...one last goodbye...
12.09.2008., petak
|
ovaj cijeli blog mi je stvarno donio previse previse toga.... toliko stvari za koje nikada ne bi mogao ni pomisliti,, nikada ne bi mogao ni u najludjim snovima sanjati.... sam blog je nastao sa ciljem bijega... da!! predobra rijec,, BIJEg od stvarnosti,, bijeg od svih mogucih sranja,, svih poizdarija,, bijeg od ovoga svijeta, svijeta realnosti, stvarnog svijeta.... da li sam uspio pobjeci?? nisam nikako siguran,, stvarno.,... mislim da i jesam i nisam... ma ustvari jesam,, sami moj proces pisanja je zahtjevao da razmisljam o tome kako mrdati prste ove moje slomljene, golmanske.. morao sam misliti kako ce ta recenica izgledati,, kako ce se sve izvuci na kraju... ali cekaj budalo,,, pisajuci ovaj blog,, pisao sam (na pocetku) samo te stvari od kojih sam ustvari htio pobjeci... pa da,, u tome i jeste stvar,, pokusavao sam bjezati od svega tog,, blog mi je trebao biti svijet u kojem cu biti netko drugi, netko tko ne razmislja o prejebenoj proslosti... ali ustvari samo sam se dublje i dublje zavlacio,, ubijao sam sebe u cijeloj toj tuzi.. ili tugi,, kako god da se pise,, jebena sibilarizacija... nekada se primjenjuje, a nekada ne... kako da ja to znam?!?! bem ti i svaki onaj dan proveden na satu hrvatskog jezika,, i ono natjecanje iz istog predmeta,, kada sam neslavno zauzeo zadnje mjesto,, da,, netko mora biti i zadnji.... a jebi mu mater.. da,, moj blog... eto nisam pisao vec dosta vremena,, sada se borim sam sa sobom da li da maknem ruke sa tipkovnice i prebacim na mis,, da pogledam kada je bio zadnji post,, ali necu... valjda.... a koliko puta sam znam sebe malo pogledati i skuziti koliko sam ustvari slaba osoba,, eto,, to je jedan primjer,, ovo da li da odem pogledati kada je bio zadnji post... ali eto,, valjda je to tako i kod dosta drugih ljudi,, mozda ja i nisam toliko cudan.... da,, sanjaj majmune,,,,, da,, pisem ovaj post jako malo gledajuci u monitor,, samo zabuljen u tipkovnicu,, a samim tim ce i dosta pogresaka biti... jebi im mater,, ovaj blog vise nije namjenjen citanju od strane ljudi koji mene poznaju,, ta blog ekipa vise ne zna za ovaj blog... da li zelim da znaju? nemam pojma,,, u 95% situacija zelim da ga vise nikada ne vide,, a opet kada ponekad razmislim,, ponekad bih volio da se vratim sa treninga, sa faksa,, i da ugledam na onom jebenom brojacu da je bilo dosta ljudi.... dosta osoba koje vole ponekad zaviriti malu u intimu drugih ljudi,, ali tko sam ja da ih kritiziram?? kada sam i ja jedan od njih!! isto tako svaki dan pogledam odredjeni broj ljudi i njihove blogove,, glupo sam napisao,, ispada kao da njih gledam svaki dan,, ono kao uzivo... ali jebi ga,, ne zelim se vracati i ispravljati,, jer NECU! boli me vise kurac kako ce izgledati ovo nekome,, jer ovo nitko nece ni citati,, niti treba, da se razumjemo... blog stoji tu samo da se ne bi izgubilo sve ono sto sam pisao kada sam bio na samom dnu,, doslovno pred vratima smrti... pa se ponekad zelim i toga prisjetiti,, koliko god bilo pretesko,, koliko god suza svaki put krenula kada se sjetim toga,, jebi mu mater,, volim se ponekad muciti..... evo sad pola 11,, a ja sam u nekom polukurcu... zasto?? nemam pojma,,, rijesio sam tri ispita u dva dana,, popunio indeks kao rijetko kada,,, trebao bih biti presretan,, ali onako sam nekako... nemam pojma kako.... jebem ti mater.. kome? tebi?= a tko si ti? ma nije tebi,, ne brini.... brine me to sto mi je cura daleko,, sto ju nisam vidio dva dana... znam da cu ju vidjeti sutra,, da cemo provesti predobru vecer,, ali eto.. opet mi fali... stvarno sam tip osobe koja treba imati nekoga uz sebe... a to sam saznao i spoznao od dana kada sam sa svojom curom,, evo vec skoro pa 5 mjeseci,, bem ti... pa to je jako puno,, nikada u zivotu nisam imao vezu toliko dugo... ali jebi ti to,, ne zanima me to sto je bilo prije,, zanima me ovo sto sada imam i sto cu imati jos jaaako dugo,, pa nadam se i zauvijek.... jebi mu mater,, takav sam,, ja sam takav kakav sam,, hihihihi... ide nekako neka pjesma tako... ma joooj... pusti to... zasto uopce pisem ovaj post,, zasto uopce ne gledam u ekran, nego samo blejim u tipkovnicu i udaram,,, a gledaj mi prstice,, bem ti lete kao ludi... hehehehehe... a kada se sjetim kada sam sa jednim prstom nabadao po tipkovnici,, kao kakav djed od 88 godina... hihihihi... neda mi se vise pisati,, prestala me inspiracija,, ma nije prestala,, nego mi se neda... dosta je bilo... idem spavati da se napokon nakon nekoliko neispavanih noci naspavam,,, a sutra u novi dan... jebi ga... spustaju se zastori na ovaj dan... laku noc nikome.... |
