...one last goodbye...
18.04.2008., petak
Its nothing as it seems....
|
sto napraviti kada nakon nekog vremena skuzis da je vecina toga bila laz i prevara? eto,, pitanje koje se vrti po mojoj glavi... nije da me razdire, da me ubija,, ali onako,, nije ugodno.. stvarno nije ugodno... potpuno nebitno tko, zasto, kako, kada..... jednostavno,, sto misliti, sto reci, kako se ponasati, kako dalje sa tom osobom,,, nemam pojma... laz se dogadja,, ma sta dogadja? istina se dogadja, vecina je sve laz, barem donekle laz.. i iako to svi znaju,, to je tako.. kako se ja volim sprdat,, pa reci nekome trecem,, da ako u neku stvar vjerujes, za koju znas da je laz,, mozda kasnije sam sebe i uvjeris da je to istina... heh... ali tako stvarno i ispada,, pomiris se sa tom lazi,, prihvatis ju... ne smeta toliko.. ali kako onda, nakon svega tog lijepog,, ti skuzis da je to ustvari bila jedna poprilicna laz? dobro,, ne sve! nego one sitnice (moje sitnice),, one male stvari koje su sve to i cinile zanimljivim... hmmm.... jednom poljuljano povjerenje jako se tesko vrati,, ma ustvari, ne vrati se nikada... nego se ti samo malo senzibiliras, malo popustis,, "spustis prag tolerancije"... i da,, mijenjas se sa svakom zivotnom situacijom.. svaki taj pad,, ima veliki utjecaj na tebe,, napisao sam kod kristine u komentarima... ne postoji covjek koji ce reci,, ma neme to nista ne jebe,, nitko me ne moze razjebati,, ne tugujem, nije mi zao......... ma nema toga... neki nose tu "masku" pred nama,, ali.. nije to tako... ma znam po sebi!! jednom u zivotu sam dopustio da pred svima pokazem svoju bol,, dan poslje onog dana,, onog 30.07.,, ali to je nesto sto se ne moze usporedjivati... ovdje mislim na svakodnevni zivot,, previse se pretvaramo,, da smo nesto sto nismo,, jaki smo, prejaki, nedodirljivi, nista nas je jebe... ali znas i sam/sama da je to samo zavaravanje... ali, da se odmah razjasnimo,, naravno da treba biti takav... ne treba dopustiti nikome da te zajebava... ali,, ako sam vec takav, ako glumim,, necu to nikome "nabijati na nos"... sve u svemu,, nemam pojma sto sam htio reci... stvarno sam primjetio,, kada sam tuzan,, kada se dogadja nesto lose kod mene,, onda mogu pisati kao budala,, samo curi,, a cim se spoji jedan dan srece,, cim se dogodi jedan predobar susret, predobar trenutak, razgovor, dogadjaj..... moje "sposobnosti" padaju... mozda su zato najbolji pjesnici, slikari i takva "skupina ljudi" boemi... mozda bas zato oni zive boemskim nacinom,, mozda bas zato ne zele svu onu ljepotu i srecu, mozda bas zato biraju takav nacin... nemam pojma... uzivaj....  |
