...one last goodbye...
12.04.2008., subota
" "...jednostavno ne mogu / necu / ne zelim / bojim se / nemam muda....." "
|
evo,, vec polako izmice i subota,, ja u svom elementu,, pidzama, ovaj jebeni ovratnik, krevet, lagana muzika na kompu,, tv ugasen,, ne bih smio piljiti ni u komp,, ali pisem tako sto cijelo vrijeme gledam u tipkovnicu, pa onda bas i ne buljim previse u monitor... da,, muzika.. covjece,, navukao sam se na blues!! Stevie Ray Vaughn,, BB King,, Albert Collins,, Bobby 'Blue' Bland.......... nemam pojma zasto,,, vec dugo vremena se najezim kada cujem neku dobru blues stvar,, i eto, sinoc si nadjem nekih 30-35 stvari,, samo cistog bluesa... nesto prejako,, pogotovo ovaj crnacki,, jebo te,, u rijecima svake pjesme se nadjem,, negdje vise, negdje manje.. a svaku mogu zamisliti.. ono, u glavi staviti sliku! ali dobro,, veliki sanjar mario.. heh... nesto drugo me muci vec neko vrijeme... pisala je kristina nesto o tome,, ali valjda se neces ljutiti ako sto (slucajno) kazem isto kao i ti... ma znam da neces.. malo ces me isprdati na msn,, ali dobro,, postao sam donekle imun... salim se,, naravno.. stvar je u tome,, kako po cijele dane samo lezim u krevetu,, a ako ne spavam,, onda zamisli, razmisljam! previse je slobodnog vremena,, pa onda svasta dolazi u glavu... sjecam se dok sam bio klinjo,, ne kazem da sam sada mator! ali,, prije,, molio sam se samo da imam slobodnog vremena da nista ne radim... ali sada,, hmm... nadam se da cu u zivotu uvijek imati i previse obaveza,, da necu imati vremena za razmisljati... jer,, eto, vec nekih 7-8 mjeseci,, mrzim sebe i cijeli svijet kada imam slobodnog vremena,, jer razmisljam previse... stvarno,, kada se sjetim,, pa covjece mene su druge stvari prije zanimale,, zbog drugih stvari sam se zivcirao i brinio... a sada je to sve nekako,, nekako previse,, preodraslo,, presnazne stvari su sada u glavi.. a ne bih to... ne bih to nikako... malo je preise sranja koje se vrte po glavi... i onda,, u svakom tom razmisljanju se uvijek dotaknem nekih tema,, nekih tema koje me potpuno uniste,, koje me potpuno unazade,, ma potpuno... i onda se dizat, opet, iz njih... evo sada,, najsvjezije... dogodilo mi se ovo sranje... malo vece sranje... koliko se sve to brzo dogadjalo,, koliko god se tih jebenih stvari dogodilo od tada... opet nekako treba proci neko vrijeme da se malo vise zapitas... razgovarao sam sa doktorom tamo u bolnici,, onako,, "otvorenih karata"... covjek mi je rekao neke stvari koje su mi sinoc dosle u glavu.. znam,, dosta je mojih sranja,, stvarno samo negativne stvari pisem,, ali boli me Qrac... nakon ovoga svega,, ja sam prosao pre pre predobro... kakva su se sve sranja mogla dogoditi... jedan paradoks,, ovo sve sto se dogadja sa nogometasima u zadnje vrijeme,, nekoliko godina unazad,, od onog kamerunskog igraca sto je umro na terenu na kupu konfederacija, nekoliko godina unazad,, pa evo i onaj decko u HNL, iz zadra sto je poginuo,, pa onaj igrac seville,, ma jako puno primjera... to je ljudima ubacilo neku svijest da nesto u takvim situacijam treba poduzeti... da treba nekada uzeti odgovornost na sebe... samim tim,, ja ne znam tko je to meni napravio,, tko mi je vjerovatno spasio zivot,, netko je znao da u tom trenutku mog lezanja na travi,, u tom trenutku bez zraka,, taj NETKO mi je izvukao jezik iz grla,, i vjerovatno,, ne moze nitko reci da bi sa sigurnoscu bilo najgore,, ali doktor isto tako kao i ja pretpostavlja,, a ipak on zna nesto vise od mene... i vjerovatno meni tako spasio zivot,, ili me spasio nekih ostecenja na mozgu... a kada se vratim tamo u klub,, morat cu ispitati tko mi je to napravio... i zahvaliti mu do neba,, a to bi mi ti jocko mogao reci,, ti si bio tamo uz mene... ali dobro,, saznat cu... i sada gledam,,, razmisljao sam sinoc,, nisam bas mogao zaspati... zamisli ti da se dogodilo najgore,, opet kazem,, ako ti se ne svidja citati,, slobodno otidji,, ali ne mogu to cuvati u sebi... da se dogodilo najgore,,, sto bi moji svi? to me pitanje jebe... sto bi moji roditelji i moj brat? kada pogledam tomine i matine roditelje,, nije to vise ni blizu isto,, ma ni blizu,, potpuno drugi ljudi,, a samo mogu zamisliti sto je u njihovim glavama... sto bi moj otac,, covjek koji je vec dugo u mirovini, koji dugo vremena provodi sam u njihovom stanu,, vjerovatno razmisljajuci o zivotu vise nego ja i svi vi koji citate ovaj moj blog zajedno (kao i vasi roditelji)... osoba koja je prozivila svasta u svojoj sluzbi u policiji,, koji se nagledao svega u nesrecama po autoputu,, osoba koja je prosla rat i gledala svoje kolege kako umiru pred njegovim ocima,, kako bi on to?? kako bi moja majka? a kako bi moj veliki brat? ma sama pomisao... covjece,, jednostavno se sve moze ugasiiti u trenutku... sve moze prestati,, u toj jednoj sekundi,, da,, brine me to sve,, taj sami pojam smrti,, znam da se negdje u vjeri,, negdje u bibliji govori da se ne treba bojati smrti,, ali zajebi ti to prijatelju,, ja je se bojim,, i to previse... ne moze mi biti svejedno,, ako tebi moze,, svaka ti cast,, daj mi recept da se ne bojim... a samo jedna mala potpuno banalna sitnica ((sitnice,, kako ih volim i mrzim u isti tren..)),, ja sada kad se vratim na teren,, ma jebi ti to,, ali nece biti vise onog "neustrasivog maria",, golmana koji ce sve napraviti da spasi gol i da ne dopusti lopti da udje u gol,, vjerovatno ce u glavi biti onaj ponedjeljak i sve ono... nece to biti bas lagano,, prebaciti taj prekidac u glavi,, da mogu on/off strah... nece brate...kazem,, to je samo sitnica koja se rodila iz ovoga svega,, ma jebes nogomet,, svejedno ga u zadnje vrijeme shvacam samo kao posao,, od kojeg zaradjujem,, davno davno je nestalo onog zara i zelje,,, a isto,,, zamisli ti.. da se dogodilo to sto se moglo dogoditi,,, eto, rekao sam za starce i buraza,, to mi je neshvatljivo,, to je nesto cega se bojim najvise,, vjerovatno vise nego i za sebe,, ako kuzis sto hocu reci,,, mislim, ako se bilo kome sta dogodi,, ti svoje zavrsavas,, a sto ce ti roditelji, brat, sestra,, oni moraju zivjeti... a eto,, stavi njih iza sebe,, pokusaj razmisliti o prijateljima... sto da se nesto dogodi,, a ja imam toliko nerjesenih racuna sa dosta ljudi,, prijatelja, prijateljica, poznanika, cura, djevojaka..... puno stvari je tu koje ocekujem od drugih ljudi da mi kazu, naprave, a jos je vise,, ma sto puta vise stvari koje ja moram reci, napraviti, pokusati kod drugih osoba... osobe kojima moram reci sto je, kako je,, sto je bilo, kako je bilo, sto zelim,, sto ce biti,, sto osjecam.... i otici bez toga... hmmm... nebi,, hvala... moram previse stvari.. ma svi moramo!!! a sada,, tu dolazi ona moja glava od prije... mislim... sve ja to znam... sve znam da trebam,, da MORAM napraviti, reci, pokusati... ALI,,, jednostavno ne mogu / necu / ne zelim / bojim se / nemam muda........ ne mogu... ne znam zasto,,, evo,, ovakva stvar te natjera da razmislis o tome svemu,, ali jednostavno ne mozes dalje od tog razmisljanja.. znam da bih tebi trebao reci sto zelim, sto osjecam prema tebi,, znam da bi tebi trebao reci da ne mogu tako,, znam da bi tebi trebao reci da zelim bas tako,, znam da bi tebi treba reci da to ne mozes tako,, znam da bi tebi trebao reci da to moras ostaviti,, znam da bi tebi trebao reci sto osjecam,, znam da ti tebi trebao reci te volim,, znam da bi tebi trebao reci da te vise ne volim,, znam da bi trebao biti reci da te mrzim,, znam da bi trebao pokusati kod tebe ono,, znam da bi tebi trebao reci da zelim tvoju pomoc,, znam da bi trebao odbiti tu tvoju "pomoc",, znam da tebe treba zaboraviti,, i tebe isto,, znam da bi ebe trebao moliti,, znam da bi tebi trebao vjerovati............ ali jednostavno ne mogu / necu / ne zelim / bojim se / nemam muda........ ((sto sam gore vec napisao)).... pitas me zasto?? ne znam!! ne mogu odgonetnuti to... znam da i ti imas takvih stvari... znam da bi samim tim,, da to napravim,, kazem vjerovatno sebi olaksao bezbroj stvari,, ali nece to tako lako,, ne ide prijatelju... nema hrabrosti... u tome je stvar... sitnice... da,, sitnice... vec me dobro glava boli,, evo nekih 20 sati,, da su normalne okolnosti,, sada se dogovara izlazak,, ili se dogovara nesto zestoko kod mene,, ili se dogovara ona mirna fina noc kod mene (smrc...),, ali nista od toga,, jebi ga brate,, kada se dogodilo to sto se dogodilo... lezi,, upali blues,, slusaj dobrog starog Stevie Ray Vaughna... i razmisljaj... ako mozes,, ako zelis.. a znam da ces uskoro u san,, pa se probuditi u noci,, traziti nekoga,, nesto... a sve spava.... sve blazeno spava... a ti?? bit ces tu?? |
