...one last goodbye...
15.11.2007., četvrtak
|
ova kisa stvarno ubija svaku srecu u meni... stvarno.. i tako ja danas hodam po toj kisi prema kuci i odlucim otici u trgovinu prije nego odem kuci.. i izlazim ja van iz trgovine, zatvaram vrata i spustam se po stepenicama kad ugledam kako cestu na biciklu prolazi jedan decko... i pogledam malo bolje i ugledam kapu na tom decku (a gledam ga sa ledja) i proderem se kao kreten "MATO" !! zasto?? zato sto je moj mato imao takvu kapu! i sjecam se dana kada smo ju kupili... to je bilo negdje tamo prije 2 godine... ja sam taman negdje u to vrijeme dobio svoju prvu placu od nogometa... on i ja smo hodali po zupanji i zajebavali smo.. i dosli smo do jedne trgovine sportske opreme... on je vidio bas tu kapu i bas mu se svidjela... ALI je imao malo novaca kod sebe... hehe.. i onda ja tu uskacem i dajem mu taj ostatak koji mu je nedostajao... ma prejebeno je bilo... on me uvijek pitao jel mi treba da mi vrati tu lovu... ali nisam nikada uzeo od njega to... i sada mi je jos vise drago zbog toga.. a onaj klinac na biciklu, samo se okrenio, pogledao me i nastavio dalje... a ja........ u cudu ostao skamenjen nekoliko trenutaka i samo otisao kuci sa suzom u oku, jer si nisam mogao doputiti da placem na cesti... otisao sam u stan... i isplakao se kao kreten... jebemu, bas sad razmisljam kad sam se malo smirio, pa da li ce ikada biti i priblizno "normalno"?? pa vjerovatno nece, ali previse pogodi bas ovakva situacija... nemam vise pojma nista... jebi ga... ali kako sam se osjetio sretan u tom trenutku kada sam mislio da je on... ne mogu vam to opisati,,, nesto nevjerovatno.... u toj sekundi izmedju kada sam vidio tu kapu i kada sam skuzio da nije on... proslo je bezbroj misli... evo ga mato, vratio se, gdje je bio, kako je uspio vratiti se, sreca, moci cu barem malo bolje zivjeti sa njim, a gdje je tomo, jel i on dosao nazad... ma bezbroj stvari... i onda skuzis da ipak to nije to... |
13.11.2007., utorak
We are just a moment in time, A blink of an eye, A dream for the blind, Visions from a dying brain |
|
dosta me nije bilo... mozda malo i previse... ali nekako nemam vise onu potrebu za pisanjem... ne znam... mozda me opet pukne kao sto me sada puklo da nesto napisem... vec nekoliko dana nisam otisao svojoj braci na groblje... glupo je uopce traziti neki izgovor, ali u zadnje vrijeme sam u nekoj gadnoj zbrci... a i jedino vrijeme u koje sam prije isao na groblje (poslije treninga) je sada obavijeno mrakom... jer i trening mi zavrsava u mraku, tako da.... ali nema dana kada ne mislim na njih... nema... niti ce ikada biti, vjerujem.... |
07.11.2007., srijeda
 evo... ovo je pogled sa mog prozora iz mog stana... ovo je snimnjeno negdje oko 02:30 sati... magla, hladnoca, tisina, sjene..... slika koja u potpunosti pokazuje moje stanje... i sto mora navesti covjeka da u kasne sate gleda i jos fotografira nesto ovako... nemam pojma... vjeruj mi... ne znam.... |
06.11.2007., utorak
|
danas mi se dogodi situacija da sam se pri budjenju (u zadnjih nekoliko dana cak i spavam, po nekih 4-5 sati) cujem kako mi na mobitelu zvoni alarm, pokusam ustati, ali nikako ne mogu... nesto slicno onom ruznom osjecaju kada sam dobio potres mozga (da, kao mozga)... sve opet znam, sve cujem... ali nikako ne mogu nista uraditi... preruzno.... i onda se, opet, zapitam kako je to stanje kada se blizis smrti i kad ona dodje... sto je onda?? da li se i tada osjecamo isto ovako?? mozda opet sve znamo, ali ne mozemo nista... gledamo sve ljude oko nas, kako placu, a mi nista... ne znam, OPET... |
04.11.2007., nedjelja
|
I will light the match this mornin', so I won't be alone Watch as she lies silent, for soon night will be gone I will stand arms outstretched, pretend I'm free to roam I will make my way, through, one more day in Hell... I will hold the candle till it burns up my arm I'll keep takin' punches until their will grows tired I will stare the sun down until my eyes go blind I won't change direction, and I won't change my mind How much difference does it make I'll swallow poison, until I grow immune I will scream my lungs out till it fills this room |
|
eto danas bas sjedim na klupi za vrijeme utakmice... i bas mi dodje u glavu... pa jebo te... cijeli zivot imas neke ciljeve, ides prema necemu, radujes se necemu, gledas prema buducnosti i onda...... sto onda bude?!? sto bude kad vise nicega ne bude?? nije mi to jasno, niti ce mi ikada biti jasno... mislim, kako se moze dogoditi da jednostavno prestanemo postojati?!?! gdje nestaju sva ona nasa razmisljanja, planovi, zelje, sjecanja, pitanja...... gdje to sve nestaje?!?! ili mozda ne nestaje?!?! ali gdje onda bude?!? a sto nam to vrijedi ako lezimo tamo "dole" ispod one teske zemlje?!? a to da dusa odlazi negdje... ne znam... nisam bas siguran... gdje odlazi?? kako moze bez naseg tijela?!? ma opet previse tih pitanja.... a ne vidim ni blizu nekog odgovora... |
02.11.2007., petak
Like an angel, fly over your house Like an angel, pass out wishes Like an angel, I will move the arrow Like an angel, I live alone I'm not livin' what was promised I am close but can't enjoy Oh, I'm not dyin' Oh, I'm so tortured, 'cause I see all Tortured, and all I cannot do Tortured, all I should have done Tortured, while I occupied a man I'm not livin' what was promised I am far from glorified Oh, I'm not dyin' Oh, I'm not alone Mine is not a celestial state with idle hymns of praise Time is short, I have an appointment at noon, at noon in Hell Across the waste of space and fields of air I glide, alone at night Oh please, please think of me, 'cause I'm, I'm by your side I'm...I'm right in front of you...I'm by your side... |
|
danas sam nekim ludim slucajem bio kod svojih starijih susjeda... taj bracni par ima preko 70 godina, svaki od njih... taj ludi slucaj je da je jedno od njih bolesno, a da su moji starci dobri sa njihovom kcerkom, a kako moji nisu mogli doci danas kod njih, pa sam otisao ja.... i tamo se pojavio jedan nas svecenik... osoba koju prezirem od prvog dana kada sam ga ugledao... ne zbog toga sto mi je on napravio nesto lose, nego zato sto ne podnosim te sarlatane i obmanjivace ljudskih glava.... da bi on cijelo to vrijeme drobio o bogu, drobio kako je to njegova volja, da on poziva njega gore, da je svatko zasluzio taj poziv "gore"... a kada sam ovo zadnje cuo, samo sam ga pogledao u oci i jednostavno otisao... a sad da ja tebe pitam; KAKO JEDNA OSOBA OD 18 GODINA MOZE ZASLUZITI DA UMRE?!?!?!?!?!!? osoba koja se cijeli zivot pati sa svim jebenim bolestima i kad krene zivjeti "normalnim" zivotom, nadje si curu prvi puta u zivotu, prozivi maturalnu ekskurziju, jednostavno nestane... KAKO OSOBA OD 21 GODINU MOZE ZASLUZITI UMRIJETI?!?!?!?!? osoba koja cijeli zivot boluje od prejebenih alergija, zivi zivot andjela, bavi se nogometom cijeli svoj zivot, odrice se svega da bi bio ponos svojih roditelja, fenomenalno pohadja fakultet, jednostavno nestane... i onda meni neka pijanica, pedofil, silovatelj malih djecaka, lopov, varalica dodje prodavati takva sranja da su svi zasluzili ono sto su dobili, tj . da su zasluzili umrijeti... i da postoji osoba (bog) koja to sve "nadzire"... e da, ja u to ne vjerujem.... ne vjerujem da on postoji i da on odlucuje sto i kako ce se dogoditi... ne.... vjerujem da postoji neka sila, ali ne sila kao onaj bog o kojemu slusam... ne takva sila.... |
|
The inequity of fate The pains of love and hate The heart-sick memories That brought you to your knees And the times when we were young When life seemed so long Day after day You burned it all away All the hate that feeds your needs All the sickness you conceive All the horror you create Will bring you to your knees |
01.11.2007., četvrtak
|
evo i ovaj dan je prosao... probudim se jutros i osjecaj kao svaki drugi dan... i kako je dan odlazio sve mi je isto bilo.... nikakvu ja razliku nisam skuzio u ovom danu... samo sto je moj svakodnevni odlazak na groblje sada bio malo gluplji... bezbroj ljudi, bezbroj tuznih sudbina, ali i bezbroj onih koji su tamo zalutali... situacija... ja stojim pored tominog groba, "razgovaram" sa njim i dolaze dvije klinke, glupace i pocese pricu; znas da je on cijeli taj dan bio pijan, da je on nagovarao tog covjeka da idu voziti taj auto, da je on i kriv za sve to... a one to kao tiho pricaju da ih se ne cuje... e tada sam zamracio... tako sam ih izvrijedjao i potjerao odatle... kako ljudi nemaju nikakvog dostojanstva,,, dodje na grob i onda tako sere... ma mars!!! ali groblje tako lijepo izgleda veceras kada sam tamo isao.... milijuni lampiona... sve tako blista... ali da li oni, za koga je sve to, vide?!?!? braco moja, uvijek cete biti ovdje za mene... |
