to samo san -zasto je taj tvoj bog dopustio da se sve promjeni u sekundi? -zasto nije zaustavio vrijeme,, vratio ga,, i promjenio tijek dogadjaja, pricate mi da je svemoguc -zasto je taj tvoj bog dopustio da njihove obitelji sada moraju zivjeti bez njih -zasto je taj tvoj bog dopustio da oni moraju svaki dan ustati sa tom mislju -zasto je taj tvoj bog dopustio da svake veceri idu spavati sa tom mislju da nema njihovog djeteta -zasto je taj tvoj bog dopustio da njihove sobe sada stoje prazne -zasto je taj tvoj bog dopustio da se te sobe nikada vise nece napuniti -zasto je taj tvoj bog dopustio da gledamo svoje prijatelje samo preko slika -zasto je taj tvoj bog dopustio da se svojih prijatelja samo sjecamo -zasto je taj tvoj bog dopustio da njihovi roditelji njima moraju ici u posjet na groblje -zasto je taj tvoj bog dopustio da njihove majke svaki dan klece pored njihovog groba -zasto je taj tvoj bog dopustio da njihovi roditelji ne mogu sa njima proslaviti rodjendan -zasto je taj tvoj bog dopustio da njihovi roditelji moraju obiljezavati dan njihove smrti -zasto je taj tvoj bog dopustio da svi mi ostanemo bez prijatelja -zasto je taj tvoj bog dopustio da nema vise onog smijeh i one zajebancije izmedju nas -zasto je taj tvoj bog dopustio da ne mozemo vise sa njima izaci van,, napiti se,, zajebavati... -zasto je taj tvoj bog dopustio da svi placemo za njima, umjesto da zajedno placemo, da zajedno tugujemo kada jednog od nas ostavi cura,, kada dozivimo slamanje srca,, kada nam izgubi hajduk,, kada se sudarimo na skolskom glavama -zasto je taj tvoj bog dopustio da vise necemo moci ici zajedno cure hvatati -zasto je taj tvoj bog dopustio da nema vise koga da ucim voziti auto -zasto je taj tvoj bog dopustio da matin mali brat nema sa kime igrati kom i zajebavati se,, tuci se,, svadjati se,, otici na igraliste.. -zasto je taj tvoj bog dopustio da njihove male sestre tako rano moraju ostati bez velikog brace -zasto je taj tvoj bog dopustio da nema tome da nam prica onako brzo, pa da ga zajebavamo,, pa da on nama onda duplo vrati,, bez ljutnje naravno -zasto je taj tvoj bog dopustio da svi moramo ostati bez takvih osoba -zasto je taj tvoj bog dopustio jos milijun stvari vezanih uz njih I NAJVAZNIJE,, ZASTO JE TVOJ BOG DOPUSTIO DA PISE: mato lukic 1989-2007 tomislav jovanovac 1986-2007 tomislav lesic 1987-2007 zato,, molim te,, nemoj mi govoriti nista... molim te... ne zelim tvoj takav mail ili tvoj takav razgovor u mom prisustvu... ovdje na blogu napisi sto hoces,, ma doslovno sto hoces,, ali u mojoj blizini,, MOLIM TE,, nemoj... jer... jednostavno nema smisla... meni nema...  |
12.04.2008., subota
" "...jednostavno ne mogu / necu / ne zelim / bojim se / nemam muda....." "
|
evo,, vec polako izmice i subota,, ja u svom elementu,, pidzama, ovaj jebeni ovratnik, krevet, lagana muzika na kompu,, tv ugasen,, ne bih smio piljiti ni u komp,, ali pisem tako sto cijelo vrijeme gledam u tipkovnicu, pa onda bas i ne buljim previse u monitor... da,, muzika.. covjece,, navukao sam se na blues!! Stevie Ray Vaughn,, BB King,, Albert Collins,, Bobby 'Blue' Bland.......... nemam pojma zasto,,, vec dugo vremena se najezim kada cujem neku dobru blues stvar,, i eto, sinoc si nadjem nekih 30-35 stvari,, samo cistog bluesa... nesto prejako,, pogotovo ovaj crnacki,, jebo te,, u rijecima svake pjesme se nadjem,, negdje vise, negdje manje.. a svaku mogu zamisliti.. ono, u glavi staviti sliku! ali dobro,, veliki sanjar mario.. heh... nesto drugo me muci vec neko vrijeme... pisala je kristina nesto o tome,, ali valjda se neces ljutiti ako sto (slucajno) kazem isto kao i ti... ma znam da neces.. malo ces me isprdati na msn,, ali dobro,, postao sam donekle imun... salim se,, naravno.. stvar je u tome,, kako po cijele dane samo lezim u krevetu,, a ako ne spavam,, onda zamisli, razmisljam! previse je slobodnog vremena,, pa onda svasta dolazi u glavu... sjecam se dok sam bio klinjo,, ne kazem da sam sada mator! ali,, prije,, molio sam se samo da imam slobodnog vremena da nista ne radim... ali sada,, hmm... nadam se da cu u zivotu uvijek imati i previse obaveza,, da necu imati vremena za razmisljati... jer,, eto, vec nekih 7-8 mjeseci,, mrzim sebe i cijeli svijet kada imam slobodnog vremena,, jer razmisljam previse... stvarno,, kada se sjetim,, pa covjece mene su druge stvari prije zanimale,, zbog drugih stvari sam se zivcirao i brinio... a sada je to sve nekako,, nekako previse,, preodraslo,, presnazne stvari su sada u glavi.. a ne bih to... ne bih to nikako... malo je preise sranja koje se vrte po glavi... i onda,, u svakom tom razmisljanju se uvijek dotaknem nekih tema,, nekih tema koje me potpuno uniste,, koje me potpuno unazade,, ma potpuno... i onda se dizat, opet, iz njih... evo sada,, najsvjezije... dogodilo mi se ovo sranje... malo vece sranje... koliko se sve to brzo dogadjalo,, koliko god se tih jebenih stvari dogodilo od tada... opet nekako treba proci neko vrijeme da se malo vise zapitas... razgovarao sam sa doktorom tamo u bolnici,, onako,, "otvorenih karata"... covjek mi je rekao neke stvari koje su mi sinoc dosle u glavu.. znam,, dosta je mojih sranja,, stvarno samo negativne stvari pisem,, ali boli me Qrac... nakon ovoga svega,, ja sam prosao pre pre predobro... kakva su se sve sranja mogla dogoditi... jedan paradoks,, ovo sve sto se dogadja sa nogometasima u zadnje vrijeme,, nekoliko godina unazad,, od onog kamerunskog igraca sto je umro na terenu na kupu konfederacija, nekoliko godina unazad,, pa evo i onaj decko u HNL, iz zadra sto je poginuo,, pa onaj igrac seville,, ma jako puno primjera... to je ljudima ubacilo neku svijest da nesto u takvim situacijam treba poduzeti... da treba nekada uzeti odgovornost na sebe... samim tim,, ja ne znam tko je to meni napravio,, tko mi je vjerovatno spasio zivot,, netko je znao da u tom trenutku mog lezanja na travi,, u tom trenutku bez zraka,, taj NETKO mi je izvukao jezik iz grla,, i vjerovatno,, ne moze nitko reci da bi sa sigurnoscu bilo najgore,, ali doktor isto tako kao i ja pretpostavlja,, a ipak on zna nesto vise od mene... i vjerovatno meni tako spasio zivot,, ili me spasio nekih ostecenja na mozgu... a kada se vratim tamo u klub,, morat cu ispitati tko mi je to napravio... i zahvaliti mu do neba,, a to bi mi ti jocko mogao reci,, ti si bio tamo uz mene... ali dobro,, saznat cu... i sada gledam,,, razmisljao sam sinoc,, nisam bas mogao zaspati... zamisli ti da se dogodilo najgore,, opet kazem,, ako ti se ne svidja citati,, slobodno otidji,, ali ne mogu to cuvati u sebi... da se dogodilo najgore,,, sto bi moji svi? to me pitanje jebe... sto bi moji roditelji i moj brat? kada pogledam tomine i matine roditelje,, nije to vise ni blizu isto,, ma ni blizu,, potpuno drugi ljudi,, a samo mogu zamisliti sto je u njihovim glavama... sto bi moj otac,, covjek koji je vec dugo u mirovini, koji dugo vremena provodi sam u njihovom stanu,, vjerovatno razmisljajuci o zivotu vise nego ja i svi vi koji citate ovaj moj blog zajedno (kao i vasi roditelji)... osoba koja je prozivila svasta u svojoj sluzbi u policiji,, koji se nagledao svega u nesrecama po autoputu,, osoba koja je prosla rat i gledala svoje kolege kako umiru pred njegovim ocima,, kako bi on to?? kako bi moja majka? a kako bi moj veliki brat? ma sama pomisao... covjece,, jednostavno se sve moze ugasiiti u trenutku... sve moze prestati,, u toj jednoj sekundi,, da,, brine me to sve,, taj sami pojam smrti,, znam da se negdje u vjeri,, negdje u bibliji govori da se ne treba bojati smrti,, ali zajebi ti to prijatelju,, ja je se bojim,, i to previse... ne moze mi biti svejedno,, ako tebi moze,, svaka ti cast,, daj mi recept da se ne bojim... a samo jedna mala potpuno banalna sitnica ((sitnice,, kako ih volim i mrzim u isti tren..)),, ja sada kad se vratim na teren,, ma jebi ti to,, ali nece biti vise onog "neustrasivog maria",, golmana koji ce sve napraviti da spasi gol i da ne dopusti lopti da udje u gol,, vjerovatno ce u glavi biti onaj ponedjeljak i sve ono... nece to biti bas lagano,, prebaciti taj prekidac u glavi,, da mogu on/off strah... nece brate...kazem,, to je samo sitnica koja se rodila iz ovoga svega,, ma jebes nogomet,, svejedno ga u zadnje vrijeme shvacam samo kao posao,, od kojeg zaradjujem,, davno davno je nestalo onog zara i zelje,,, a isto,,, zamisli ti.. da se dogodilo to sto se moglo dogoditi,,, eto, rekao sam za starce i buraza,, to mi je neshvatljivo,, to je nesto cega se bojim najvise,, vjerovatno vise nego i za sebe,, ako kuzis sto hocu reci,,, mislim, ako se bilo kome sta dogodi,, ti svoje zavrsavas,, a sto ce ti roditelji, brat, sestra,, oni moraju zivjeti... a eto,, stavi njih iza sebe,, pokusaj razmisliti o prijateljima... sto da se nesto dogodi,, a ja imam toliko nerjesenih racuna sa dosta ljudi,, prijatelja, prijateljica, poznanika, cura, djevojaka..... puno stvari je tu koje ocekujem od drugih ljudi da mi kazu, naprave, a jos je vise,, ma sto puta vise stvari koje ja moram reci, napraviti, pokusati kod drugih osoba... osobe kojima moram reci sto je, kako je,, sto je bilo, kako je bilo, sto zelim,, sto ce biti,, sto osjecam.... i otici bez toga... hmmm... nebi,, hvala... moram previse stvari.. ma svi moramo!!! a sada,, tu dolazi ona moja glava od prije... mislim... sve ja to znam... sve znam da trebam,, da MORAM napraviti, reci, pokusati... ALI,,, jednostavno ne mogu / necu / ne zelim / bojim se / nemam muda........ ne mogu... ne znam zasto,,, evo,, ovakva stvar te natjera da razmislis o tome svemu,, ali jednostavno ne mozes dalje od tog razmisljanja.. znam da bih tebi trebao reci sto zelim, sto osjecam prema tebi,, znam da bi tebi trebao reci da ne mogu tako,, znam da bi tebi trebao reci da zelim bas tako,, znam da bi tebi treba reci da to ne mozes tako,, znam da bi tebi trebao reci da to moras ostaviti,, znam da bi tebi trebao reci sto osjecam,, znam da ti tebi trebao reci te volim,, znam da bi tebi trebao reci da te vise ne volim,, znam da bi trebao biti reci da te mrzim,, znam da bi trebao pokusati kod tebe ono,, znam da bi tebi trebao reci da zelim tvoju pomoc,, znam da bi trebao odbiti tu tvoju "pomoc",, znam da tebe treba zaboraviti,, i tebe isto,, znam da bi ebe trebao moliti,, znam da bi tebi trebao vjerovati............ ali jednostavno ne mogu / necu / ne zelim / bojim se / nemam muda........ ((sto sam gore vec napisao)).... pitas me zasto?? ne znam!! ne mogu odgonetnuti to... znam da i ti imas takvih stvari... znam da bi samim tim,, da to napravim,, kazem vjerovatno sebi olaksao bezbroj stvari,, ali nece to tako lako,, ne ide prijatelju... nema hrabrosti... u tome je stvar... sitnice... da,, sitnice... vec me dobro glava boli,, evo nekih 20 sati,, da su normalne okolnosti,, sada se dogovara izlazak,, ili se dogovara nesto zestoko kod mene,, ili se dogovara ona mirna fina noc kod mene (smrc...),, ali nista od toga,, jebi ga brate,, kada se dogodilo to sto se dogodilo... lezi,, upali blues,, slusaj dobrog starog Stevie Ray Vaughna... i razmisljaj... ako mozes,, ako zelis.. a znam da ces uskoro u san,, pa se probuditi u noci,, traziti nekoga,, nesto... a sve spava.... sve blazeno spava... a ti?? bit ces tu?? |
10.04.2008., četvrtak
to svijetlo na autoputu,, dok su ti oci zatvorene... da...
|
krece se taj trening,, ide sve onako kako treba... dio ekipe isteze i sprema se za put u svlacionicu,, a jedan dio igra taj nogomet,, kada gledas,, jednom sam pisao kako jedna mala stvarcica moze nagovjestiti nesto sto ce se dogoditi,, ali opet.. taj jebeni ponedjeljak,, nije se nista dogodilo... nije bilo te male sitnice.. nije bilo nicega,, normalan dan.. normalno razmisljanje... dolazi taj zadnji dio igre,, posljednjih 5 minuta,, pa i mi idemo pod tus i kuci... ostaje jos nekoliko minutica,, 1-2,, kada se dogadja... decko prolazi sve moje igrace,, ja mu u trku zelim "zatvoriti gol",, vidim da ce pucati,, postavljam se,, vidim da udara loptu,, isto tako vidim da ide ravno prema meni,, kako je to bilo blizu,, uspjevam samo okrenuti glavu u desno,,, i zazmiriti!! tada nastupa MRAK... osjecam kako me lopta udara u glavu,, osjetim tu bol,, gorku bol koja se mjesa sa krvlju u mojim ustima... i u takvom mraku,, osjecam da gubim kontrolu nad tijelom,, i u tom trenutku,, osjecam NISTA... doslovno nista.. znam,, pricao sam ti kako se u tim sekundama previse stvari dogodi... kako razmislim o previse stvari... ali ne,, ovaj puta nista... sljedece je samo bilo,, tako u mraku,, osjetio sam nesto tvrdo na svome licu,, da,, bila je to ona lijepa, zelena, zupanjska,, granicarova trava,, na mom licu... direktno sam zakucao glavom od zemlju,, i tu sve staje.. tisina,, mrak... nakon tog "nicega",, dolazi ono jebeno zujanje u glavi... osjetim oko sebe nekoliko ljudi,, osjetim necije prsti u mojim ustima i kako mi drze jezik... cujem te panicne glasove,, kako zovu naseg doktora,, kako su se svi uzjebali oko mene,, netko trazi vodu, da me poliju,, taj koji me drzao,, pusta me i netko drugi hvata moj jezik... sve ih cujem,, sve ih osjetim na svome tijelu,, ali.. nista... ne mogu im reci da sam uredu,, jednostavno nemogu... razmisljam u sebi,, sjecam se onoga decka iz "NK Zadar" koji je najebo tako slicno,, ali je kobno zavrsio... razmisljam u sebi,, "ma daj mario,, nemoj sada tu glumiti,, vjerovatno ti nije nista,, pa imao si milijun takvih nokauta,, ajde,, ustaj gore,, poli se malo vodom i gotovo,, ajmo dalje,," ali nece to bas tako ici... osjecam da bas i zraka nemam previse,, nekako se stisce sve u meni.. pocinjem grcati,, pokusam udahnuti taj toliko potrebni zrak,, valjda su me culi,, valjda su skuzili,, opet cujem kako se uzjebavaju i kako mi taj nas doktor vadi, ponovo, jezik iz grla... napokon osjetim taj fini zrak,, duboki udah.. lijepo mi je... preljepo,, tako bih se sada slatko nasmijao,, onaj,, zadovoljni osmijeh! znam u glavi da sam ga napravio,, ali da li je pokazan.. hmmm... morat cu malo pricati sa ovim svojim "granicarcima".... osjetim da mrdam rukom,, pocinjem osjecati taj ruzni gorki okus u svojim ustima,, osjecam tu svoju krv u ustima,, pokusavam pljunuti,, ali ne.. smeta mi ta ruka u mojim ustima koja mi drzi jezik,, osjetim kako me taj nas doktor dira po rukama, nogama,, tijelu,, pitajuci me da li ovo sve osjetim... da,, osjecam sve,, pokusavam mu to reci,, ali mislim da bas i nisam uspjevao... cujem ga kako govori,, da mu netko doda flasu vode,, i kako me poljeva po licu... znas onaj osjecaj kada se umivas prehladnom vodom,, ili kada se zajebavas sa nekim u moru,, kada te on spusti ispod vode,, kada izronis,, uhvatis samo malo zraka,, a on te opet spusti dole... e da,, bas ono,, cijelo tijelo mi se strese,, opet pokusavam uhvatiti zraka,, uspjevam nekako... kada dolazi jos jedan "val" te hladne vode... lezim tako na travi,, na lijevom boku,, osjetim da mi dolazim malo sebi,, jos su svi oko mene,, cujem ih kako prepricavaju... pokusavam otvoriti oci,, i da,,, uspjevam! ali,, ona svijetlost,, smeta jako.. previse udara u oci... trepcem,, pokusavam vidjeti sto je oko mene... cujem doktora kako govori nekome da stane iznad mene,, da mi napravi sjenu.. napokon otvaram oci.. ali,, kako mi je glava prema dole,, vidim samo prema travi,, malo gore,, do necijih koljena,, ne vidim gore.. pokusavam oci "zabaciti" malo vise,, ali ne ide... kao da ti stoji noz u kraju oka,, i tako svaki pokret reze kroz cijelu glavu... zmirkam tako... i osjecam da nesto bas i nije uredu... osjecam kako mi noge trne,, hmmm... malo je to cudno... a jos je cudnije sto mi moja desna ruka previse trni,, cak i boli koliko jako trni... pokusavam pljunuti tu krv,, uspjevam samo izbaciti krv iz usta,, ali bez snage,, pa sve odlazi na tu stranu glave na koju sam lezao... ((znam,, odvratno,, ali.....)) i tada skuzim koliko me ustvari boli celjust,, i koliko mi se usta pune tom krvlju,, jer sam razrezao jezik,, usnu i obraz sa unutrasnje strane... napokon pocinjem malo komunicirati sa njima,, ali naravno,, ne rijecima,, jer koliko god se trudio,, ne mogu izgovoriti nista,, nego na pitanja naseg doktora, samo klimam glavom... pita me da li ga cujem,, da li ga razumijem sto prica,, da li osjecam sve dijelove tijela,, da li mogu ustati.. e,, ovo zadnje sam mu slagao! klimnio sam glavom da mogu,, ali kada sam se sam pokusao,, nece ici mario!! lezim jos neko vrijeme,, poljevaju me vodom,, cujem u glasovima da su se svi malo smirili,, ali osjecam da nisam bas predobro,, malo je sve mutno,, i pogled,, i sluh,, a da ne govorim u glavi... napokon me podizu,, postavljaju me da sjednem,, sjedim tako.. i cak uspjevam progovoriti nekoliko rijeci,, kazem mu da mi ruka drhti i da ju ne osjecam... ustvari,, osjecam kada ju on dira,, ali ja ju ne mogu pomaknuti.. on me stisce po njuj,, boli.. ali nakon toga uspjevam malo pomaknuti prste!! weeeeee!! ali i dalje trni i previse!! boli koliko jako trni.. nakon nekog vremena,, podizu me,, ali nije to to.. pitaju me jesi dobro,, ja odgovaram da jesam,, ali svi znaju da lazem!! u glavi se sve vrti,, pogled je mutan,, ruke bas i ne slusaju,, noge su preteske! ali me odnose do svlacionice,, i naravno,, tjeraju me da idem na hitnu,, skidam samo majicu i dres sa sebe... oblacim neku cistu,, ali potpuno izderanu majicu... dolazim u hitnu,, tu u zupanju,, dvije sestre koje boli hladni Qrac za mene,, samo mi kazu da legnem i odlaze u neku drugu prostoriju... dolazi drugi doktor,, ispituje me,, provjerava pogled,, reflekse i sta jos sve, nemam pojma... da bi odlucio da me voze odmah za vinkovce u hitnu... ali,,, imaju jos jedan poziv,, moraju navratiti u jedno selo po neku zenu koja radi pizdarije!! treba ju prevesti na psihologiju... koliko god pizdim,, sto cemo morati ici okolo, jos cekati da nju ukrcamo,, pa nju voziti,, toliko se i radujem jer hocu bas da vidim tu zenu koja je ispizdila muz ili sina,, ne znam tocno,, nisam bas pratio! hehehe... kupimo nju,, ona i jedan policajac sjedaju u ta kola hitne,, ja lezim na krevetu,,, a noge i dalje trnu,, onako,, "normalno" trnu,, ali me zabrinjava ruka,, jer ona i trni i boli... s vremena na vrijeme ju malo izdrobim,, stiscem sa njom rub onog pokretnog kreveta za koji sam svezan... govorim sestri da me previse boli i ruka,, a sve vise i vise glava.. ona nesto kaze doktoru,, on nesto govori vozacu,, i ovaj pali sirenu,, i ubrzava... vozi kao lud,,, bem ti,, trebao sam odmah reci da me sve boli,, mozda bi odmah tako brzo vozio... heh... kako lezim u tom krevetu,, sa onim velikim ovratnikom na vratu,, mogu gledati samo gore! gledam u taj strop tog kombija,, gledam sve te aparate u njemu,, jebo te,, nije ugodno kada sve to vidis pored sebe,, znam da to meni ne treba,, ali vozim se u takvom vozilu,, znaci da je i meni nesto... od brzine i lose ceste,, cijeli se tresem,, ali sam svezan, pa ne mogu nigdje "ispasti"... dolazimo u bolnicu,, vrata otvaraju dva doktora,, i onda nesto sto me bas uplasilo.. taj doktor koji je bio samnom u kolima,, kaze toj dvojici neka sranja,, sto nisam razumio,, ali kaze nesto sto sam dobro razumio,, "hitno je,, opet kazem hitno je!" e jebi ga! jesi to morao reci pored mene?? nisi mogao to tiho reci?? da te ja ne cujem... ali jebi ga... prebacivaju me sa tog kreveta iz kombija, na neki njihov krevet,, i tako provodim sljedecih nekoliko sati!! lezim na tom krevetu,, sa tim ovratnikom na vratu,, i mogu gledati samo gore!! samo u taj jebeni bijeli strop,, na kojem je ponekad luster, koji mi svijetlost baca ravno u oci,, i tjera da svaki puta zazmirim... a ta situacija me posjetila na ono,, kada sam bio klinjo.. kada se vozim autoputem,, kada lezim na zadnjem sjedalu dok stari vozi.. i lezim oci prma gore,, a zatvorene,, pokusavam zaspati.. i kako se vozimo,, dodjemo do djela autoputa koji je osvjetljen,, i tako kroz zatvorene oci,, vidim to svijetlo koje me udara,, u pravilnim razmacima kako prolazimo pored tih sijalica,, tako je i sada,, samo sto je malo drugacija situacija,, nije bas tako ugodno kao na sjedistu auta... nije... voze me ovamo,, tu ovaj doktor ispituje drugog doktora,, cita neke papira,, on me preuzima,, vuce/gura me na drugi odjel,, tamo isto ispituju,, citaju te papire,, pa onda me on vozi na drugo mjesto, pa na trece.. i tek nakon nekih pola sata,, prvi puta mene pitaju sto se dogodilo,, da li me sta boli.. ja im to sve govorim,, cega se sjecam... i onda opet,, sa ovoga dijela na drugi,, i onda ulazimo u taj jebeni lift/dizalo... i kada krece,, ja osjecam kao da mi u glavi netko sve okrece!! preruzan osjecaj... odlazimo po svim nekim jebenim odjelima,, a ja samo lezim na tom pretvrdom krevetu,, i vuku me kao nesto nezivo,, bez da bi me itko ista pitao!! a ja samo gledam gore,, u taj jebeni bijeli strop... napokon se odlucuju,, salju me kod nekog doktora,, on me pregledava,, opipava,, mjeri tlak, puls,, i sva ta sranja... i salje me na snimanje glave,, vrata i nemam pojma cega jos... tu prvi puta ustajem na noge nakon nekih 2-3 sata... preruzno... glava otpada,, noge kao da nisu moje,, sve se vrti,, sve je predaleko,, stalno mi se cini da je pod dalje od mene, pa udaram nogama,, jer je on ustvari na normalnoj daljini,, samo moj mozgic bas to i ne kuzi!! slikaju me iz svih kutova,, sa svih strana,, a ja samo molim u sebi da me puste da opet gledam taj dosadni bijeli strop,, jer je ovo mucenje,, ovo stajanje na nogama... napokon me spustaju na krevet,, i opet lezim tamo kao panj,,, samo sto me sada cesto ostavljaju ispred ambulante,, doktor udje unutra,, a ja ostanem u hodniku,, sam,, gledajuci u strop... cujem ljude oko mene,, pokusavam se pomaknuti,, ali ovaj ovratnik,, a sto je jos gore,, bol u ocima mi nedaju da se okrenem,,, i samo lezim u tom hodniku,, dodje doktor opet me vozi na neki drugi kraj bolnice,, i tamo napokon odlucuju da me stave u krevet... dobijam sobu 12!!! heeej,, 12.. broj koji obozavam,, broj koji nosim cijeli zivot na svom nogometnom dresu... jedna lijepa stvar u ovome svemu... ajde,, nek i to bude... dovoze me u krevet,, poljezu me tamo i onda krece strka oko mene,.,, njih milijun,, sada svi dolaze,, raspituju se... onda mi dolazi jedna sestra i gura mi neku cjevcicu u ruku,, u venu.. tek sam zadnji dan saznao da je to plasticna cjevcica, a ne igla kako mi se to cinilo... i kada mi ju je stavljala,, to je toliko boljelo,, valjda zato sto je poprilicno debela,, a ona je to krvnicki gurala u venu... znam da su mi i starci dosli,, i to nedugo nakon sto su me primili u bolnicu,, ali me nisu mogli vidjeti,, jer su me ovi vozikali kao da sam na ringispilu... kada su me provolizi pored njih,, majka mi se nadvila nad taj krevetic i samo me na trenutak pogledala,, sa potpuno vlaznim ocima.. sa nekom tugom u licu,, u tom trenutku znam da sam pomislio "pa zasto ona place,, samnom je sve uredu" ali ipak,, nije tu bas bilo sve uredu.. znam da su me nakon nekog vremena lezanja u krevetu morali odvesti na CT mozga... jedan jaaako ruzan osjecaj... strpaju me na neku pokretnu ladicu,, i polako me ugurase u taj stroj,, to je tako malo i usko,, taj neki tunel u koji me ubacuju,, koliko god me to sve uspavljivalo,, ipak je to bilo puno vise ruzan nego lijep osjecaj,, eto do tada nisam skuzio da ipak osjecam malu klaustrofobiju... jebeno je bilo.. ali morao sam i to proci.. prije nego sto ce me odvesti na taj CT, dosao mi je brat,,, ta moja soba je bila na kraju hodnika,, ali sam cuo kada mi je buraz pokusao doci,, ali ga je zaustavila neka sestra,, da ipak ne moze doci.. i nakon nekog vremena,, cuo sam ga kada je rekao,, naglas "ako me sada ne puste,, nekoga cu ubiti,, hocu vidjeti brata" i samo je prosao pored sestrine kancelarije,, nije mu nitko nista rekao!! moj brat, stemer! i kada mi je usao u sobu,, zagrlio me tako jako,, kao nikada u zivotu,, i da,, na uhu sam ga cuo kako teze dise,, i kada se maknuo od mene,, vidio sam mu "krvave" oci... da,, moj brat,, moj veliki brat je plakao zbog mene,, bem ti... u tom trenutku dva potpuno oprecna osjecaja,, da,, moj buraz place,, covjece, prvi puta da ga vidim da place, otkada je odrastao,, i to zbog mene,, hvala mu! ali opet,, nije to sve dobro,, ipak se meni nesto lose dogodilo,, jebem ti,, ipak je nesto lose... to nam je rekao i doktor kojeg smo cekali jako dugo,, u mojoj sobi,, znam da sam opet mogao samo gledati u strop,, samo sada su bili roditelji i brat oko mene,, pa je bilo malo bolje... da,, kada je dosao taj doktor,, poceo je on svasta mljeti,, ali znam da je rekao,, malo jaci potres mozga,, neki zivac je ukljesten u vratu,, a vrat se ukocio od tog udarca loptom,, neki refleks,, objasnjavao je on to sve... ali,, jeben je bio taj potres mozga,, a taj zivac je bio "krivac" zasto mi trnu noge i ruka... jebem mu mater... napokon je to sve zavrsilo,, doktor je rekao svoju zavrsnu rijec,, i otisao.. rekao je da moram ostati neko vrijeme u bolnici... samo nije znao koliko... eto uspostavilo se da je to 2 veceri... kada je taj doktor otisao,, starci i buraz jos malo bili,, i morali su i oni ici... to je bilo negdje oko 23:30... eto,, od 19 do 23:30,, kada se sve smirilo,,, tada sam i dobio svoj mobitel,, ufff... jaaako puno propustenih poziva i poruka,, sve se prebrzo sirilo... malo zabrinjavajuce... znam,, nisam svima odgovorio odmah na poruke i pozive,, prvo nisam mogao neko vrijeme nista,, jer sam si sve pokusavao prevrtiti u glavi,, ali bilo je dosta praznina.. jebi ga... sa nekim osobama sam cak i pricao na mobitel,, neko vrijeme,, thanks tena... ali morao sam "ici".. jer sam od svega toga,, tog soka,, straha,, ali najvise od tog sredstva za smirenje i protiv bolova,, koji su mi ubacivali u venu,, zaspao sam kao beba... nije tu bilo nikakvih snova,, ili se barem ja nicega ne sjecam... ali u tom spavanju,, milijun puta sam se probudio... sto zbog bolova,, sto zbog toga jer se nisam mogao namjestiti zbog jebenog ovratnika,, ali i zato sto mi je soba bila otvorena,, tj. svim pacijentima su morala biti otvorena,, a to je katastrofa,, jedan djed hrce kao lud,, jedan djed dise pomocu respiratora,, pa se kroz cijeli hodnik cuje njegovo disanje,, sto mi je davalo osjecaj kao da netko lezi u krevetu koji je bio pored mene... odvratno... ali najgori je bio neki djed,, neka pukotina,, koji cijelu jebenu noc pjeva kao lud!! zove neke zene,, pjeva,, galami...... joooj,,, cak sam ga kasnije i upoznao,,. djed je legenda,, samo malo previse pjeva... heh... a dani u bolnici,, cisto kao dani u bolnici,, sve dosadno,, sve isto,, jelo odvratno,, premalo,, ja sam u sobi pa nemam s kime pricati,, ali sam zato mobitel drobio kao lud... sms,, mms (hihihi),, pozivi i jebi ga,, glava boli dok citam poruku,, ali to mi je bila jedina zanimacija,, jer ne mogu citati... ali dobro,, proci ce.. najvise poruka mi je doslo nakon sto je matija (hvala matija) objavila vijest na blogu!! weeee.... izvjesen oglas,, mario je bolestan!! u jeaaa... a da,, zadnju noc sam dobio malog cimera!! mali josip.. klinac ima 8 godina,, neki decko ga je u nekoj svadji gurnio,, i mali je pao na neki rubnik u pjescaniku i sjebao lakat... decko mi je toliko prirastao srcu... do kasno u noc smo pricali... onda je on zaspao u suzama od bolova,, a ujutro,, e onda je krenula zajebancija... ja sam ga hranio,, djelili smo moj sok,, ja ga podizao da sjedne u krevet,, drzao ga na rukama dok su neke sestre namjestale njegov krevet... sjedio pored njega u krevetu i zajedno jeli cokoladu,, i zajebavali se... svako jutro su tamo na odjelu bile cure iz 2. i cure iz 4. razreda medicinske skole,, pa smo se zajebavali,, a taj zadnji dan, kada je i josip bio,, onda smo se stvarno zajebavali... a one ljute,, naravno "ljute" pod navodnicima,, ove glavne sestre im nisu dale nista da rade,, nista ozbiljno,, a bilo im je tako dosadno... hehehe... drzite se cure... da,, cak sam jednoj curi i dodjeljen za zavrsni rad!! zamisli,, ja predmet nekog maturskog rada... hihihi... bolnicki fenomen... a kada sam u srijedu popodne isao kuci... mali josip je plakao,, a jooooj... to mi je bilo najtuzniji dio svega ovoga... mali onako suznih ociju gleda u mene,, i pita kada cu se vratiti... a jebi ga care... necu... nadam se... valjda ce mali josip biti dobro... eto,, sada sam cec noc prespavao kod kuce,, u svom krevetu,, uz svoje male mace koje su "poludile" kada su me vidile da sam dosao... kada sam dolazio pred zgradu,, legle su ispred mene i pocele se valjati,, sto nikada prije nisu radile! malene moje mackice,, grrrr.... =) cijelu noc su spavale pored mene,, u mom krevetu.. i evo,, sada na cetvrti put zavrsavam post,, i sada boli glava,, od previse sjedenja i buljenja u monitor... sad je nekih 18:30,, i ja zavrsavam,, vjerovatno sada malo ovih tabletica,, soka,, grickalica voca i eto... upaliti simpsone i gledati.. iako ne bih bas smio... a ovaj ovratnik jebe vise nego ista,, ne mogu nikako leci u krevet na sstranu,, jednostavno ne mogu... pa moram polusjediti,, a to bas nije ugodno,., ali dobro,, bit ce to sve uredu! zar ne? reci da hoce! moze? jos jednom,, HVALA svima,, na porukama,, pozivima,, i svemu ostalome,, a najvise na podrsci,, jer u takvim trenutcima shvatis koliko su ti tvoji najblizi i tvoji prijatelji vazni... da,, jedna stvar sto me muci,,, nakon nekih razgovora,, sa doktorima,, rekli su mi da se ovo sve moglo zavrsiti puno gore,, pa mozda i najgore,, ufff... jer da mi tijelo nije tako istrenirano ovim nogometom,, da nisam u "formi",, moglo je biti puno gore... ali dobro,, doci ce meni i to na pamet,, pa cu i o tome razmisljati... ali muci me nesto drugo,, moglo se dogoditi to najgore,, a ja imam nerjesenih racuna sa dosta ljudi,, prijatelja, cura...... samo hocu reci,, vidis da se cudne stvari mogu dogoditi sasvim slucajno,, bez najave.. zato,, nemoj zivjeti na tom oblaku ponosa i inata... ((da se odmah razjasnimo,, prvenstveno mislim na sebe,, ali i na tebe...)) ostavi sve to,, predji preko toga,, progutaj neke stvari,, jer,, moze doci kraj,, a poslje ce biti zao... sigurno hoce... hajde,, odoh lezati.. a ti ako me trebas javi se,, mobitel mi znas... ((ma ako me i ne trebas,, javi se,, pomoci ces mi... hihihi... dosadno je gledati u strop,, samo sto sada nije bijeli,, nego je drveni.. =)... )) |
09.04.2008., srijeda
stigao "on"....
|
pozdrav svima... morao sam doci samo na kratko na ovaj blogic... vratio se mario iz dalekog svijeta,, iz hebene bolnice... tezi potres mozga,, sjebani neki zivci u vratu ((zato trne noge i desna ruka)).. misic vrata istegnut.. i sada moram nositi ovo sranje oko vrata,, onaj veliki ovratnik.. inace,, ne bih smio sjediti za kompom jer me glava sve vise i vise boli... ali morao sam se javiti.. neki pametniji post ce biti ovih dana,, jer ne mogu sada sjediti dugo i pisati... e da... hvala svima koji su se javili sms-om,, mms-om (hihihihi),, pozivom i porukom preko goluba,, dobro,, ovo zadnje sam izmislio!! nije bio golub, nego roda! =) pozdravljam vas,, idem sada u krevet,, moram lezati... sranje!! tko me treba,, znas mi broj mobitela... HVALA jos jednom... uzivaj... |
05.04.2008., subota
drugi puta u zivotu,, samo drugaciji zavrsetak...
|
onaj trenutak kada se ona javlja na telefon,,, i pita "jesi ziv?" nestaje svega oko mene,, pogled se suzava,, koljena klecaju,, noge ne osjecas,, glava pulsira,, nos se zacepi,, nista ne cujes,, sve odlazi kao u daljinu,, kao da se udaljavam od svih stvari,, postaju sve manje,,, dolazi mi u glavu,, "hej... moj otac!" njene rijeci,, "tata je imao prometnu..." gotovo,, mrak na oci... vise ju ne cujem,, zelim slusati,, vidim da mi nesto govori, ali ne cujem... a zelim cuti... sve misli,, onaj dan kada sam imao one goste,, kada mi je ivan mendes javio da su poginuli,, kada mi je ispao mobitel iz ruke,, kada sam pred majkom i 3 osobe opsovao boga iz sveg glasa... dolazi mi opet... razmisljanje,, ne, ovo je previse,, nije moguce... NIJE MOGUCE... moj otac... smirujem se,, majka bljeda... ja pitam jel sve uredu,, kaze da valjda jeste... smirujem se.. ali i dalje ne znam nista,, ne usudim se nju pitati... vidim da je na rubu placa... odlazim u kupatilo, zakljucavam se,, placem... moj otac... smirujem se,, razgovaramo,, uredu je on, a i svih 60-70 putnika iz autobusa... svi su uredu... kamen sa srca pada... zelim se nasmijati... ali ne uspjevam,, ali osjecam da se smijem,, u sebi... zadovoljan... dolazi on kuci,, grlim ga kao nikada u zivotu,, ne zelim plakati pred njim,, otac mi je... govori,, prica kako je ponovo bio na pragu... nakon onog mozdanog udara,, opet je sve to vidio... opet sve one slike... ponovo je zamolio da ne ide... nije otisao... udario ga je auto u zadnji kraj autobusa,, prednji kraj mu se propeo,, izgubio kontrolu nad busom,, plesao po cesti,, u tih 10 sekundi spasavao svoj i zivot 70 djece u autobusu,, spasio ih je... spasio je sve,, spasio je sebe,, tu djecu, mene, moga brata, moju majku... spasio je i dosao nazad... hvala ti oce... hvala... |
ona mala bijela svijeca,, ce da gori... zauvijek u mom srcu...
|
izlazim iz stana,, silazim niz stepenice,, nekim teskim korakom... umornim... izlazim van,, tmurni oblaci nad mojom glavom,, cijelo nebo nekako tamno... sjedam u auto,, palim ga i stojim neko vrijeme na mjestu,, ne zelim krenuti... krecem,, vozim se polako,, tromo,, kao da idem na neki kraj... kao da putujem prema kraju, pa ne zelim stici... prolazim pored onoga mjesta,, 4 lapiona koje smo namjestili nakon one oluje,, u ritmu zmigaju,, pokazuju da je tu... pokazuju da je tu zavrsilo sve... svirnem tri puta,, udarim se tri puta u srce,, da vas nikada ne zaboravim,, nikada ne dozvolim vremenu da vas izbrise,,, sa milijun pitanja i misli,, prolazim pored tog mjesta... vracam se nazad u to tmurno selo,, kisa neumorno pada,, polako,, samo da nam pokaze da moze sve pokvariti,,, prolazim pored onog mjesta,, svirnem tri puta,, udarim se po srcu tri puta... prosavsi ga,, osjetim u sebi neku zelju da odem tamo... stajem kod prve kuce,, okrecem auto,, i sa nekim strahom se vracam nazad do tog mjesta... stajem,, gasim auto,, sjedim jos uvijek u njemu,, dok kisa i dalje pada po autu,, cujem svaku kapljicu kako udara od taj auto... razmisljam bezbroj stvari... vadim mobitel iz dzepa,, pogledam sliku na njemu,, vidim sliku svoga brata,, mog idola, uzora, sliku osobe koja volim neizmjerno,, ostavljam mobitel,, uzimam upaljac i jednu malu svijecu... izlazim van,, a kisa pada po mojoj glavi, po mome tijelu... osjecam kako mi hladan zrak prelazi preko glave,, spusta se na vrat,, i ta hladnoca pogadja direktno u moju kicmu,, stresem se... stanem iznad tog kanala,, na taj beton... stojim... ruka mi drhti,, samo sto mi ne ispadnu upaljac i svijeca... palim svijecu,, kapljem vosak na taj beton,, stavljam svijecu... da gori.. da gori za vas... svako malo vremena ona se ugasi,, isto kao sto se vas zivot ugasio na tom mjestu... ali ne,, nedam toj svijeci da se ugasi.. kada nisam mogao nista napraviti kod vas, mogu barem njoj ne dati da bude ugasena dok ju ja gledam... gledam taj beton,, sve vise i vise se urusava,, cijeli taj prilaz cesti se polako raspada,,, sve veci i veci komadi tog pretvrdog betona padaju dole,,, padaju na one ostatke,, koji bespomocno leze u tom kanalu,, pokazujuci meni i svima ostalima kako se sve moze preokrenuti u minuti... kako sve godine nestanu u trenutku... bespomocno gledam u te ostatke,, taj kanal,, taj put,, u koji su upali i vozili se prema tom tvrdom betonu... zamisljam u glavi,, kakav je to bio put... da li je to bila ona sekunda koja traje kao vjecnost,, ili je to bila ona sekunda u kojoj nisi uspio nista smisliti,, nista razumljivo... vjerovatno ce to ostati zauvijek neispricano... gledam,,, kisa i dalje pada na moju glavu,, na moju kapu,, na moja ramena,, na moje tijelo,, koje drhti od vjetra, kise, ali koje drhti od necega najstrasnijeg,, koje drhti od sjecanja... sjecanja na taj dan,, sjecanja na ovaj beton na kojem stojim... sjecanja na one suze,, na onu bol na licu vasih roditelja, obitelji, brace i sestara, prijatelja, neprijatelja, djevojaka... prolaze auti pored mene,, prolaze osobe,, zive osobe,, a ja gledam to mjesto i samo se nadam da su vase duse sa nama,, da nas vide,, da nas prate i da nas cujete... braco moja,, volim vas... uvijek cu vas voljeti i uvijek cete biti tu u mom srcu... svaka ova suza je za vas,, braco moja... da,, zauvijek... |
04.04.2008., petak
"sveti" bjes....
|
evo,, cetvrti dan bez posta,, i sam sebi govorim da sam malo previse popustio... a evo sada me i kate "napala" da nema sto citati... i eto,,, reko hajde... nakon onih prepirki na mom blogu,, na zadnjem postu,, rekao sam da cu pisati o crkvi,, napisati sve sto mi lezi na dusi,, sve o bogu, crkvi, svecenicima, mom nevjerovanju u boga,, razloge... neki koji me dovoljno poznaju,, znaju sto je u pitanju i znaju moje razmisljanje... ali,, necu to sve reci,, sve staviti u jedan post,, znam da bi me dosta ljudi odmah drugacije gledalo! hehe.. salim se,, znam da sam i sada kod dosta ljudi olos, glupan, kreten, supak, beba, i takve stvari,, i cisto me boli Qrac za sve to,, i najmanje bi me boljelo da jos 20 ljudi misli tako o meni,, pa zato to nije razlog sto to ne zelim sve odjednom napisati,,, jednostavno necu... bolje je malo pomalo pokazivati svoj bjes prema svemu tome... ajde dobro... kada sam napisao onaj komm da cu sutra dan objaviti taj svoj veliki post o tome,, krenio sam ga pisati,, eno ga,, stoji u "skice"... pa cu ti odande kopirati svoj pocetak,,, nesto ne vezano za taj post... """" prije toga,, nevezano za ovaj post... danas sam nakon treninga, otisao malo do groblja... mracak se vec spusta,, i to dobro.. a kako je danas bio jako fin dan,, ja samo u majici kratkih rukava i nekoj tankoj trenerci... i dolazim tamo,, a tako neki hladan vjetar puse,, meni oprana kosa,, jos polumokra... stvarno probija u kosti... a vjetar puse u oci... i da vec ne placem,, taj vjetar bi me natjerao da placem... kako vrijeme prolazi,, u "razgovoru",, tako se i mrak spustio... a taj vjetar puse jos jace... kako koracam prema autu,, nakon jako dugo vremena sam se uplasio na groblju!! nekoliko sam se puta i osvrnio... jer,, prije sam se bojao groblja da ni po danu nisam smio doci tamo... ali nakon nesrece,, nema tog trenutka u kojem ne bih smio otici do njihovih grobova,, sam... marko je imao (ne znam da li jos ima) snimku... bilo je to nakon nesrece,, nas 5-6 je bilo pored tominog groba,, sjedili smo okolo,, pricali,, da i nismo skuzili da je pao mrak... i nakon nekog vremena,, krenuli smo kuci,, ali nismo otisli do mate... ja se nisam mogao sloziti sa time,, ali su me ipak nagovorili da ne idemo... i krenuli smo na parking,, ali ja nisam mogao... uzeo sam od marka mobitel... i u trku do groba,, a matin grob je poprilicno daleko,, treba se proci kroz cijelo groblje... i kada sam dosao na grob,, upalio sam kameru i bljeskalicu,, da bih barem nesto vidio, jer je bio potpuni mrak! i valjda sam stisnio tipku za snimanje,, i snimio svoj "razgovor" sa matom,, hod od groba nazad,, pricanje samim sa sobom... ufff... kada sam sutra dan to gledao... nije bas ugodno... ali eto,, sve u svemu,, danas sam se nakon jako dugo vremena uplasio mraka na groblju... brrrr.... "" dobro,, to je mali dogadjaj... jebi ga... puno je tih "sitnica" koje mene znaju sjebati ili dici do neba,, to znaju bliske osobe... hhihihihihi.... evo jedna situacija... imam 2 koje su sada najjace,, ali ovu drugu ostavljam za kasnije,, za jos vecu razocaranost... ovako... dvoje ljudi,, nebitno tko su i sto su... stariji ljudi,, muz i zena... kasne 80. godine,, na rubu siromastva,, na rubu izgladnjelosti... iii... dolazi ono svetenje kuce,, i naravno,, dolazi svecenik,, njegova dva pomocnika,, dolaze u tu trosnu kucicu,, i njih dvoje,, sretni sto im netko dolazi u kucu,, sretni sto je to svecenik,, jer u njihovim ocima on je bozji covjek,, dolazi im dati taj mir,, ocistiti im kucu od svih zala... i onda on dolazi,, i krece,, krece srati,, kako oni ne dolaze na misu... ljudi koji jedva mogu ustati iz kreveta,, ljudi koji jedva mogu otici do jebenog wc-a... on njima dolazi i sere zato sto oni ne dolaze slaviti boga u crkvu... znaci,, doalzi u njihovu kucicu,, i napada ih... naravno,, tu ne staje... dolazi do toga da treba posvetiti kucu,, izrecitirati sve one rijeci,, kada on skuzi da oni nisu nista pripremili za njega i ona njegova dva lopova koji ga prate... naravno,, ocekuje novac,, kao i u svakoj kuci koju dodje... pocinje napadati to dvoje staraca,, to dvoje nemocnih ljudi,, to dvoje ljudi koji zajedno imaju primanja od 800 kuna!! ljudi koji vise od pola tog novca potrose na rezije, a ostalo potrose na najosnovniju hranu... bez ikakvih drugih stvari.. da ne pricam o vocu, povrcu, mlijeku, soku, necemu slatkom,, on dolazi u njihovu kucu,, zna njihovo stanje, zna da jedva zive,, zna da u njega gledaju kao u andjela,, i onda on njih napada... napada zasto oni nisu spremili nesto novaca njemu i njegovim pomagacima... odlazi iz te kuce,, odradivsi sve to preko klinca,, izvrijedjajuci te jadne ljude,, koji jedinu utjehu imaju u tom svom bogu i tom sveceniku... sada ti zamisli sto su oni mislili... kako su se oni osjecali.. kakav je to jad bio u njihovim srcima... to da napravi neko balavo djete, da im dodje u kucu i vrijedja ih i ruga im se,, bolilo bi ih... a kada to dodje "izaslanik naseg dragog boga",, i to im napravi... molim te.. nemoj me zajebavati... proslo je neko vrijeme,, baka je preminula,, djed je ostao sasvim sam... da odmah razjasnim,, ne zelim ti pricati da mislim da ih je ovaj svecenik ubio svojim rijecima,, prestari su oboje,, umrli bi i bez toga... samo,, u njihovim zadnjim danima, mjesecima,, kada su vec odbaceni od cijelog drustva,, od svojih najblizih,, on u kojem su vidjeli jedinu utjehu (u bogu tocnije, ali preko tog svecenika), on ima takve stavri radi... ta zena je umrla... skupio se sav svijet,, dosla je i obitelj,, djeca,, unuci... i kada je njihov sin,, otisao kod tog istog svecenika,, da dogovori sve pojedinosti oko pogreba,,, taj isti svecenik,, krene napadati tog njihovog sina... napadati zato sto oni nisu njemu placali taj crkveni porez,, to "lukno" ((ako sam dobro cuo)).. taj godisnji dohodak koji crkva prima od gradjana... znaci,, dvije osobe koje imaju 800 kuna mjesecno,, njemu moraju placati tisucu i nesto kuna godisnje... i kada kazem njemu,, mislim njemu.. jer je to Qrac sto on govori da je to za obnovu, pomaganje drugima i ostalo,, zajebi to... i zbog toga neplacanja,, on odbija sahraniti tu zenu! halo??? heeej?!?! o cemu mi pricamo u ovom jebenom svijetu?? on,, koji je tu da bi svim ljudima te vjere,, svim clanovima te svoje crkve omogucio dostojan ispracaj,, ON odbija sahraniti tu zenu,, zato sto ona njemu nije placala godisnji porez,, da bi on mogao sebi graditi novi "kupleraj" kako ja to zovem,, da bi si mogao kupiti novi auto,, da bi mogao ici na sve susrete po cijeloj hrvatskoj, izvan nje... NE,, NE PRICAM O TOM VASEM VAROSCICU, DA SE ODMAH RAZUMJEMO! iako si sigurno pomislio na njega... sin, naravno,, da bi izbjegao tu sramotu,, to ponizenje u selu,, da bi majci omogucio dostojanstveni ispracaj,, skuplja te ogromne novce,, koji su se nakupili godinama... placa tom sveceniku,, i tek nakon toga on prihvaca da sahrani tu zenu,, da joj napravi taj posljednji pozdrav... da bi jos,, na samoj sahrani,, pred svima spomenuo to,, da nisu placali,, da se to mora,, da nece inace biti pokopa.... ne znam,, ja sam sada opet toliko bjesan da bih mogao svasta napraviti.. i zato nisam htio pisati sve sto imam u jednom postu... mislim,, ti,, koji si tu postavljen,, koji si u ocima svih sljedbenika tog svog boga,, ti odlucujes o tome koga ces sahraniti ili ne?? po meni,, smisao tako necega,, crkve,, je da ona pomaze drugima,, da ona bude ta koja ce pomoci tom muzu i zeni,, osigurati im dostojan zivot,, tim ljudima koji sljepo vjeruju u tebe.. ti radis takve stvari... da se razjasnimo,, evo sada znam najmanje 7 osoba koje se nece sloziti samnom,,, jer sada samo pisem lose stvari.. ali ovo nije jedinstveni primjer,, ne.. i ti to znas i ja to znam... samo sam sada njega uzeo... svaka cast,, cijenim te svecenike,, koji su ono sto ja mislim da svecenik treba biti... osobe koje ce tim ljudima dati snagu,, pomoci im,, utjesiti ih... njima svaka cast.. ali.... puno je tih stvari koje pokazuju lose stvari... da,, ima koji pomazu... ali ima vise koji ne... evo samo jos jedan kratki primjer... u cerni ili gdje vec,, stvarno me nemoj drzati za rijec,, ne sjecam se tocno koje selo... isto tako obitelj,, puno mladja,, sa puno djece,, milijun puta se obratila crkvi, tom sveceniku da im pomognu,, ali uvijek je bilo izlika da se ne moze sada,, sada ovo,, sada ono... da bi na kraju stvar u ruke uzela dva ili tri ((ne sjecam se opet)) lokalna policajca,, odvojili od svojih placa,, skupili pomoc i sve to sto su skupili, novac, hranu... darovali tim ljudima... a svecenik?? a crkva?? ima izliku... dobro... opet kazem,, ima svecenika koji rade sve za pomoc toj zajednici,, cast takvim ljudima,, ali,,, puno je tu losih stvari... i onda se cude,, kako im se sve manje ljudi odaziva,, kako su crkve sve vise prazne... ovdje stajem,, za neki drugi puta ostavljam druge djelove o: -svecenicima ((pedofiliju (majku li vam hebem!), pijanstva, zene, lazi, kradje)) -crkvi -molitvama (naucenima napamet, bez nekog razmisljanja dok izgovarate) -"tjeranju" djece na to, bez neke prilike da se odluci sto to dijete hoce ((da se mene pita,, do 18 godine se ne bi odlucivalo o vjeri,, nego kada ti napunis 18, kada vidis neke stvari oko sebe, onda da sam doneses sud o tome...)) -o bibliji i sigurno cu napisati o jednoj stvari koja je mene mucila kada sam bio u toj fazi razmisljanja o svemu tome... a to je,, kako!?! kako uskladiti ono sto kaze crkva sa onime sto dokazuje nauka?? znamo svi,, crkva kaze nastali smo od nicega,, pepela,, a znanost DOKAZUJE da smo nastali od najjednostavnijih organizama,, ako je znanost to dokazala,, a crkva samo prica,, onda je sami pocetak biblije jedna velika laz?? ili se varam?? to pitanje sam postavio najmanje desetorici svecenika i vjeroucitelja,, i kakav sam odogovor dobio?? nikakav!! nikada mi nitko nije ni pokusao nesto objasniti,,, uvijek je zavrsavalo na tome da je to nesto veliko,, da se za to nema vremena... halo??? da,, to sam procitako kod kristine u komu ((pitao sam ju i dopustila mi je koristenje njenih rijeci,, bez neke naknade.. hehehehe....)) "".....a o bibliji necu ni pricati..daj molim te pa papa je izjavio da je ta knjiga jednostavno skuo legendi..toliko o tome....." ovaj,, sto?? ne kuzim,, neka mi netko objasni!? vrhovni poglavar te crkve,, kaze nesto tako... i NE, ne prihvacam objasnjenje:: "to je dogma! o tome se ne raspravlja!" oprosti,, ali ne prihvacam to,, nikako... toliko od mene,, ne znam kako,, ali idem ovaj bjes malo smiriti,, mozda da odem malo kod svecenika na razgovor?? dosta ih je bilo!! i previse i uvijek sam poslje razgovora bio jos cvrsci u svom uvjerenju... tako da... ne hvala... sve sto mi imas reci,, reci ovdje... razuvjeri me,, tj. pokusaj me razuvjeriti,, reci sve.. doslovno sve! ja idem... i da,, ako imam pogreska u tekstu,, zanemari... inace svaki puta procitam svoj post 3 puta prije objavljivanja,, ali ovaj ne mogu! i necu.. pa ako ima pogresaka,, znam da ces skuziti sto sam mislio... uzivaj,, sa svojim bogom ili bez ikoga... |
